Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Josip Juratović (SPD), socijaldemokrat i zastupnik u Njemačkom Bundestagu u četvrtom mandatu, član odbora za vanjsku politiku te predsjednik parlamentarne skupine za Zapadni Balkan, i potpredsjednik parlamentarne skupine sjeverni Jadran (Hrvatska i Slovenija) predstavlja svoj pogled na demokratske izazove i europske aspiracije na Zapadnom Balkanu sa naglaskom na ulozi Vijeća Europe. Njegov pogled sa naslovom „Zapadni Balkan između demokratskih izazova i europske aspiracije: kakvu ulogu ima Vijeće Europe?“ objavljujemo u cijelosti.

-Nažalost, politika međunarodne zajednice također je napravila ozbiljne greške tokom raspada bivše Jugoslavije, iz kojih se danas moramo naučiti. Helsinška povelja o pravu na samoopredjeljenje naroda bio je blagoslov za ponovno ujedinjenje Njemačke - ali pogubna za bivšu Jugoslaviju. Samoopredjeljenje naroda bez poštivanja Povelje o ljudskim pravima sprječava demokraciju i  stvara nacionalizam, a time i strašne posljedice koje znamo iz krvavog raspada Jugoslavije.

Vrijednosti demokratskih društava na Zapadnom Balkanu nikada nisu bile istinski poželjne. Prije nekoliko godina, kada mi jedan bosanskohercegovački političar nije mogao dati više argumenata na temu poštivanja temeljnih demokratskih prava, rekao je sljedeću rečenicu: „Juratoviću, Europa je slaba i imamo vremena“. Vijeće Europe mora prije svega biti vjerno vlastitoj rezoluciji koja je utvrđena u Povelji o ljudskim pravima. To znači da nema trgovine sa antidemokratskim snagama koje zanemaruju temeljna prava. To znači podršku istinskim demokratskim saveznicima na terenu.

U isto vrijeme, to znači da više ne treba financirati projekte koje vode autokratske vlade ne dozvoljavajući demokratizaciju u njihovoj zemlji. Ne smijemo dozvoliti da demokratske vrijednosti žrtvujemo zbog nekoga prividnog mira i stabilnosti.

Drugim riječima, Vijeće Europe mora snažnije i snažnije zahtijevati primjenu svojih demokratskih vrijednosti i standarda dosljedno, a to konkretno znači: 

Prvo, u dotičnim zemljama, naša glavna kontaktna točka mora biti najviši organ bilo kojeg osnovnog demokratskog poretka, naime parlament i institucije koje iz njega proizlaze, a ne uglavnom partijski gurui.

Drugo, moramo započeti aktivnu borbu protiv korupcije u državnim institucijama, djelovanjem pravosuđa. 

Treće, najveća katastrofa Zapadnog Balkana je obrazovanje mladih u nacionalističkom duhu. Zato nam je potreban novi i zajednički udžbenik historije/povijesti u kojem su ratni zločinci imenovani kao takvi, umjesto stilizirajući ih kao heroje. Neprihvatljivo je, da novac poreskih obveznika naših država, EU, bilo koje međunarodne institucije koriste pojedinci i političke stranke na svim razinama vlasti na Zapadnom Balkanu, koji osporavaju i negiraju genocid ili ne priznaju pravosnažne presude domaćih i međunarodnih sudova. Tu praksu je potrebno prekinuti i tu je važna uloga Vijeća Europe, koji svojim mehanizmima može utjecati kao najstarija europska demokratska institucija. 

Navedene tri točke su test za naš kredibilitet i dok smo još na temi vjerodostojnosti, želio bih izraziti svoje mišljenje o pristupanju Sjeverne Makedonije u EU. 

Ono što me posebno zabrinjava je to što se opet čini da jedna zemlja određuje budućnost EU. Dakle, ovo više nije problem Bugarske sa Sjevernom Makedonijom, već ozbiljan problem za Europsku uniju, koja mora institucionalno pronaći rješenje za blokade pojedinih članica. Stoga predlažem da pitanje Bugarske i Sjeverne Makedonije predamo međunarodnoj zajednici, da taj spor riješe formiranjem Arbitražnog tijela, kao na primjer u slučaju Slovenije i Hrvatske, i na taj način omogućiti početak procesa pristupanja Sjeverne Makedonije tako što će svi sačuvati obraz. 

EU ima 27 članica i uvijek postoji mogućnost različitih uvjetovanja i blokada, koje države članice trebaju izbjegavati odnosno za ta pitanja moraju pronaći institucionalni odgovor. To je posebno važno u okolnostima kada snažan utjecaj na Zapadnom Balkanu pokušavaju ostvariti druge države i interesne sfere. Neodlučnost EU i neadekvatno djelovanje može imati strateške posljedice na Zapadnom Balkanu odnosno pojedine države uslijed opstrukcija i neizvjesnosti procesa proširenja EU i pritisaka domaće javnosti može dovesti do promjene geopolitičke orijentacije tih država.

Smatram, da zajedničkim djelovanjem sa novom američkom administracijom, koja je dala naglasak na ljudskim pravima i demokraciji može postići očekivani učinak na Zapadnom Balkanu i biti poticaj razvoju tih društava sa jakim državnim institucijama. Bez jakih institucija nema jake države, a bez toga nema osnove za razvoj demokracije i ljudskih prava u pravom značenju te riječi.