KADA je predsjednik Volodimir Zelenski 7. srpnja uveo sankcije protiv bivšeg zastupnika Borislava Bereze, mnogi su se zapitali što ga uopće povezuje s Rusijom ili prijetnjom ukrajinskoj nacionalnoj sigurnosti. Bereza, naime, nikada nije javno iskazivao simpatije prema Rusiji, a tijekom cijele karijere bio je prozapadno orijentiran političar i bloger.

Sankcije, koje je Ukrajina počela uvoditi nakon početka ruskog rata 2014., izvorno su bile zamišljene kao alat za borbu protiv Moskve i njezinih saveznika, no Zelenski ih sve više koristi protiv ukrajinskih građana, što stručnjaci smatraju pravno upitnom praksom i alatom za kažnjavanje kritičara i protivnika, piše Kyiv Independent.

Antiruske sankcije
Mnogi od sankcioniranih ukrajinskih državljana nisu proruski orijentirani, a čini se da je njihova jedina mana protivljenje administraciji Zelenskog. Stručnjaci se slažu da su sankcije protiv ruskih državljana i saveznika Kremlja i dalje važna metoda suzbijanja ruske agresije, no primjena na domaće aktere izaziva zabrinutost.

"Postojalo je prilično čvrsto opravdanje za antiruske sankcije", rekao je za Kyiv Independent Jaroslav Jurčišin, zastupnik liberalne stranke Holos. "Unatoč kritikama nekih domaćih i međunarodnih stručnjaka, velika većina tih sankcija pokazala se učinkovitom.

Međutim, Zelenski i njegov tim kasnije su počeli znatno šire tumačiti taj mehanizam. Činjenica da službena komunikacija više ne povezuje sankcije s protudržavnim aktivnostima ili prijetnjama nacionalnoj sigurnosti daje razloga za vjerovanje da mehanizam postaje sve više ispolitiziran."

Ukrajinski politički analitičar Volodimir Fesenko kaže da su se sankcije za vrijeme Zelenskog "povezale s unutarnjim političkim borbama". "Problem je što se sankcije sve više koriste u domaće političke svrhe, bez dovoljnog pravnog utemeljenja", rekao je.

Pravno upitan postupak
Pravni stručnjaci tvrde da je sam postupak uvođenja sankcija ukrajinskim građanima protuzakonit. "Ako je počinjeno kazneno djelo, moraju postojati dokazi koji to potvrđuju", pojasnio je Mihajlo Žernakov, voditelj pravosudne nadzorne organizacije Dejure.

"Sankcije djeluju unutar drugačijeg okvira u kojem nema sudske ocjene dokaza; jednostavno se donosi i provodi politička odluka." Tvrdi da je takav pristup "nespojiv s vladavinom prava" te da bi se sankcije trebale koristiti isključivo kao "alat protiv stranih državljana koji su izvan dosega domaćeg pravosudnog sustava". Ured predsjednika nije odgovorio na upite za komentar.

Instrument sankcija pojavio se 2014. nakon ruske aneksije Krima i invazije na istočne regije Donjeck i Luhansk. Tadašnji predsjednik Petro Porošenko koristio ih je prvenstveno protiv Rusije i njezinih saveznika.

"Pod Porošenkom su se pravna ograničenja još uvijek uzimala u obzir", rekao je Fesenko, dodajući da Zelenski "ima nešto drugačiji stav prema pravnim ograničenjima svojih ovlasti" te je "radikalniji, nagliji i skloniji brzim odlukama". Zelenski si također može priuštiti aktivniju upotrebu sankcija zbog nezapamćene koncentracije moći.

Prekretnica 2021. godine
"Porošenkova vlada bila je daleko manje politički homogena. Rizik zlouporabe raste s koncentracijom moći. Danas se gotovo cijeli vladajući tim sastoji od ljudi osobno odanih predsjedniku, što smanjuje broj onih koji su sposobni reći: 'Ne, to ne bismo trebali činiti'", smatra Jurčišin.

Ključni trenutak dogodio se 2021., kada je Zelenski počeo primjenjivati sankcije protiv ukrajinskih proruskih političara koje pravosuđe nije uspjelo kazniti. Na meti se našao prokremaljski zastupnik Viktor Medvedčuk i s njim povezani TV kanali jer su "aktivno napadali Zelenskog", rekao je Fesenko.

Dodao je da je te sankcije vjerojatno predložio Oleksij Danilov, tadašnji tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu. Danilov je za Kyiv Independent potvrdio da je inicirao sankcije protiv Medvedčuka, kao и druge, ali nije ulazio u detalje. "I uspjelo je", kaže Fesenko. "Sankcije Medvedčuku pokazale su se iznimno učinkovitima. Mislim da je to za Zelenskog bilo poput otkrića.

Ratne ovlasti
Prvi put je vidio da postoji moćan instrument koji ne ovisi o sudovima i koji donosi brze i značajne rezultate. Vjerujem da je to bila prekretnica." Te su mjere imale široku potporu javnosti jer Medvedčukova prokremaljska orijentacija nikada nije bila upitna. On je 2022. predan Rusiji u sklopu razmjene zarobljenika.

Nakon početka sveobuhvatne ruske invazije 2022., Zelenski je dobio goleme ratne ovlasti, a mehanizam sankcija ponovno se pokazao korisnim. Uz oduzimanje državljanstva, predsjednik je stekao praktički neograničenu moć.

Henadiju Korbanu, bivšem poslovnom partneru oligarha Ihora Kolomojskog, 2022. je oduzeto ukrajinsko državljanstvo. Službeni razlozi nisu navedeni, no sumnja se da je povod bilo njegovo izraelsko državljanstvo.

Iako ukrajinski zakon izričito ne dopušta dvojno državljanstvo, pravni stručnjaci dvoje je li to dovoljan razlog za oduzimanje državljanstva. Za razliku od Medvedčuka, Korban nije bio proruski nastrojen; 2014. je pomogao u organizaciji dragovoljačkih bojni, a u veljači 2022. postao je načelnik regionalne teritorijalne obrane.

Sankcije protiv glavnog suparnika
U veljači 2025. Zelenski je otišao korak dalje i uveo sankcije protiv svog glavnog političkog suparnika, bivšeg predsjednika Porošenka. Fesenko i Jurčišin smatraju da su tu ideju mogli predložiti Andrij Jermak, šef ureda predsjednika, i njegov zamjenik Oleg Tatarov.

 
"Uvjeren sam da je Jermak bio glavna pokretačka snaga iza korištenja sankcija protiv političkih suparnika", rekao je Jurčišin. Porošenko je 2021. optužen za veleizdaju zbog navodnog organiziranja opskrbe ugljenom iz okupiranih područja, no kazneni postupak otad bilježi slab napredak.

"Odluka o sankcioniranju Porošenka zapravo je otvorila Pandorinu kutiju", dodao je Jurčišin. Unatoč optužbama, Porošenka se teško može prikazati kao proruskog aktera s obzirom na njegovo dosljedno protivljenje Moskvi.

Istovremeno s Porošenkom, sankcionirani su i oligarh Ihor Kolomojski te njegov poslovni partner Henadij Boholjubov. Kolomojskom, za kojeg je Zelenski radio prije ulaska u politiku, državljanstvo je oduzeto još 2022. godine. Iako je optužen za pronevjeru, Kolomojski također nije proruski orijentiran te je 2014. odigrao ključnu ulogu u obrani od ruske agresije.

U svibnju 2026. sankcioniran je i Andrij Bohdan, bivši šef ureda Zelenskog, koji ga je nakon smjene redovito kritizirao. Bohdan je sankcije povezao sa sumnjama da stoji iza curenja informacija u velikom korupcijskom skandalu.

Najnoviji slučaj
Kontroverzne su i sankcije protiv Borislava Bereze od 7. srpnja. Bereza je sudjelovao u revoluciji na Euromajdanu 2014. i bio zastupnik od 2014. do 2019. godine. Otkako je Zelenski na vlasti, dosljedno ga kritizira. "Ove sankcije uvedene su da bi me ušutkali i spriječili ljude u Ukrajini da vide moje objave i videa", rekao je Bereza.

"Iskreno, biti istovremeno pod sankcijama Putina i Zelenskog je kao dobitak na lutriji. Baš me zanima kako će to objasniti." Posljednjih godina na meti su se našli i drugi kritičari, poput Oleksija Arestoviča i Miroslava Oleška. Fesenko upozorava na moguće dugoročne posljedice za samog predsjednika.

"Mogli bismo doživjeti situaciju u kojoj će većina sankcija protiv ukrajinskih građana na kraju biti poništena", rekao je. "A ako se to dogodi, bilo za vrijeme mandata Zelenskog ili godinama kasnije, to bi moglo stvoriti probleme i njemu samome.

Jer ako ukrajinski sudovi, ili Europski sud za ljudska prava, presude da su te sankcije bile nezakonite, to bi moglo otvoriti vrata tužbama za zlouporabu položaja ili prekoračenje ovlasti."