SARAJEVO — Ako želite vidjeti kako izgleda savršena politička evazija u srcu Balkana, ne morate gledati dalje od praznih televizijskih studija tokom predizbornih kampanja u Bosni i Hercegovini. 

Dok se u zrelim demokracijama televizijska sučeljavanja smatraju 'vatrenim krštenjem' i vrhuncem političke borbe, u BiH su ona postala relikt prošlosti. Tamo gdje bi trebali sjediti kandidati za tročlano Predsjedništvo države, već godinama zjapi praznina. Ukratko – kandidati su obične kukavice!

Ono što politički spin doktori u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru pokušavaju prodati kao 'strateško biranje medijskih nastupa', u svojoj ogoljenoj suštini je čist, kalkulirani kukavičluk.

Bh. lideri su postali svjesni jedne brutalne istine, a to je da u direktnom sudaru argumenata, bez unaprijed pripremljenih odgovora i naručenih pitanja, njihovi politički narativi se raspadaju u prvih pet minuta. Sučeljavanje uživo zahtijeva ono što većina njih nema — dubinsko poznavanje politika, ekonomske vizije i sposobnost artikulacije pod pritiskom. Umjesto toga, politička elita je izabrala sigurnost eho-komora.

Strah od živog pijeska argumenata

Izbjegavanje debata u BiH nije incident, to je sustav. Posljednjih nekoliko izbornih ciklusa svjedočili smo bizarnom fenomenu gdje favoriti izbora naprosto ignoriraju pozive javnih i nezavisnih emitera. Razlog je prozaičan — strah od neugodnih pitanja i nesposobnost da se ponudi išta pametno izvan strogo omeđenih nacionalnih matrica.

Kada kandidata u živom programu pitate o stopi inflacije, egzodusu radne snage ili konkretnim reformskim zakonima na putu ka Europskoj uniji, etnonacionalna retorika gubi funkciju štita. U tom trenutku, 'vitalni nacionalni interes' ne rješava problem deficita u proračunu, niti objašnjava zašto infrastruktura kasni desetljećima. 

Politički teškaši u BiH su retorički divovi samo kada govore sami sa sobom ili s publikom koja je plaćena da aplaudira. Pred nezavisnim novinarom i raspoloženim oponentom, oni postaju intelektualno ranjivi. Zato je lakše proglasiti debatu 'gubitkom vremena' ili optužiti medije za pristranost, nego riskirati politički nokaut pred stotinama tisuća gledatelja.

Feudalizacija medijskog prostora

Umjesto sudjelovanja u debatama kandidati su razvili alternativnu strategiju - nastupaju isključivo pojedinačno, i to na medijima koje direktno ili indirektno financiraju kroz proračunske grantove, javna poduzeća ili bliske tajkunske krugove.

Ovaj model 'feudalizacije medija' stvorio je paralelne realnosti. Jedan kandidat gostuje na 'svojoj' televiziji gdje ga voditelj tretira sa strahopoštovanjem, postavljajući mu pitanja koja zvuče kao uvod u naručeni PR pamflet. Sutradan, njegov oponent radi to isto na drugom kanalu, u jednako sterilnim i kontroliranim uvjetima. Totalna trulež. 

To više nije novinarstvo, to je zakupljeni medijski prostor prerušen u informativne emisije. Političari u BiH ne traže platformu za dijalog, oni traže megafon za svoj monolog. Kupovinom medijskog utjecaja, oni su kupili i pravo da nikada ne budu javno preispitani. 

Kultura monologa i cijena koju plaćaju građani

Ovakav pristup ostavlja duboke posljedice na ionako krhko demokratsko društvo u BiH. Izostankom javnih sučeljavanja izbori se ne vode oko programa i rješenja, već oko kontrole štete i produkcije straha. Građani su uskraćeni za osnovno demokratsko pravo - da vide svoje potencijalne lidere u situaciji u kojoj nemaju potpunu kontrolu nad narativom.

U konačnici, bježanje od debata je poruka koju politička klasa šalje biračima — poruka da im ne duguju nikakva objašnjenja. Sve dok se politička pobjeda može osigurati stranačkom mašinerijom, zapošljavanjem u javnom sektoru i kontroliranim medijskim monolozima, javna sučeljavanja će u Bosni i Hercegovini ostati samo neostvareni san profesionalnih novinara i naivnih teoretičara demokracije.

Do tada, stolice u studijima će ostati prazne, a politička debata će se i dalje voditi preko sterilnih priopćenja za javnost, pažljivo montiranih videa na društvenim mrežama i sigurnih, dobro plaćenih televizijskih monologa.

To je nazadni politički sustav, koji nikako ne može iznjedriti ništa dobro. 

Da. L.