Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Poznata je krilatica da tamo gdje počinje Bosna i Hercegovina, prestaje logika. Nažalost, u postdaytonskoj državi to se potvrđuje iz dana u dan. Naročito u političkom životu. A jedan od onih koji često koristi ovu rečenicu kako bi etiketirao političke protivnike ponajviše u praksi i pokazuje kako je ona točna. Radi se o Miloradu Dodiku, čelniku SNSD-a.  

Od nekada vrlo talentiranog političara koji nije oklijevao iznositi ideje koje svjetskim silama nisu mile za uši, ali su bile dobre za BiH, iz godine u godinu se pretvarao u karikaturalnu ličnost. Pa tako posljednjih godina njegova politika, javni nastupi, dogovori… malo kome su jasni. Samo još jedan dokaz stare tvrdnje jednog britanskog lorda kako vlast kvari, a apsolutna vlast apsolutno kvari. 

A Dodik je godinama bio apsolutni vladar Republike Srpske, a u dobroj mjeri i cijele BiH. 

Danas su njegove politike dovele do toga da RS već godinama 'pleše' na rubu ekonomskog ambisa, da imaju najmanje mirovine u Europi, kako su međunarodno izolirani, demografski nestaju… 

Istovremeno, Dodik i njegova obitelj zgrće milijarde maraka. Barem tako tvrde renomirane obavještajne agencije iz Europe koje su imovinu njega i obitelji mu procijenili na vrtoglavih tri milijarde maraka. Međutim, kada se god u javnosti pojavi priča kako 'veliki srpski domoljub' može dozvoliti da mu narod bukvalno izumire i ekonomski tone Dodik je imamo samo jedan odgovor – tko god to iznosi u javnost je antisrpski element, mrzitelj Srba i RS-a, bošnjački ili hrvatski plaćenik isl. 

Karikaturalna politika

A koliko je Dodikova politika karikaturalna najbolje se vidjelo i prošlog tjedna. Ratni sukobi na Bliskom istoku su ponovno 'u nebo' podigle cijene energenata u svijetu, pa onda i u BiH. Uz inflaciju koja 'divlja' našom zemljom  posljednjih tri, četiri godine bez prestanka, sada konstitutivni narodi i žitelji trpe nove udare. Onda se u Parlamentarnoj skupštini BiH pojavljuje ideja da se država na nekoliko mjeseci (najdulje pola godine) odrekne trošarina, a žiteljima bi gorivo bilo jeftinije oko pola marke po litri. 

Ali, Dodik to rezignirano odbija, a one koji to zastupaju naziva najvećim neprijateljima srpskog naroda. I time Dodik pokazuje kako je u njegovim očima srpski narod jednako on. Ukidanje trošarina je dobro za svakog običnog Srbina u BiH jako dobar potez koji bi im omogućio lakši svakodnevni život, a jedini (ili jedan od rijetkih) kojem to ne odgovara je sam Dodik. 

Ukoliko se trošarine ukinu RS bi na neko vrijeme ostala bez tih prihoda (iako su preko poskupljenja itekako dobili više novca nego je to bilo planirano) Dodikov režim će se dodatno urušavati. A urušavanje se i događa zbog katastrofalnih ekonomskih politika Dodikovog režima koji 'namiruje' sam sebe, a za narod ne mari. To se i nastavilo i kod trošarina. 

Lažno domoljublje

Sve to nije spriječilo Dodika da za vikend ode kod 'europskog kralja populizma' Viktora Orbana, mađarskog premijera, koji Dodika hvali 'na sva usta' (ne iz altruizma nego iz sebičnih ekonomskih interesa koje se lakše u RS-u i regiji realizirati ako je Dodik na vlasti, a neka demokratska i nekorumpirana vlast). Nakon tih pohvala Dodik kaže da se osjeća kao ponosni srpski domoljub!? 

Dodik i time pokazuje kako on smatra da je vrhunsko srpsko domoljublje jedino njegov osobni politički i ekonomski interes. U tjednu u kojem vlastitim žiteljima omogući vrtoglavo visoke cijene goriva, a od ranije i osnovnih životnih namirnica, sebi i režimu omogući nove milijarde od kojih će vrlo vjerojatno dio (ponovno) završiti u privatnim džepovima.