Sociolog Simon Teune smatra da je malo vjerojatno da će se nasilni protesti iz Francuske preliti na Njemačku. Razlog za to su različiti politički sustavi, društvene prilike i protestne kulture.

Simon Teune politički je sociolog i istraživač na Slobodnom sveučilištu u Berlinu te jedan od osnivača Udruge za istraživanje prosvjeda i društvenih pokreta. U razgovoru za Evangelističku novinsku agenciju (epd) objašnjava zašto u Francuskoj često dolazi do nasilnih prosvjeda i zašto sličan razvoj događaja nije vjerojatan u Njemačkoj.

U Francuskoj su tijekom vikenda stotine tisuća ljudi prosvjedovale zbog nezadovoljstva politikom. Osim mirnih prosvjea bilo je i mnogo nasilja, uhićeno je više od 2.000 osoba, a ozlijeđeno je oko 1.000 policajaca i vatrogasaca. Ljudi su izašli na ulice i u drugim europskim gradovima, poput Milana i Bruxellesa. Mogu li se tako masovni prosvjedi proširiti i na Njemačku?

Simon Teune: Smatram da je vrlo malo vjerojatno da će se prosvjedi u tom obliku preliti na Njemačku. Uvjeti su vrlo različiti kada je riječ o političkom sustavu, kulturi prosvjedovanja i društvenim okolnostima. Društvene nejednakosti u Francuskoj znatno su izraženije, a mladi se, između ostaloga i zbog visoke stope nezaposlenosti, više boje za svoju budućnost. Ipak, najvažnije je to što se u Njemačkoj tijekom proteklih desetljeća razvila izrazito mirna kultura prosvjedovanja.

Drugačiji politički sustav u Njemačkoj
Što to znači?

Teune: Sukobi su iznimno rijetki. Kada do njih ipak dođe, vrlo brzo se proglašavaju neprihvatljivima. To se moglo vidjeti tijekom prosvjeda skupine „Posljednja generacija“. Iako razina eskalacije nije bila osobito visoka, reakcije su bile vrlo burne.

I naš politički sustav funkcionira drukčije: u Njemačkoj se odluke donose uz sudjelovanje različitih skupina, a zemlja je uređena kao federacija. Za razliku od Francuske, s njezinom središnjom vlašću, ovdje ne postoji jedan očiti protivnik. Primjerice, obrazovna politika u Njemačkoj u nadležnosti je saveznih pokrajina pa se i nezadovoljstvo može rasporediti na različite razine. Situacija u Italiji i Španjolskoj sličnija je onoj u Francuskoj.

Zašto prosvjedi u Francuskoj često brzo poprime masovne razmjere i prerastu u nasilje?

Teune: Prije svega važno je naglasiti da nisu svi sudionici prosvjeda odgovorni za eskalaciju. U Francuskoj je na ulice izašlo pola milijuna ljudi, a samo je vrlo mali dio njih na kraju napadao policiju, pljačkao trgovine i palio automobile.

Međutim, ondje postoji snažnija tradicija konfrontacijskih prosvjeda i takvo je ponašanje do određene mjere postalo uobičajeno. Ima ljudi koji na prosvjedima očekuju sukobe pa ih i potiču.

Određenu ulogu ima i policija: ona u Francuskoj češće primjenjuje strategiju čvrste ruke. Policija poseže za silom već kod manjih prekršaja, što dodatno zaoštrava situaciju. Osim toga, ovo nisu bili prvi prosvjedi, nego su sukobi iz tjedna u tjedan postajali sve ozbiljniji.

Solidarnost drugih društvenih skupina
Prosvjedi su počeli kao učenički prosvjedi, a sada su prije svega usmjereni protiv visokih životnih troškova. Tko danas izlazi na ulice?

Teune: I to je jedna od francuskih posebnosti: jedna skupina pokrene prosvjed, a zatim joj se pridružuju druge skupine, iskazuju solidarnost i iznose vlastite zahtjeve. To smo mogli vidjeti i tijekom prosvjeda „Žutih prsluka“ prije nekoliko godina. Prosvjedi zbog stanja u školama proširili su se na socijalne teme: inflaciju, rast cijena i životne uvjete u banlieueima, siromašnijim predgrađima.

Desni politički blok povezuje nerede s migrantskim podrijetlom mnogih izgrednika.

Teune: Nasilju pribjegavaju vrlo različite skupine. To mogu biti prosvjednici koji dopuste da ih situacija ponese ili oni koji takve situacije namjerno žele izazvati, kao što je slučaj s nekim anarhističkim skupinama.

Tu su i mladi iz predgrađa. Oni se u svakodnevnom životu često osjećaju nemoćnima i izloženima policijskom maltretiranju. Pljačka trgovina i napadi na policiju tada im se mogu činiti kao trenuci u kojima ponovno stječu osjećaj moći.

Prikazivanje migracije kao problema univerzalna je strategija krajnje desnice. Međutim, takvo objašnjenje ni izdaleka nije dovoljno za razumijevanje situacije. To su Francuskinje i Francuzi, čak i ako neki od njih imaju migrantsko podrijetlo. No oni su u francuskom društvu potisnuti na marginu i nalaze se u nepovoljnijem društvenom položaju.

Istraživanja pokazuju da su nenasilni prosvjedi uspješniji
Hoće li se situacija smiriti nakon nereda tijekom vikenda?

Teune: Prizori poput požara u gradskoj vijećnici u Limogesu mogu djelovati šokantno, pa i na same prosvjednike. Od predsjednika Emmanuela Macrona čujemo dvije poruke: s jedne strane priznanje da reakcija na prosvjede nije bila primjerena, a s druge prijetnje oštrim mjerama.

Situacija se ne mora dodatno pogoršati, ali je sasvim moguće da eskalacija još nije dosegnula vrhunac.

Postoje li u istraživanjima prosvjeda spoznaje o tome kako nasilje utječe na ostvarivanje zahtjeva prosvjednika?

Teune: Na to pitanje nije lako odgovoriti. Kada je riječ o cijelim pokretima, postoje dokazi da nenasilni prosvjedi češće dovode do uspjeha. Nasilje, međutim, može djelovati i kao katalizator, tako što političarima daje do znanja da je neka situacija hitna.

Druga moguća posljedica jest da umjereniji glasovi unutar prosvjednog pokreta dobiju više pozornosti nego prije. No nasilje može dovesti i do osude čitavog prosvjeda, piše DW.