Ovo je uistinu posebna i zanimljiva, na da sve humana, topla ljudska priča, priča braće Ramljak koja traje gotovo 4 desetljeća. Kada je stariji brat Ivo, polovinom 80-ih, u svojoj 32. godini života, obolio od teške kronične bubrežne bolesti, jedan od načina rješavanja njegovog zdravstvenog problema bila je i transplantacija bubrega. U to vrijeme transplantacije nisu bile baš tako česte, no na sreću Ivo je to ipak uspio doživjeti i preživjeti.

U trenucima kada su saznali za bolest, Ivina obitelj je bila zatečena i tužna. Teški su to bili dani za obitelj Ramljak, ali su znali da postoji rješenje. To im je tada davalo kakvu-takvu nadu da će neko iz obitelji biti podoban i zdrav da bude donor bubrega oboljelom Ivi, kako bi ga spasio teškog liječenja dijalizom i kako bi mu produžio život.

Nakon rutinskih kontrola članova obitelji, ispostavilo se da će donor biti njegov mlađi brat Miroslav, koji je tada imao nepunih 27 godina, kao najpodobniji i najzdraviji a čije se tkivo nakon tipizacije gotovo idealno podudarilo s Ivinim.

Transplantacija je urađena 10. ožujka davne 1987. godine u KBC Zagreb, a braća Ramljak i nakon gotovo 4 desetljeća i dalje žive svoje sasvim normalne obiteljske živote.

I jedan i drugi su članovi Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika SBK/KSB. Poenta i poruka priče jeste, budi darivatelj, budi donor, spasi nekoga u obitelji ako je bubrežni ili jetreni bolesnik, daruj dio sebe. Osoba koja je zdrava i koja je donor, ne gubi ništa a osoba koja dobije organ, bubreg ili dio jetre dobiva sve, ozdravljenje, novi život i životnu radost.

Ramljaci su svima nama primjer dobrote, bratske i ljudske ljubavi, brata prema bratu i čovjeka prema čovjeku. Zato budi donor –daruj nadu.

T. Ž.