Bosna i Hercegovina se nalazi u dubokom začaranom krugu ekonomske migracije i srozavanja radničkih standarda, gdje se pojam dostojanstvenog rada za većinu radnika i radnica pretvorio u potpunu iluziju. 

Povodom Svjetskog dana dostojanstvenog rada, Savez samostalnih sindikata BiH (SSSBiH) uputio je oštro upozorenje javnosti i vlastima, naglašavajući kako su brojna kršenja prava iz radnog odnosa postala surova svakodnevica. 

Raspad sustava

Dok domaće tvornice stavljaju ključ u bravu, kvalificirana i radno sposobna snaga masovno napušta zemlju u potrazi za uvjetima koji jamče preživljavanje i profesionalno dostojanstvo.

Najveći paradoks domaćeg tržišta rada leži u činjenici da većina poslodavaca promjene podržava samo deklarativno. U javnosti se često govori o modernizaciji i potrebi za poboljšanjem statusa radnika, no čim te proklamacije treba pretočiti u praksu kroz veća davanja, bolje higijensko-tehničke uvjete ili poštivanje radnog vremena, stvarni napredak potpuno izostaje. 

Umjesto da domaćim radnicima ponude bolje uvjete i adekvatne plaće kako bi ih zadržali, poslodavci se u praksi sve češće odlučuju za liniju manjeg otpora – uvoz strane radne snage. Ova strategija ne samo da ne rješava strukturne probleme, već dodatno demotivira lokalno stanovništvo i ubrzava proces iseljavanja prema zapadnim zemljama.

Dodatni uteg na leđima radničke klase je i izostanak kolektivnih ugovora. Ogroman broj zaposlenih u Federaciji BiH uopće nije obuhvaćen ovim zaštitnim mehanizmima, što u suvremenom svijetu predstavlja neprihvatljivu praksu. Bez kolektivnih ugovora, osnovna prava radnika, njihova primanja i sigurnost na radnom mjestu izravno ovise o slobodnoj volji i milosti pojedinačnih poslodavaca. Time se radnici stavljaju u podređen položaj, a njihova zakonska zaštita ostaje tek puko slovo na papiru.

Iz Saveza samostalnih sindikata BiH stoga podsjećaju izvršnu i zakonodavnu vlast, ali i cjelokupnu javnost, da socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje nemaju alternativu. Puno poštivanje prava na sindikalno organiziranje i djelovanje nije nikakav luksuz niti privilegija, već temeljno ljudsko pravo. 

Da bi se ostvario stvarni društveni napredak, Bosna i Hercegovina mora hitno zadovoljiti četiri osnovne komponente: stabilno zapošljavanje, zaštitu radnika, socijalni dijalog i primanja dostatna za dostojanstven život radnika i njegove obitelji. Bez korjenitih promjena u praksi, Bosna i Hercegovina riskira da ostane bez svog najvažnijeg resursa – vlastitih ljudi.

BH političari uživaju na grbači radnika

Dok se obični radnici svakodnevno bore da s minimalcem prežive mjesec, političke elite u Bosni i Hercegovini ostaju potpuno slijepe za njihove probleme, baveći se isključivo same sobom i vlastitim privilegijama. Javni prostor je konstantno preplavljen političkim prepucavanjima i raspravama o novim povećanjima ionako enormnih plaća državnih i entitetskih dužnosnika. 

U zemlji gdje stvarna radnička prava rijetko tko u parlamentarnim klupama uopće spominje, cijeli teret ekonomske krize prebačen je na leđa građana. U isto vrijeme, nadležne državne i entitetske institucije, koje bi po zakonu morale štititi radnike, provoditi oštre kontrole i sankcionirati prekršaje na tržištu rada, apsolutno ne rade ništa. One nijemo promatraju opće bezvlađe u privatnom sektoru i sustavno ignoriranje zakona, ostavljajući radničku klasu na vjetrometini samovolje poslodavaca.

Minimalac na papiru, ostatak "na ruke"

Poseban izazov na domaćem tržištu rada predstavlja činjenica da veliki broj poslodavaca i dalje drži radnike prijavljene na minimalni iznos plate, dok im preostali dio zarade isplaćuje u gotovini ("na ruke") ili kroz različite druge, često fiktivne naknade. Ovakvim modelom poslovanja direktno se nanosi šteta i radniku i državi, dok pojedini poslodavci ostvaruju nelegalnu finansijsku prednost. To je u biti kriminal koji država tolerira, jer ionako uzma previše kroz enormne poreze i različita davanja koja su im potrebna kako bi namirili stranačke uhljebe. Klasična lopovska sprega korumpiranih političara i korumpiranih poslodavaca preko leđa radnika.