Desetljećima je Kina bila ključan partner njemačkom gospodarstvu. To se nije promijenilo, pa njemačka industrija i dalje oklijeva s okretanjem od Kine unatoč promjenama u gospodarskim i političkim odnosima, piše financa.

Za Matthiasa Rütha nema govora o tome da udalji svoje poslovanje iz Kine, usprkos sve snažnijim upozorenjima vlade o rizicima prevelikog oslanjanja na tu zemlju. Kao izvršni direktor frankfurtske tvrtke Tradium, koja se bavi trgovinom rijetkih ruda i sirovina, Rüth smatra Kinu ključnom za poslovanje, s obzirom na njezinu gotovo potpunu dominaciju u sektoru sve važnijih rijetkih ruda.

„S obzirom na to da Kina pokriva više od 95% tržišta rijetkih ruda, to se ne može nadomjestiti u kratkom vremenu“, rekao je za DW. „To su dugogodišnji i pouzdani trgovinski odnosi, a materijali i procesi već su provjereni.“

Smanjivanje rizika
Za Rütha i mnoge druge njemačke tvrtke Kina ostaje očito mjesto za poslovanje. Dugo je i njemačka vlada podržavala taj pristup.

No autoritarni zaokret zemlje pod predsjednikom Xijem Jinpingom, kao i kineska podrška Rusiji nakon invazije na Ukrajinu, promijenili su odnose između EU-a i Kine.

Geopolitička se situacija promijenila i posljednjih godina njemačka vlada sve glasnije govori o „smanjenju rizika“, odnosno smanjenju ovisnosti o jednoj zemlji za ključne komponente ili sirovine. Rizik uključuje mogućnost da se strane kompanije suoče s oštrim mjerama kineskih vlasti.

Nedavno se njemački kancelar Friedrich Merz osvrnuo na tvrtke koje posluju u Kini: „Uvijek im kažem kad ih sretnem: to je vaš rizik ako stvari krenu loše — molim vas, nemojte dolaziti k nama.“

Njemački ministar financija Lars Klingbeil početkom je tjedna posjetio Kinu kako bi razgovarao o mijenjanju gospodarskih odnosa dviju zemalja. U Pekingu je poručio da Njemačka vidi „pravedno tržišno natjecanje ugroženim“ te smatra da su „radna mjesta u industriji u opasnosti“, ali je naglasio i potrebu za dijalogom: „Moramo razgovarati s Kinom, a ne o Kini.“

Njemačka automobilska industrija i Kina: dugotrajna veza
Kina je odnos kojeg se njemačka industrija teško odriče. Početkom tjedna ponovno je postala najveći njemački trgovinski partner, nadmašivši SAD. Trgovina između dviju zemalja iznosila je 185,9 milijardi eura između siječnja i rujna ove godine.

Njemački industrijski divovi desetljećima su ulagali u kinesko tržište. Prema istraživanju Mercator Instituta za studije o Kini, njemačka izravna ulaganja činila su 57% ukupnih ulaganja EU-a u Kinu u prvoj polovici 2024., što iznosi oko 2,3% njemačkog BDP-a. Investicije i dalje rastu — korporativna ulaganja porasla su za 1,3 milijarde eura između 2023. i 2024.

Posebno je čvrsto isprepletena automobilska industrija. Proizvođači poput Volkswagena i BMW-a zarađivali su milijarde u Kini, a unatoč novim izazovima i dalje računaju na dugoročan uspjeh. BMW je nedavno uložio 3,8 milijardi eura u projekt baterija u Shenyangu, a glasnogovornica tvrtke Britta Ullrich naglasila je da nema planova za povlačenje iz zemlje.

No odnosi se mijenjaju, ne samo zbog geopolitike. Njemački proizvođači suočavaju se s intenzivnom konkurencijom kineskih rivala, a dio te konkurencije mnogi u Njemačkoj smatraju rezultatima praksi koje narušavaju globalna pravila trgovine.

Zahtjev za jednakim uvjetima
Njemački savez automobilske industrije (VDA) poručio je da je ključno osigurati jednake uvjete za sve: „Kina je pozvana izaći Europi ususret konstruktivnim prijedlozima, dosljedno i brzo spriječiti protutržišno ponašanje i osigurati slobodnu trgovinu.“

Istodobno, njemački izvoz u Kinu pao je za 25% od 2019., dok su proizvođači poput Volkswagena, Mercedesa i BMW-a zabilježili snažan pad tržišnog udjela. Kina je pritom ubrzala vlastitu proizvodnju električnih vozila.

U VDA-u naglašavaju da tvrtke „energично provode smanjenje rizika“, ali da to mora biti „politički omogućeno, a ne samo zahtijevano“. Smanjenje rizika, kažu, ne smije značiti „zatvaranje tržišta“.

„Najbolja politika je poticati poslovno okruženje, konkurentnost i rast. To stvara snažniju pregovaračku poziciju i potiče ulaganja i inovacije kod kuće.“

Hladna stvarnost tržišta
Matthias Rüth upozorava da i kineski partneri trpe posljedice geopolitičkih napetosti. Njegov je sektor pogođen kineskim ograničenjima izvoza rijetkih ruda, što frustrira i dobavljače.

„I oni se suočavaju s nepovoljnim okolnostima i izazovima trenutačnih ograničenja izvoza“, kaže.

Njegova tvrtka nije pod političkim pritiskom da se udalji od Kine, nego pod pritiskom tržišta — globalnih carina i kineskih izvoznih ograničenja.

„Za nas to znači da rutine nabave više ne funkcioniraju jednako pouzdano kao prije. I dalje se oslanjamo na kineske partnere jer za mnoge materijale nema zaobilaznog puta mimo Kine.“

Unatoč tome, Tradium ulaže sve više vremena u uspostavljanje alternativnih lanaca opskrbe izvan Kine. „Ovdje nije riječ o tome da nam politika govori što da radimo. Tržište prisiljava svakog ozbiljnog trgovca i svaku tvrtku za preradu sirovina da preispita svoju strategiju nabave — i taj će pritisak samo rasti. To je svakodnevna stvarnost.“