Znalo se da neće biti lako, da Posušje u Mostaru može odigrati dobru utakmicu i tako je i bilo. Ali svejedno se od Zrinjskog očekivalo više. Usprkos pobjedi. 

Prva domaća pobjeda u prvenstvu – Mario Ivanković najavio ju je kao krucijalnu za hvatanje ritma. I takvom bi se ona mogla i pokazati. Ali samo ako se izvuku neke pouke, ako Zrinjski nakon teško, na jedvite jade izborene pobjede protiv Posušja barem pokuša okrenuti novi list i zaigrati efektnije. U suprotnom, moglo bi to biti mučenje. 

Kozina in, Barišić out 

Marić – Tičinović, Jakovljević, Šunjić, Memija - Mlinar, Kozina – Malekinušić, Kiš, Ćuže – Mulahusejnović. Bio je to Zrinjski koji je krenuo protiv Posušja. Ponovno promijenjen. Ponovno, nakon što je svaka od startnih postava u prethodnih sedam utakmica izgledala drukčije. 
Ovog je puta iz startnih jedanaest nakon katastrofalne partije kontra Vitorije (0:4) ispao stoper Hrvoje Barišić, a Antonio Ivančić i Josip Ćorluka i dalje su ostali po strani - jer su ozlijeđeni. S druge strane, prvi puta startnu priliku dobio je mladi vezni Marko Kozina koji je prethodno odradio tek drugo poluvrijeme protiv Portugalaca... i bio je to dobar Ivankovićev potez. No da je to u kompletu bila kontrolirana partija od strane Mostaraca – nije. 

Izostanak vezne inicijative 

Ideja Posušaka Pod Bijelim brijegom bila je očita od prve minute. Opredijelili su se na kontre, na čekanje greške, grešaka... kojih je bilo. Ali ne kardinalnih. Nije Zrinjski predavao lopte koje su mogl otići u krivom smjeru, završiti iza Marićevih leđa. I to je bilo dobro. Kao i obrana. Koja se nakon Vitorije ipak konsolidirala. Ali u toj spomenutoj vezi u utorak navečer, na blago natopljenom travnjaku, nešto je nedostajalo. Nedostajao je Ivančić. Ali ne samo to. nedostajalo je inicijative, ponajviše od pojačanja Mlinara, dok se Kozina do polovine prvog dijela držao rezervirano, ali ponajviše jer je nedostajalo osjećaja kod ostatka ekipe da se može kroz sredinu, preko njega. Akcije bi započinjali i nekako im pečat davali stoperi, što baš i nije najsretnija situacija... posebno jer se tražilo brzo rješenje od par poteza, prodor krila i mogući ubačaj – što Posušacima nije bilo problem osujetiti, spriječiti. 

'Kiš, Kiš, Kiš'

Prvo se poluvrijeme svelo na par stidljivih pokušaja, većinom su naprijed vukli Tičinović i Ćuže, a onda je u 50. minuti bljesnuo Malekinušić kojeg je srušio Rozić i to je bilo to – trenutak odluke. Domaći dio publike od nekih 1.500 duša povikao je 'Kiš, Kiš, Kiš', ovaj zabio s penala i priči je tu bio kraj. Rezultatskoj. Ali moglo je biti i drukčije. Jer imalo je Posušje, nakon izmjena, više od igre, a bivši Plemić Karlo Kamenar dvije vrlo dobre situacije iz kojih nije bio precizan… s tim da je 'smetao' i standardno istaknuti vratar Marić. Kamenar je u tim svojim minutama pokazao da bi i dan danas bio značajan dodatak veznom redu Zrinjskog, a Zrinjski u tim trenucima da je i dalje pomalo labilan. Nije pomogla ni ozljeda Ramića koji je ušao u 72., a izišao u 89. minuti, ali u konačnici je Ivanković bio… morao biti zadovoljan. 

'Zasluženo, ali i sreća nas je pomazila'

- Poslije europskih utakmica, imali smo malo odmora, a nekoliko igrača i dalje je van stroja, naglasio je Ivanković u uvodnom obraćanju poslije prvog domaće prvenstvenog trijumfa sezone. 
- Znali smo da je Posušje kvalitetno, jer su kao ekipa koja se dobro poznaje dobro krenuli u sezonu. Mislim da smo u prvom poluvremenu kontrolirali utakmicu, defanzivno stajali dobro, nismo imali nikakvih opasnosti od strane Posušja. Gore smo imali nekoliko poluprilika koje nismo iskoristili, dodao je strateg viceprvaka. 
U ovom trenutku, prije ulaska u ritam srijeda-subota, poželio je samo – što širi kadar…
- Periodom nakon penala pa sve do neke 70. minute možemo biti zadovoljni, ali onda je Posušje bacilo sve karte u napad i imalo te neke dvije polušanse gdje nas je sreća pomazila. Na kraju zaslužena pobjeda. Sada imamo do iduće srijede da se odmorimo, nadam se da će nam se vratiti Ćorluka i Ivančić te da će pravo nastupa imati Surdanović, Jurilj pa čak i Rušević. 

Slijedi Sloga, nova Sloga  

A iduće srijede čeka nova utakmica. Dok većina premijerligaša bude odmarala, Plemići će napadati Slogu – protivnika iz prvog, odgođenog kola. Slogu koja još nikoga nije pobijedila, ali je u tri odrađene utakmice pokazala da je i dalje tvrda, nezgodna. U Doboju je kontra maksimalnog Sarajeva pala 1:3, a onda neriješila s Posušjem (1:1) i Željezničarom na Grbavici (1:1). Ista ta Sloga prošle je sezone kontra Plemića u Mostaru pala 0:2, a u Doboju izvukla 1:1 te opet bila pobijeđena 0:2.

Dogodile su se i dvije Kup utakmice (0:0 u Doboju i 3:0 u Mostaru) tako da tu ne bi trebalo biti nepoznanica… s tim da su obje ekipe prošle kroz određene promjene, da je Sloga prošla kroz veliku rekonstrukciju, da to praktički više nije isti tim.
Upozorenje Ivankoviću sigurno će biti remi na Grbavici, ali partija svojih momaka kontra Posušja koja se na koncu ipak nekako dobila. A to je u ovim škakljivim uvodnim utakmicama prvenstva ipak najvažnije. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba