Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Dolaskom nove garniture vlasti u Bosni i Hercegovini, koja je osvježena jedino s bošnjačke strane i koja je imala jaki vjetar u leđa od strane zapadnog dijela međunarodne zajednice, očekivalo se mnogo.

Ono što su obećavali kada su bili oporba bilo je uistinu ohrabrujući i ono što bi trebalo ovoj zemlji, njenim konstitutivnim narodima i svim žiteljima. Međutim, samo nekoliko dana nakon listopadskih izbora održanih prošle godine stranke sarajevske 'trojke' (SDP, NiP, NS) uspjele su pogaziti dobar dio svojih principa, a sve to se nastavilo do dan danas.

Kao mjehur od sapunice raspadale su se iluziju kako nam dolazi neko novo, bolje vrijeme, a postajalo je jasno kako smo dobili SDA nakon SDA. Nažalost, u dobro dijelu i goru situaciju jer je 'trojka' politički slaba i bez podrške SNSD-a i HDZ-a BiH iz vlasti će izletjeti već danas. A oni su vlasti željni do te mjere da će pristati na gotovo sve.

Bez bilo kakvih pomaka

Ali su i dalje spremi u javnost plasirati populističke fraze i prazno politikantstvo najčešće uobličeno u priči oko puta BiH ka Europskoj uniji. Gotovo svakodnevno slušamo kako na vanjskopolitičkom planu stojimo nikada bolje, kako smo postali subjekt odlučivanja, kako su nam vrata EU širom otvorena, kako su u BiH na sceni nezapamćene reforme. I da je samo nešto od ovoga istina bilo bi dobo, ali nije. Ali počnimo redom.

Vijeće ministara BiH i Parlamentarna skupština BiH u dosadašnjem mandatu nisu u konačnoj proceduru usvojili ama baš niti jedan zakon koji od nas traži Unija. Istina jeste kako se u javnosti hvale svim i svačim, ali konkretnih rezultata nema. A teško da će ih u bliskoj budućnosti i biti osim kako 'trojka' ama baš sve na pladnju isporuči Dodiku, a tada svakako priča o puti BiH ka EU nema više nikakvog smisla.

BiH nije postala nikakav subjekt na međunarodnom planu, nažalost, jer i dalje smo svima apsolutno nebitni niti nas tko što pita za bilo kakve globalne procese.

Država koja je u popriličnom rasulu, koja je sinonim diljem svijeta za sve što ne valja, koja se ekonomski, a naročiti demografski raspada niti ne može biti ozbiljan igrač.

Uz to, kada vidimo i kadrovska rješenja, tko su nam ljudi koji vode procese sasvim je jasno da osim nekoliko protokolarnih sastanaka sa nekim od europskih i svjetskih lidera dalje ne možemo dobaciti.

EU ostaje samo teško dokučiv san

A o tome koliko su nam vrata Unije otvorena i koliko mi zapravo želimo ispunjavati ono što Unija stavlja pred nas najbolje je pokazao tragikomičan sastanak predstavnika koalicije na državnoj razini održan u Konjicu.

Naime, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je netom nakon sastanka kazala: 'Rekla sam da treba implementirati svih 14 prioriteta, a on (Elmedin Konaković) je rekao da nije siguran šta oni podrazumijevaju. E, pa ne možeš reći da si ministar vanjskih poslova, da mlatiš po Bruxellesu, a ne znaš šta Bruxelles traži. Usput, rekao je da to zvuči kao ucjena. Rekla sam ako je tako, onda povlačimo prijedlog da ispunjavamo prioritete. Ali ako nam ne treba 14 prioriteta, u redu je. Znači, nama, jer ima trinaest i po problematičnih, a njima pola jednog. Da ne kažem tko je rekao da od Europe nema ništa'.

I uistinu i Dnevni list ima istu tu informaciju kako je jedan od predstavnika 'trojke' u jednom trenutku kazao kako od Europe nema ništa. I, nažalost po sve narode i žitelje ove zemlje, rekao je istinu.

Niti mi želimo u EU, niti EU želi nas. Unija već godinama muku muči unutar sebe zbog inih kriza ali ponajviše zbog ponašanja Orbanove Mađarske (donekle i nekih drugih zemalja 'istočnog bloka'). Jednostavno žudi za unutarnjim promjenama pa moguće i novom temeljnom ugovoru. Posljednjih godina bilo je mnoštvo raznoraznih prijedloga (jezgro Europe, Europa različitih brzina, Europa koncentričnih krugova, zajednički ministar financija zemalja eurozone, europske obrambene snage, ukidanja prava veta…).

Sve je izglednije kako će se uskoro nešto od toga ili pak neka nova ideja reforme Unije i ostvariti. Naravno, mnogo toga ovisi tko će odnijeti pobjedu na europskim izborima sljedeće godine, a mogu se očekivati značajne promjene u odnosu na ovo što imamo trenutno.

Dakle, ova godina je za BiH svakako već izgubljena kada govorimo o EU putu, sljedeće godine od svega nema ništa zbog izbora u EU, nakon toga kreću pregovori o novoj vlasti u Bruxellesu, a nakon toga vjerojatno pojačani pregovori o snažnoj, dubokoj i sveobuhvatnoj reformi Unije.

Tu previše prostora o priči o bilo kakvom proširenju biti neće. Sve da BiH i ispunjava apsolutno sve što se pred nas stavlja načekali bi se da budemo dio Unije. A kako mi ne ispunjavamo apsolutno ništa od onoga što nam je europska zadaća jasno je kako od puta ka EU nema ništa.

A to nam svakodnevno ponavljaju, jasno i glasno, svi europski dužnosnici i veleposlanici država članica EU – bez 14 prioriteta (a i to samo za početak jer nakon toga kreće 'prava igra' u vidu usvajanja kompletne pravne stečevine EU) nema niti milimetra napretka ka Uniji.

Bez obzira na to, domaće vlasti svakodnevno najavljuju kako smo nikada bliže Uniji iako ne rade ništa da to barem u najmanjoj mogućnoj mjeri bude istina. Upravo u tome i leži sav apsurd novih vlasti od kojih se ne može očekivati bilo kakav pomak za običnog žitelja ove zemlje.

I koliko god nama teško padale izjave pojedinih političara iz EU kako je Unija lijepo uređeni vrt, a oko nje je džungla, to nije daleko od istine. Uz ogromne probleme s kojima EU muku muči posljednjih godina, uz nespornu činjenicu da današnja Unija nije ono što su njeni oci osnivači zamišljali, i dalje je za ostatak Europe par exellance društvo u koje mi, nažalost, vjerojatno nikada nećemo doći. Ponajprije zbog nas sami, a onda iz zbog toga što nas tamo ne žele.