Novi šef naše diplomacije Elmedin Konaković je silovito startao na početku svog mandata. U diplomatskoj ofenzivi je razgovarao s više međunarodnih i regionalnih čelnika nego bivša ministrica Bisera Turković u cijelom četverogodišnjem mandatu.

Mora se naglasiti, Konaković je otvarao vrata u potpuno drugom smjeru za razliku od onih malobrojnih, više turističkih destinacija ili po nekoj vjerskoj liniji na koja je pokucala ministrica Turković.

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković se predstavio svjetskoj diplomaciji kao robusni, elokventni diplomata iako dolazi iz male i dosta zaboravljene zemlje.

Linčovanje

Vrlo jasno je dao do znanja da je BiH nezaustavljivo spremna ponovno zakoračiti na europske tračnice, da želi smiriti tenzije i normalizirati odnose sa susjedima, prije svega s Hrvatskom i Srbijom. Još ranije kao čelnik Naroda i pravde koja je sada u vlasti na državnoj razini, Konaković je pragmatično dokazao spremnost za korektnim dijalogom s predstanicima Hrvata i Srba u BiH.

Za razliku od sarajevskih patriot-nacionalista smatra ih legitimnim predstavnicima i dijelom našeg društva. Novi šef naše diplomacije je nažalost suočen s brutalnim linčem bošnjačkih klero-nacionalista koji mu podmeću nogu gdje god stignu, a njega i obitelj teroriziraju na svakom koraku.

Bošnjačkim nacionalistima ne odgovara nikakav napredak u zemlji, protiv su kompromisa s Čovićem i Dodikom, peglanja odnosa sa susjednim državama i jačanja moderne europske države. Konaković je fajterski startao i pobrao simpatije, čak i kod dijela hrvatske i srpske javnosti, ali plaća ceh u svom nacionalnom inkubatoru. Ostaje otvoreno pitanje ima li snage i dokle može trpiti sve gadosti.

Trnovit put

Fajterski je krenuo i to je za pohvalu. Međutim, trnovit je put do ubiranja prvih plodova u diplomatskom zaokretu. Mnogi zanemaruju da Predsjedništvo BiH odlučuje o svim krucijalnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i u tom grmu čuči vražja zamka za Elmedina Konakovića.

Njemu bi Željko Komšić, Denis Bećirović i Željka Cvijanović mogli biti nesnošljivija omča oko vrata i od same retrogardne SDA. Posve je to lako elaborirati.

Oktroirani Željko Komšić je zatvorio vrata svih važnijih europskih prijestolnica, a poglavito u Zagrebu i Beogradu. Mnoge su veze pokidane zbog njegove svađalačke histerije. Komšić ionako ne trpi Konakovića i ne

treba se iznenaditi ako bude želio demonstrirati svoju “šefovsku” nadmenost i podmetati klipove.

Autor bezbroj jalovih pisama Bruxellesu, OHR-u, Zagrebu i Beogradu, Denis Bećirović ima itekako “zasluga” za trovanje odnosa između BiH i europskih i susjednih zemalja. Sigurno da nije dobrodošao gost, poglavito u Beogradu, a i za Zagreb je poput puke statistike.

Paradoksalno zvuči, ali Željka Cvijanović može svugdje otvoriti vrata. I u Bruxellesu i u Zagrebu i Beogradu, osim naravno u sjedištu NATO saveza gdje vjerojatno i ne pomišlja ići. Cvijanović i Konaković bi se mogli fajtati samo oko NATO puta naše zemlje.

Diplomacija

Zelenome minderu bi bilo draže da je Elmedin Konaković u Zagrebu napravio incident i natuknuo Zoranu Milanoviću sapun, presude za UZP, miješanje u unutarnje stvari BiH – u vidu uplitanja oko rješavanja Izbornog zakona. Po njihovom morao je, a nije, spomenuti Vučiću genocide i problem izgradnje HE Buk Bijela...

-Mogao sam se proslaviti na turneji, mogao sam se nagovoriti svakome. Mogao sam se nagovoriti Vučiću za genocid, Abazoviću, Milanoviću za parfem i sapun. Mogao sam napraviti incident u sve tri države i dobiti poene. Ja sam im se o tome prije nagovorio javno, ali sada da to radim - građani nemaju ništa od toga, rekao je Konaković.

Njegova diplomatska misija će biti posuta trnjem i stalnim omalovažavanjima. Pred našim društvom je jednostavan izbor, podržati Konakovićeve avangardne poruke i poteze ili vratiti anakrone, devastirane snage zbog kojih smo demografski unakaženi. J. S.