Piše: Dragan Bradvica

Negativni prirodni priraštaj u Bosni i Hercegovini za sceni je već petnaestak godina, a ono što je gore od toga jeste što su brojevi iz godine u godinu u sve debljem minusu pa tako vrlo skoro možemo doći i do godišnjeg priraštaja od -30.000.

Političari se ovim i nisu previše bavili, niti ih je čak i javnost previše pritiskala da mijenjanju stvari, utvrde jasnu populacijsku politiku, jasne mjere itd.

Međutim, od prije sedam ili osam godina na sceni je i masovno iseljavanje iz naše zemlje jer bježi tko stigne. Na to su se bh. političke (kvazi)elite itekako osvrtale prvih godina ali da bi optužili one koji o tome izvještavaju. Treba se samo vratiti u to vrijeme i vidjeti niz novinskih naslova u kojima najviši dužnosnici bez ustručavanja tvrde kako priče o iseljavanju nisu istinite, kako to plasiraju oni kojima smeta uspjeh politika u BiH (?!), a neizbježno je i bilo ono što im je najmilija uzrečica – oni koji to tvrde zapravo su neprijatelji Bošnjaka/Hrvata/Srba.

Svih tih godina ova zemlja se praznila, a politike kao da se i vode da otjeraju one koji i nisu planirali otići. Samo možemo zamisliti koliko je situacija sada alarmantna kada čak i političari priznaju demografski kolaps.

Izumiranje

Nesporno je kako se iseljavaju svi iz BiH, ali najviše su pogođeni Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović gostujući u jednoj TV emisiji potvrdio je kako one relevantnije procjene ukazuju na to da u BiH nema više od 2,5 milijuna ljudi.

Dakle, sam priznaje ono što su stručnjaci tvrdili već par godina, a upravo dio njegove stranke 'osipao drvlje i kamenje' na one koji su iznosili takve podatke.

Pokušavali su ustaljenom taktikom guranja pod tepih svega onoga što im ne ide u korist ali su stvari toliko izmakle kontroli da se više i ne mogu sakriti. Naravno, i dalje predstavnici HDZ-a BiH u svemu tome uopće ne vide svoju odgovornost, uvijek je kriv netko drugi.

A koliko je problem svjedoče i podaci koje je prezentirao Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Naime, prema podacima svećenika, koji djeluju u izravnom dušobrižništvu, na kraju 2019. godine broj katolika u BiH je smanjen na 353.872.

Demografi su također davali procjene da u BiH u najboljem slučaju ima oko 350 tisuća Hrvata. Ono što posebno treba podcrtati jeste da su nakon ovih procjena prošle pune 2020. i 2021. tijekom kojih je mortalitet rastao, natalitet padao ili stagnirao, a iseljavanje se posebno nastavilo prošle godine. S obzirom na to, brojevi su u 2022. zasigurno još poražavajući.

Naravno, prave podatke o tome koliko je ukupno stanovnika u BiH, pa tako i Hrvata, znati će se tek kada se provede popis stanovništva, ukoliko se i tada ponovno ne budu vukli repovi. A s obzirom na političku situaciju u zemlji vrlo je upitno kada ćemo uopće i imati popis stanovništva.

Politika u paralelnoj stvarnosti

Iz same činjenice da su političke (kvazi)elite spremne priznati problem i time se posuti pepelom, što je mnogima najgora stvar na svijetu jer im ego ne dozvoljava priznati bilo kakve greške, jasno je kako je vrijeme za djelovanje bilo jučer, a ne danas.

Ukoliko bi se sada počelo djelovati na pravi način, te se usvoje nove politike i one zažive u praksi, situaciju bi u svoju korist mogli početi mijenjati najranije za šest, sedam godina. Veliko je pitanje hoće li tada u zemlji ostati itko tko nije umirovljenik ili nije na državnim jaslama.

Uz to, veliki broj naših ljudi se poprilično dobro snašao na Zapadu, uzeli su kredite za stanove ili kuće, djeca im idu u vrhunske škole ili fakultete, te se u ovu bh. farsu neće vraćati taman da se sutra uistinu pretvori u pravu bajku.

Nesporno je da iz inih razloga dio ljudi iz BiH u inozemstvu nije ostvario ono što je želio, pa će se dio njih nastaviti boriti da do toga dođe, dok će se drugi dio vratiti u BiH. Naravno, u BiH je još određeni dio ljudi u najboljim godinama koji razmišljaju o odlasku i to će i učiniti ukoliko se nastavi ovakva društveno-politička situacija. Uz sve to, taman da nitko više ne ode iz BiH, s obzirom na prirodni priraštaj jasno je kako polako izumiremo.

A očekivano je i to da političari za takvo što ne vide svoju odgovornost pa samo još nedostaje da otvoreno kažu da su za situaciju u kojoj se nalazi većina žitelja zapravo sami oni krivi.

A demografske mjere? Bh. političari imaju samo jednu – pričati kako je ovo raj na zemlji i kako ne treba ići nigdje. Samo malo je onih koji više vjeruju njihovim riječima nego svojim očima i ušima.