Piše: Dragan Bradvica

Cijeli svijet je jedva dočekao da se završi 2020. godina i ipak s nadom zakoračio u 2021. Ovo ipak trebala biti godina u kojoj bi se svijet mogao početi vraćati u normalno stanje, kako zdravstveno tako i ekonomski kako bi već od 2022. krenuli punom parom u značajniji rast i bolji životni standard.

Sve ovo trebalo bi važiti i za Bosnu i Hercegovinu koja je i bez pandemije koronavirusa bila ekonomski na koljenima a situacija prošle godina pokazala je koliko smo daleko od europskog standarda i u svim ostalim porama života.

Ali ključna riječ je kako bi se trebali početi oporavljati jer nitko ne zna kada ćemo dobiti cjepivo dok se ostale zemlje regije već uvelike cijepe, nitko sa sigurnošću ne zna koliko nam je pad, koliko nam je porasla razina siromaštva i ostale značajne statističke podatke na osnovu kojih bi trebali praviti projekcije za budućnost.

Ništa od ovog nemamo jer to naše vlasti ne zanima, ali jedno ih itekako zanima i to nastavljaju raditi – i u 2021. idu nova zaduženja kako bi se nahranila gladna usta političara i glomazne i neučinkovite administracije.

Vlasti i obični žitelji

Pred kraj godine dobar dio javnosti, ekonomski stručnjaci i mediji upozoravali su međunarodne financijske institucije da ne daju bh. vlastima nikakav novac bez jasnih reformi i zaokreta u dosadašnjoj politici.

Vrlo brzo su iz vlasti reagirali kako se radi o ekonomistima van struke, kvazi analitičarima, kvazi novinarima, rušiteljima itd., te kako su nam nove milijarde maraka potrebne za reforme.

I onda dolazi prijedlog federalnog proračuna koji je ponovno ogolio sve - u Federaciji je za plaće i naknade u 2020. izdvojeno 209,6 milijuna maraka, dok se u 2021. planira izdvojiti 219,7 milijuna maraka, bez obzira na to što je pandemija u punom jeku i što se najgore ekonomske posljedice tek očekuju.

Političari i dalje nastavljaju po svome – ne dirajte naša primanja i mnogobrojne naknade, dodatno zapošljavajte i povećavajte plaće javnoj upravi iako je ona po učinkovitosti najgora u Europi jer oni će onda imati novca, lagodno živjeti i trošiti i to će onda podizati ekonomiju.

Što se tiče onih nešto manje od 500 tisuća koji su i prije pandemije radili za manje od 700 maraka, 414.402 nezaposlenih osoba, tisuće poduzetnika koji su već ili se spremaju ključ u bravu jer im je nemoguće poslovati – oni neka se samo za sebe pobrinu.

Naravno, prvo neka plate bezbrojne namete i harače koje im je uvela država. A reforme i rasterećenja kao i pomoć običnom puku? Bh. politika je to planirala provesti ali ju je pandemija omela i sada nije vrijeme za bilo kakve reforme.

Ovo novca što ima, kao i milijarde od novih zaduženja ipak mora ići tamo gdje je prioritetno – plaće i naknade političara, javne administracije i mnogobrojnih uhljeba. Ukoliko pak se netko ne miri s ovom situacijom, on je kvazi sve, rušitelj sva tri konstitutivna naroda, pesimista, osoba koja ništa ne razumje…

Imaginarne reforme

Iako su stvari svakome tko želi gledati više nego jasne, to nije spriječilo državne i entitetske vlasti da se i dalje drže priče o reformama i velebnim postignućima proteklih nekoliko godina.

Novac od financijskih institucija nam je potreban jer idu značajne reforme koje će BiH učiniti modernim i prosperitetnim društvom pa svi oni koji tvrde drugačije su državni neprijatelji. To što nitko nikada nije vidio te reforme, što prema apsolutno svim relevantnim međunarodnim istraživanjima BiH je samo još geografski u Europi jer nas po svim parametrima sustiže i prestiže sve više i afričkih zemalja, što su nam grandiozni infrastrukturni projekti dostupni samo na YouTube to nikome ništa.

Jer stvari možda jesu takve, ali naše genijalne vlasti za to nisu krive nego svi drugi. Oni se, eto, 'ubijaju' od rada kako bi svima bilo bolje ali su okolnosti takve da ih uvijek netko koči. A i pored tolikog rada i truda uvijek trpe 'udarce' sa svih strana.

Ali oni će se nastavljati boriti za narode i ovu zemlju a vi ako vam ne odgovara vozati se po virtualni autoputovima ili prugama, školovati djecu u obrazovnom sustavu koji dobiva pohvale samo od njih samih, ako ne možete rastegnuti veliku plaću od 700 ili mirovinu od 350 maraka na mjesec danato ipak nije problem bh. političara i institucija.