Mate Mišo Kovač, jedan od najpoznatijih pjevača s prostora bivše Jugoslavije i muzička legenda Dalmacije, preminuo je u 85. godini, objavio je Index, pozivajući se na izvore bliske pjevaču.

Tokom gotovo pola stoljeća duge karijere prodao je više od 20 miliona ploča, a njegove pjesme obilježile su generacije slušalaca. Publika ga je prepoznavala po karakterističnom glasu, brkovima i emotivnim interpretacijama koje su mu donijele status jednog od najpopularnijih izvođača regionalne muzičke scene.

Počeci u Šibeniku
Mišo Kovač rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku, u vrijeme italijanske okupacije. Odrastao je u ulici iz koje su potekli i Vice Vukov i Arsen Dedić. S Dedićem je mnogo godina kasnije snimio duet "Mi smo lišće s iste grane".

Za pjevanje se zainteresovao sa 16 godina, nakon što je čuo nastup šibenskog pjevača Ljube Lučeva. Završio je srednju industrijsku školu za tapetara, a 1961. godine podijelio je prvo mjesto na takmičenju "Prvi glas Šibenika" s Mirkom Vukšićem. Kao nagradu izabrao je singl Elvisa Prislija, čija će muzika snažno utjecati na njegovu karijeru.

Ženio se tri puta. S Ljubicom Komadinom bio je u prvom braku, potom se oženio Anitom Baturinom, bivšom Miss Jugoslavije, s kojom je dobio sina Edija i kćerku Ivanu. Treći brak sklopio je s Lidijom Pintarić, s kojom je ostao do kraja života.

Uspon uz Jugoton
Nakon odsluženja vojnog roka u Beogradu preselio se u Zagreb. Na takmičenju u Karlovcu izveo je pjesmu "I Can't Stop Loving You" Reja Čarlsa i privukao pažnju muzičkih producenata.

Prvi neslužbeni nastup imao je u jesen 1964. godine u zagrebačkoj Gradskoj kavani, a iste godine potpisao je ugovor s izdavačkom kućom Jugoton. Njegova prva ploča sadržavala je prepjev pjesme Reja Čarlsa pod nazivom "Ne mogu prestati da te volim".

Popularnost je stekao veoma brzo. U ljeto 1965. nastupio je na festivalu Melodije Jadrana, dok mu je pjesma "Više se nećeš vratiti", koju je 1969. napisao tada mladi Đorđe Novković, donijela status velike zvijezde.

Singl je prodat u gotovo 190.000 primjeraka i bio je druga najprodavanija ploča Jugotona te godine. Sa pet izdanja koja su prodata u više od 250.000 primjeraka Kovač je 1969. postao najprodavaniji pjevač ove izdavačke kuće.

S Novkovićem je ostvario dugogodišnju saradnju koja je trajala sve do kompozitorove smrti 2007. godine.

Brkovi kao zaštitni znak
Pobjedom na Splitskom festivalu 1971. godine s pjesmom "Proplakat će zora" Kovač je postao najpopularniji pjevač u Jugoslaviji.

Iste godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću u blizini Zadra, u kojoj je zamalo izgubio život. Brkove, koji će kasnije postati njegov zaštitni znak, pustio je kako bi prikrio ožiljak iznad gornje usne.

Godinu kasnije u Njujorku je gledao nastup Elvisa Prislija u dvorani Medison Skver Garden. Poseban utisak na njega ostavila je izvedba pjesme "My Way". Decenijama poslije, u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem, prisjetio se tog trenutka riječima da se tada "pjesma spojila s nebom".

Uslijedile su dvije decenije velikih uspjeha i hitova koji su obilježili njegovu karijeru. Među najpoznatijim pjesmama su "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim", "Ostala si uvijek ista", "Ako me ostaviš", "Sutra mi sude", "Odavno više ne plačem zbog tebe" i "Ti si pjesma moje duše".

Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i osobom godine u Jugoslaviji. Okušao se i u glumi, pa je 1972. godine nastupio uz Radu Šerbedžiju u filmu "Poslijepodne jednog fazana".

Porodična tragedija
Devedesete godine donijele su mu najteže životne trenutke. Godine 1992. njegov 16-godišnji sin Edi smrtno je stradao u Zagrebu, pod okolnostima koje nisu razjašnjene.

Nakon sinove smrti Kovač je na splitskom Poljudu održao veliki koncert pod nazivom "Noć svijeća", pred oko 50.000 ljudi. Poslije nastupa objavio je da se više neće baviti pjevanjem, ali se ipak kasnije vratio na scenu.

U tom periodu izgubio je i majku te mlađeg brata. Nakon višegodišnje borbe s depresijom, u januaru 1999. godine u Zagrebu je pucao sebi u prsa, ali je preživio.

Uslijedio je novi povratak muzici. Održao je koncert u Domu sportova, snimao albume i duete s kćerkom Ivanom, a ponovo je pobijedio i na Splitskom festivalu. Iz tog perioda posebno se izdvaja pjesma "Dalmatino".

Godine 2012. dodijeljena mu je muzička nagrada Porin za životno djelo.

Kako ćemo ga pamtiti
Mišo Kovač ostat će upamćen po prepoznatljivoj pojavi: naočalama, brkovima, lančićima i podignutim rukama, dok mikrofon spušta prema publici koja njegove pjesme pjeva umjesto njega.

Njegovo muzičko naslijeđe obuhvata srebrna, zlatna i dijamantna izdanja, brojne festivalske pobjede i hitove koji su decenijama nadživjeli ploče na kojima su prvi put objavljeni.

Prodajom više od 20 miliona ploča i pjesmama koje su postale dio kolektivnog muzičkog sjećanja, Kovač je ostavio trag koji ga svrstava među najznačajnije izvođače regionalne zabavne muzike.