Iz vrtloga ovisnosti teško se izlazi, a prema podacima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, od 2010. do 2023. godine, u Srpskoj su liječene 644 osobe zbog zlouporabe droga.

Iako sredstva ovisnosti mogu biti različita, iz Instituta ističu da je kod većine, točnije kod 80,9 posto osoba koje su ušle u specijalizirani tretman liječenja, heroin primarno sredstvo ovisnosti.

"Najveći postotak liječenih heroinskih ovisnika nalazi se u starosnoj kategoriji od 30 do 34 godine, njih 29,3 posto, i od 25 do 29 godina starosti, njih 21,7 posto", navode iz Instituta za javno zdravstvo RS za "Nezavisne".

Da je problem ovisnosti sve veći problem u društvu, potvrđuje i Zoran Radović, načelnik Centra za mentalno zdravlje u Trebinju, koji u razgovoru za "Nezavisne novine" ističe da je primjetan povećan broj ovisnika, odnosno uživatelja psihoaktivnih supstanci, poput kokaina, speeda i ekstazija.

Kada je riječ o starosnoj strukturi, Radović navodi da su u pitanju pacijenti svih dobi, a da se za pomoć teško javljaju.

"Sami se uglavnom neće javiti. Obično dođu u neko psihotično stanje koje se javlja kao posljedica uzimanja supstanci, pa se otkrije i pokuša liječiti ovisnost. Mlađa populacija dolazi uz roditelje, brata, sestru… Obično su to mladi organizmi pa oni trpe, a stariji dolaze kada imaju ozbiljne simptome, tegobe, somatske i psihičke, ne spavaju, ne mogu funkcionirati, zadužuju se kod zelenaša… Jedan začarani krug iz kojeg ne mogu nikako izaći, pa se onda hvataju za slamku", kaže Radović za "Nezavisne novine".

Danilo Ciganović, psiholog i psihoterapeut pod supervizijom, u razgovoru za "Nezavisne novine" ističe da, prema kanadskom liječniku Gaboru Mateu, istaknutom stručnjaku u radu s osobama koje se bore s ovisnošću, korijen ovog fenomena leži u traumi i nedaćama iz djetinjstva.

"To, naravno, ne znači da će svaka traumatizirana osoba postati ovisnik, ali znači da je svaki ovisnik bio traumatiziran. Takvim osobama osnovne ljudske potrebe nisu bile zadovoljene, kao što su potreba za sigurnošću i pripadnošću. Razvija se osjećaj praznine, nepovezanosti i izoliranosti koji zajedno proizvode emocionalnu bol, koju oni pokušavaju ublažiti različitim oblicima ovisnosti", navodi Ciganović, dodajući da u početku osobe osjećaju korist od svoje ovisnosti jer im se ublažava bol, osjećaju olakšanje, bjekstvo od stresa i uzbuđenje, dok se kasnije to gubi i isključivo služi u funkciji izbjegavanja neugodnosti i emotivne boli.

Dodaje da je najteži oblik ovisnosti o psihoaktivnim supstancama jer ne samo da razaraju osobu fizički, nego je i mijenjaju psihički.

"Da bi se doživjelo olakšanje, doze se povećavaju i njihovo djelovanje ne traje dugo, zbog toga su česti fatalni ishodi nastali predoziranjem", kaže on za "Nezavisne novine".

Osim što razara osobu koja se bori, takva situacija razara i obitelj i prijatelje.

"Međutim, iako je tema poprilično tmurna, medicina i psihoterapija su napredovale tako da je danas svaki oblik ovisnosti moguće tretirati. Liječenje zahtijeva mnogo suosjećanja, podrške i razumijevanja, umjesto tradicionalnih strogih posljedica, kaznenih mjera i izopćavanja", zaključuje Ciganović.

Također, navodi da su istraživači otkrili određene genetske predispozicije, ali napominje da se ne radi o predodređenostima.

"Zbog toga govorim uglavnom o lošim ranim iskustvima tijekom odrastanja, koja, zajedno s lošom socioekonomskom situacijom, narušenim životnim vrijednostima, pogoduju ovoj pojavi", kaže on za "Nezavisne novine".

Kada je riječ o europskoj statistici, iz Instituta za javno zdravstvo Srpske ističu da je, prema posljednjim procjenama Agencije Europske unije za droge, prisutan silazni trend u broju osoba koje ulaze u specijalizirani tretman liječenja uslijed heroinske ovisnosti.