Je li to bila zadnja šansa? Moguće. Jer GOŠK je nakon prvog kola proljeća spao na minus deset u odnosu na Igman koji i sam stoji dva mjesta ispod kobne linije. 

Nisu se predali na pola sezone. Dokazao je to golem promet igrača, GOŠK ih je doveo 'mali milijun', ali nije bilo dovoljno. Ne za više od dva poraza od Širokog na startu proljeća – i dok je prvi bio manje-više bezbolan, jer bilo je riječ o Kupu u kojem Gabeljani nemaju neke posebno izražene ambicije, ovaj prvenstveni je ipak zabolio. Posebno zbog toga što GOŠK nije djelovao toliko loše. Što je bio unutra, imao svoje šanse, bio u prilici odvesti utakmicu u drugom smjeru…

- Stvarno dobro ušli u drugom poluvrijeme, ali nismo to kapitalizirali – da odemo na 2:1. A imali smo dobre situacije, konstatirao im je šef Damir Obad. 

Nije mu bilo lako razabrati startnu postavu nakon velikog broja zimskih dolazaka, ali na koncu se odlučio za ovaj tim: Kolak, Šuta, Žlibanović, Anković, Kaćunko, Perić, Miličević, Sadiković, Velinovski, Šujić, Perić. Koji je vjerojatno mogao bolje, ali rezultat to na koncu nije pokazao…

- Ništa, okrećemo se Veležu, naglasio je Obad, još jednom ističući: Momci su zaslužili ne izgubiti, bacali su se na glavu, ali ovog puta jednostavno nije išlo. 

Hoće li bolje biti kod Veleža, kod kuće protiv Igmana, ili nakon toga na Tušnju? Otvaranje proljeća sugerira da je potencijal tu, ali da je problem 'otključati'… što eto u konačnici može biti taj neki alibi, ali na kraju sezone će ostati zapisano samo to da će GOŠK ili ostati u društvu najboljih ili ispasti… a trenutno je puno bliže ovom drugom ishodu.

S. N.