Došlo je vrijeme da reprezentacija BiH opet pokuša – možda ne pobijediti, ali onda barem ostvariti rezultat u Strasbourgu nakon kojeg bi se konačno atmosfera malo razvedrila, nakon kojeg 'vječni niz' bez pobjede ne bi izgledao tako strašno. Mogu li to Zmajevi?

Trinaest utakmica. Toliko BiH ne zna za pobjedu. Od jedanaestog mjeseca i onih 3:0 kod Lihtenštajna. Dušan Bajević je čitav svoj mandat, 2020. godinu, odradio bez pobjede, a Ivajlo Petev samo preuzeo baklju. Pod Bugarinom su Zmajevi odigrali pet utakmica, u kvalifikacijama za SP 2022. remizirali kod Finaca (2:2) i kući izgubili od Francuza (0:1) te u trima prijateljskim utakmicama odigrali 0:0 s Kostarikom i Crnom Gorom te u zadnjem okršaju, u Brondbyju u lipnju poraženi od Danaca 0:2. Nakon svakog od tih rezultata Petev bi pronašao neku pozitivu, nešto da zamaskira blijeda izdanja bez koncepta, ali ni to neće vječno trajati – ili će nizu bez pobjede konačno doći kraj ili će kraj doći Petevu. Francuska možda nije ta utakmica na kojoj će se prelomiti, koja će iznjedriti neku ogromnu, tektonsku promjenu, ali da je prilika za Zmajeve – sigurno jeste. Kao i svaka nadolazeća utakmica. Samo, trebat će nešto promijeniti… Bilo što.

Stožer je sada uigran?

Kad kažemo da nešto treba promijeniti, ne mislimo toliko na konkretan detalj, koliko pozivamo Peteva da bilo što promijeni – jer ako je dosad nešto i mijenjao, zaista nismo primijetili. A svaki bi izbornik trebao donijeti nešto svoje, nešto novo, nešto što bi reprezentaciji pomoglo da lakše prebrodi promjenu, da krene u željenom smjeru. Francuska možda nije prilika za alternativni pristup, za radikalne promjene, ali opet – možda to i može biti. S tim da ovdje ne treba zaboraviti na jedan detalj koji Petev, ako to poželi, može iskoristiti kao alibi. Naime, on je prve dvije utakmice kvalifikacija odradio sa stožerom čiji je sastav saznao malo prije samih utakmica – prekasno. Minus Savezu, ali znači li to da smo u utakmicama nakon toga, protiv Crne Gore i Danske vidjeli neki napredak, nešto što bi moglo ličiti na svjetlo na kraju tunela? Pa… i nismo baš sigurni. Jer i dalje je ustima onaj bljutavi okus partije u Brondbyju, gdje su Zmajevi bili bitno osakaćeni, bez Džeke, Pjanića i još brda standardnih (još jedan alibi?)… ali eto, Petev je naglasio da je 'igrao s prosjekom od 23 godine' – što je valjda trebalo pokazati put za dalje. Pa ipak, reći ćemo da su ove rujanske utakmice (Francuska, Kuvajt pa Kazahstan) možda prilika da Petev dokaže da se uigrao sa stožerom, da ćemo to vidjeti i na terenu.

Četiri utakmice bez postignutog gola

Da ne duljimo više s pitanjem 'gdje se to napravio napredak i kolik', reći ćemo samo – da se to nije dogodilo. Ali da je srijeda u Strasbourgu nova prilika, s Džekom koji ima novi klub, s Pjanićem, sa dosta njih koji su sposobni dati nešto reprezentaciji – barem je prije povlačenja ili laganog odlaska u opskurnost. A Francuska je, koliko god to zvučalo smiješno, zaista prilika – da se ne izgubi, da se pokušaju nadoknaditi dva izgubljena boda u Finskoj, da se samopouzdanje vrati do neke prihvatljive razine, da se opet ugledaju obrisi nekog koncepta kojeg odavno nema. I ne, ne sugeriramo skorašnje pozivanje novih imena, jer ionako se u dosadašnjem mandatu Peteva pojavilo previše novih lica da bi mogli govoriti o sustavnom uvođenju novih igrača. Prije bi ovo bila sugestija u vidu pronalaska načina da se nekako zabije gol – nakon četiri utakmice bez istog.

Tricolori itekako motivirani, ali…

Kako god bilo, Francuzi se sigurno neće ponuditi na pladnju. Francuzi koji su zadnji meč odradili na Euru – protiv Švicarske. Kada ih je tim Vladimira Petkovića izbacio na penale, a Didiera Deschampsa i društvo bacio milijunima kritičara pod noge. Trebali bi zbog toga Tricolori biti silno motivirani, ali i naći se pod određenim pritiskom – jer sumnjamo da itko u Francuskoj razmišlja o bilo čemu osim o trobodu, o povratku pobjedama. Neće Deschamps sada u kadru imati Olivera Girouda, pozive su dobili igrač Monaca Aurelien Tchouameni i Moussa Diaby iz Leipziga, ali kada pričamo o reprezentacijama tog kalibra, to su zapravo sitnice, detaljčići koji teško da mogu nešto značajno promijeniti.
Možda bi taj imperativ Francuza, naglašen neuspjehom na Euru (ispadanje u osmini finala, a posebno od Švicaraca to sigurno jeste), nekako trebalo iskoristiti – odigrati hrabrije prema naprijed u potrazi za tim nevidljivim golom, odigrati sa stavom. Trebalo bi to napraviti, to je sigurno, a na Petevu i suradnicima bit će da Zmajeve ustroje jednim novim tonom, jasnijim, tonom kojem se vjeruje i motivira. Čekamo srijedu…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba