Dobro stajali na terenu, imali dobar pristup, nisu izgubili. To je to što se tiče dobroga izvučenog iz remija kod Finaca na otvaranju kvalifikacija za SP 2022. A je li to dobro i dovoljno dobro – sasvim je drugo pitanje.

Ovog puta zaista nije bilo onog nenormalnog pumpanja pod imperativom. Nije bilo da Zmajevi moraju, jer je nakon 2020. bez pobjede, svima bilo jasno – da nisu takva momčad koja može odgovoriti na imperativ. Nekako je atmosfera bila umjerena, možda i zbog atmosfere nepovjerenja koja se stvorila imenovanjem Ivajla Peteva za izbornika. I baš kakva je bila i najava, nekako mlaka, oprezna – takva je bila i igra Zmajeva u Helsinkiju. Neuvjerljiva do kraja, a opet – ne i katastrofalna. Pjanić je zabio za vodstvo pa je Pukki (a tko će drugi?) zabio dva komada, da bi Stevanović kasno (u 84. minuti) donio bod. Bod koji nije bio baš velik, ali s obzirom na okolnosti – ni toliko malen.

Petev nije riskirao – a trebao je

- Igrači su pokazali da želimo, pokazali smo borbu i stvorili dosta šansi za gol. Nisam zadovoljan na koji način smo primili dva gola, bio je Petevov komentar nakon njegovog debija na klupi.
Istaknuo je i karakter, to da se njegov tim vratio nakon kasnog minusa, komentirao Pukkija (kojem je to bio četvrti gol protiv BiH u zadnja dva međusobna obračuna), a o planiranju utakmice – rekao je ono što je naglasio i u najavi…
- Više smo pričali nego trenirali. Nismo mijenjali sustav jer je to rizik, dogovorili smo se na koji način ćemo igrati. Nismo ništa mijenjali i kažem opet, mogu ih samo pohvaliti za pristup i karakter koji su pokazali za 2:2. Jedino što mi smeta, ipak igraš vani, zabiješ dva gola i ne uzmeš tri boda. Ali to je nogomet, analizirat ćemo.
Možda je ipak bilo prostora za neku sitnu inovaciju, možda i za neku veću, jer ispalo je – isto kao prije, a prije to nije bilo dobro – ni kod prethodnog gostovanja u Helsinkiju, ni u većini utakmica zadnjih godina. No, je li to Petev primijetio, da se dogodilo – ništa.

Sastav bez iznenađenja, zašto?

Šehić – Ćivić, Saničanin, Hadžikundić, Todorović – Cimirot, Pjanić - Krunić, Gojak, Stevanović – Džeko. Tako nekako je stajala BiH… namjerno pišemo 'nekako' jer je zaista se nije dalo 'iščitati' što su se to Petev i momci dogovorili. Njihova prezentacija na terenu to nije otkrivala. Iznenađenja u sastavu? Pa moglo ih se naći nekoliko, s tim da je kao najveće trebalo istaknuti Ćivića, a ne Kolašinca na lijevom beku. No, upravo to što je samo to bilo neko jedino veće iznenađenje, i jeste detalj koji zabrinjava. Jer koliko god Petev ne imao vremena da riskira i nešto promijeni u vrlo kratkom roku pripreme, na taj je način, nastavljajući sa starim metodama, naslijedio i stare greške. Primjerice, Pukki je bio očekivano najbolji igrač Finske na kojeg idu sve lopte i stalno je to bila slična shema pronalaska prostora za njegov udarac, ali Petev i društvo to nisu snimili. I upravo tu leži najveći Petevov grijeh. Ne toliko sama činjenica da nije mijenjao, koliko detalj koji kaže – da se nije prilagodio.

Najprije Kostarika da zasmeta

I što sad? Bod na strani nije loš, ali zapravo je samo to – pokazatelj da je situacija i dalje ne baš najbolja, da je možda OK. Možda. A izgled tabele, na kojoj je BiH poslije prvog kola vodeća, mogao bi se promijeniti već nakon idućeg kola i domaćeg sraza sa Francuzima. Prije toga dogodit će se čak i ometajući prijateljski duel s Kostarikancima u kojem će to biti neka drukčija BiH, vjerojatno i sa trojicom igrača iz Premijer lige (Pidro i Cvijanović, Ćorluka iz Zrinjskog se u međuvremenu ozlijedio), no kako se postaviti protiv Tricolora, protiv svjetskih prvaka?

Ni oni nisu briljirali na startu, krenuli su domaćim remijem sa Urajincima (1:1), ali to je možda samo otegotni detalj za BiH. Jer na Grbavicu će iduće srijede Deschamps i društvo stići ljuti, možda još ljući ne uspiju li u međuvremenu slaviti u Kazahstanu. Petev bi svakako trebao provjeriti što su Ukrajinci osmislili, kako su odigrali, prilagoditi se, ali pogledati malo i u svoje dvorište, urediti ga, pokušati osmisliti neki koncept igre. Jer jedino tako, s jasnom idejom, bit će nešto moguće napraviti. U suprotnom – nastavit će se improvizirati, a to već niz godina ne vodi nigdje.