Donedavno su humanoidni roboti uglavnom izgledali kao demonstracija tehnoloških mogućnosti. Trčali su, padali, ustajali, plesali, igrali nogomet ili pokušavali obavljati jednostavne kućanske zadatke. Atraktivno za društvene mreže, ali s prilično ograničenom ekonomskom vrijednošću.

To bi se, međutim, moglo vrlo brzo promijeniti.

Razvoj umjetne inteligencije sve se snažnije spaja s robotikom, a rezultat bi mogla biti nova generacija strojeva koji neće biti programirani samo za jedan pokret ili jednu proizvodnu operaciju. Umjesto toga, humanoidni roboti mogli bi učiti, prilagođavati se okolini i obavljati velik broj zadataka koji su danas rezervirani za ljude.bI upravo se oko toga razvija nova globalna tehnološka utrka.

Zašto robot mora izgledati kao čovjek?
Na prvi pogled humanoidni oblik robota djeluje nepotrebno komplicirano. Tvornice su desetljećima koristile robotske ruke, transportne sustave i specijalizirane strojeve koji pojedine zadatke obavljaju brže i preciznije od ljudi.

Zašto im onda dodavati glavu, dvije ruke i dvije noge? Odgovor leži u infrastrukturi koju smo već izgradili.

Tvornice, skladišta, bolnice, trgovine i kuće projektirane su za ljude. Imamo stepenice, vrata, ručke, police, alate i radne površine prilagođene ljudskom tijelu. Humanoidni robot teoretski bi mogao koristiti isto okruženje bez potrebe da kompanija potpuno rekonstruira pogon.

Upravo zato kompanije poput Tesle razvijaju humanoidne robote poput Optimusa, dok brojne kineske tehnološke kompanije intenzivno rade na vlastitim modelima.

Kina već dominira klasičnom robotikom
Humanoidni roboti još su relativno mala industrija. No tržište klasičnih industrijskih robota već pokazuje koliko ozbiljno Kina shvaća automatizaciju.

Prema podacima koje navodi Financial Times, Kina ima instaliranu bazu od približno dva milijuna industrijskih robota, oko četiri i pol puta više od Japana, drugog najvećeg tržišta.

Još impresivniji je podatak da je Kina tijekom 2024. činila približno 54 posto svih novih instalacija industrijskih robota u svijetu. Europa je sudjelovala s oko 16 posto, a SAD sa svega šest posto. Razlog nije samo tehnološki prestiž.

Kina, Japan i Južna Koreja suočavaju se sa starenjem stanovništva i smanjivanjem radno sposobne populacije. Automatizacija tako postaje važan dio ekonomske politike i način održavanja proizvodnje unatoč demografskim promjenama.

Najveća revolucija zapravo dolazi iz umjetne inteligencije
Hardver je samo polovica priče. Pravi potencijal humanoidnih robota pojavljuje se kada se njihova tijela povežu s naprednim AI modelima. Današnji veliki jezični modeli uče na ogromnim količinama teksta dostupnog na internetu. Roboti bi na sličan način mogli učiti kako ljudi otvaraju vrata, koriste alate, slažu proizvode ili popravljaju uređaje analizirajući milijune videozapisa.

Umjesto da inženjer programira svaki pojedini pokret, robot bi mogao razumjeti zadatak i sam pronaći način kako ga izvršiti. To bi dramatično povećalo broj aktivnosti koje jedan robot može obavljati.

Još zanimljivija mogućnost jest povezivanje robota. Kada čovjek nauči novi proizvodni postupak, njegovo znanje uglavnom ostaje kod njega i njegovih kolega. Kada robot nauči novu vještinu, ta bi se informacija teoretski mogla prenijeti na desetke tisuća drugih robota gotovo trenutačno. Takav sustav podsjeća na svojevrsni „kolektivni mozak“.

Jedan robot u Njemačkoj mogao bi naučiti učinkovitiji način sortiranja proizvoda, a isto bi znanje nekoliko trenutaka kasnije mogli koristiti roboti u Kini, SAD-u ili Japanu.

Upravo bi sposobnost masovnog dijeljenja iskustva mogla biti jedna od najvećih ekonomskih prednosti buduće robotike.

Kompanije će morati razmišljati o produktivnosti na potpuno novi način
Za europske kompanije razvoj humanoidnih robota neće značiti samo pitanje zamjene ljudi strojevima. Mnogo važnije pitanje bit će kako kombinirati ljude, umjetnu inteligenciju i robotiku tako da povećaju produktivnost.

Najprije će ih vjerojatno koristiti industrije u kojima nedostaje radnika ili gdje su poslovi fizički zahtjevni, monotoni ili opasni – logistika, skladišta, proizvodnja, građevinarstvo i određeni segmenti zdravstva. Njihovo širenje pritom će ovisiti o cijeni, pouzdanosti i sigurnosti.

Današnji humanoidni roboti još su daleko od univerzalnih radnika. Ali prije samo nekoliko godina slično smo govorili i o generativnoj umjetnoj inteligenciji.

Zato možda najvažnije pitanje više nije hoće li roboti moći raditi zajedno s ljudima, nego koliko će brzo postati dovoljno dobri i dovoljno jeftini da se njihovo korištenje kompanijama počne financijski isplatiti.

A kada se to dogodi, AI revolucija više neće biti vidljiva samo na ekranima naših računala. Dobit će ruke i noge, piše financa.