O kakvom napretku govorimo kada osam godina nakon predaje zahtjeva za članstvo još uvijek nemamo datum početka pregovora? 

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Bosna i Hercegovina dobila je 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora sa Europskom unijom. Ne po nikakvim zaslugama, nego zbog globalnih kretanja. S time se nastavila sadaka politika u kojoj bh. političke (kvazi)elite ne rade ništa ili vrlo malo, čekaju povoljna geopolitička kretanja kako bi dobili nezasluženu nagradu. I to traje od samog početka europskih integracija.

Pravi put država zapadnog Balkana počeo je nakon summita u Solunu 2003. godine, kada su se u biti postavila 'pravila igre', i poznati 'princip regate' u kojem se ka EU napreduje po zaslugama.

Od tada pa sve do danas naši političari više, manje nisu radili ništa čekajući poklone iz Bruxellesa. Tako smo u veljači 2016. predali zahtjev za članstvo, a i tada nismo ispunili sve nužne uvjete. Zbog lobiranja prvenstveno Republike Hrvatske zahtjev je prihvaćen. Nakon toga krajem te godine dobivamo i Upitnik i opet rušimo neslavni rekord u popunjavanju i slanju istog.

A onda nakon toga čekamo sve do prosinca 2022. kako bi dobili službeni status kandidata. A i njega uvjetno. Razlog? Ponovno nismo ispunili uvjete, ali su okolnosti bile takve da nas je Unija željela čvršće vezati za sebe. Dobivamo neko novi 'miješanje' uvjete iz 14 prioriteta iz Mišljenja Europska komisije koje, vjerovali ili ne, nismo ispunili sve do danas.

Onda dolazi prosinac 2023., ispunjenih uvjeta, pogađate, nema ali i tada dobivamo uvjetno odobrenje za otvaranje pregovora. Nakon toga usvajamo nekoliko zakona (koji su takvi da možda bolje da se ništa nije ni usvajalo) i u četvrtak dobivamo 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora.

Naravno, bez konkretnog datuma jer opet uvjete nismo ispunili. Ukoliko se vodili svim dosadašnjim praksama u BiH datum pregovora i Međuvladinu konferenciju čekat ćemo jako dugo. O članstvu u EU, o kojem posljednjih dana često govore bh. političari koji o EU integracijama ili znaju vrlo malo ili apsolutno ništa, ne možemo niti sanjati barem desetak godina.

A i to se može dogoditi samo ako zasučemo rukave i počnemo predano raditi na usvajanju acquis communautaire (pravne stečevine EU). Ne zaboravimo kako je Španjolskoj ili Hrvatskoj trebalo devet, odnosno osam godina za usklađivanje sa standardima EU, a radi se o kudikamo uređenijim, funkcionalnijim i bogatijim državama od naše.

A kako niti ovo nije umjetnički dojam autora ovih redaka, dovoljno je samo ponovno preslušati izjave predsjednika i premjera država članica EU oko BiH. 'Dogovorili smo uvjete. Ako se oni ispune, onda i mi moramo slijediti naša obećanja. Ali, koliko znam, nisu ispunjeni svi uvjeti što se tiče BiH', kaže premijerka Estonije Kaja Kallas; 'Mi smo za proširenje Unije i uvijek ćemo to podržati, ali određeni uvjeti trebaju postojati', stava je predsjednik Litve Gitanas Nauseda; 'Srednjoročno, sve zemlje zapadnog Balkana pripadaju EU. To će biti dug proces, ali ne smijemo ih ostaviti same i fokusirati se samo na Ukrajinu, zaključio je premijer Luksemburga Luc Frieden; 'BiH je ostalo još mnogo da uradi, ali ide u pravom pravcu', poručio je austrijski kancelar Karl Nehammer…

Više nego jasne poruke kako se i 'zeleno svjetlo na EU semaforu' pojavio samo zbog dobre volje iz Bruxellesa, a ne neke naše sposobnosti vožnje jer naš automobil je star, dobar dio osnovnih funkcija mu je na izdisaju, vozači su uvjerljivo najnesposobniji u Europi, a k tome na sve moguće načine se kradu novci koji nam dolaze kao pomoć za gorivo i popravak automobila kako bi bio u voznom stanju.