Ekonomisti tvrde da proučavaju tržišta u svim njihovim oblicima. No jedno ih, čini se, dovodi u neugodu.

U novoj knjizi "Sex Work by Numbers" Stef Adriaenssens sa sveučilišta KU Leuven u Belgiji procjenjuje da je manje od pet posto od ukupno 18.232 akademske publikacije o industriji seksa, objavljene između 2000. i 2024., zauzelo ekonomski ili poslovni pristup problematici, piše The Economist, a prenosi Jutarnji list.

Usporedbe radi, 40 posto radova o industriji seksa bavilo se biologijom ili medicinom, više od 25 posto psihologijom ili psihijatrijom, a gotovo 20 posto pravom. Brza pretraga pojmova "sex work" ili "prostitution" u bazi Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja daje samo 178 rezultata među 35.450 članaka.To je velik propust ekonomista jer je riječ o tako velikoj i utjecajnoj industriji.

Ogromni prihodi
Procjenjuje se da pornografija kreira 100 milijardi dolara godišnjih prihoda, što je dvostruko više od industrije umjetne inteligencije. OnlyFans, pretplatnička platforma poznata po eksplicitnom sadržaju, ima 4,6 milijuna kreatora, od kojih su mnogi profesionalci u industriji zabave za odrasle. Ima i 380 milijuna korisnika koji zajedno troše više od sedam milijardi dolara godišnje. Procjene UNAIDS-a, UN-ove agencije, pokazuju da se 0,6 posto žena u svijetu starijih od 15 godina bavi "razmjenom seksualnih usluga". U subsaharskoj Africi taj udio raste na 1,3 posto.

Seksualni je rad, doduše, teško proučavati jer obuhvaća raznolike eksplicitne aktivnosti.

Ulična prostitutka u Nairobiju, luksuzna eskort dama u Londonu i cam girl u Kijevu žive u potpuno različitim ekonomskim svjetovima. Mnoge, ovisno o potražnji, često kombiniraju pornografiju, striptiz i prostituciju. Istodobno kriminalizacija gura industriju u podzemlje. Čak i tamo gdje je seksualni rad legalan, kao u Njemačkoj i Nizozemskoj, stigma čini radnice suzdržanima u razgovoru o poslu.

Kada nedostaje podataka, ljudi se često oslanjaju na nagađanja. Krajem 18. stoljeća jedan je londonski policijski sudac procijenio broj prostitutki na 50.000, što bi značilo da se tim poslom bavila jedna od pet žena u dobi od 15 do 40 godina. Pola stoljeća poslije biskup Exetera iznio je jednako nepreciznu procjenu o 80.000 žena. I danas kreatori politika rutinski raspravljaju o ekonomskim troškovima seksualnog rada, u smislu kriminala i spolnih bolesti, sigurni u svoje zaključke, ali često površni kad je riječ o dokazima.

Šteta je što su ekonomisti suzdržani o toj temi. Seksualni je rad, naposljetku, tržište oblikovano ponudom, potražnjom i cjenovnim signalima. Kad se ipak odluče okušati, njihove metode znaju biti kreativne, a rezultati otkriju puno toga.

Koliko ih ima?
Primjerice, o pravom broju seksualnih radnica. Godine 2021. istraživači iz Ministarstva zdravstva Ruande i američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti procijenili su broj seksualnih radnica koristeći metodu "hvatanja i ponovnog hvatanja", preuzetu iz ekologije. Najprije su na poznatim lokacijama nasumično odabranim uličnim radnicama dijelili privjeske. Tjedan dana poslije vratili su se i drugom nasumičnom uzorku dijelili narukvice, pritom provjeravajući je li neka od njih već dobila privjesak u prvom krugu. (Postupak su ponovili još jednom, radi veće pouzdanosti.) Usporedbom tih uzoraka mogli su procijeniti pravu situaciju. Zaključili su da se između 9000 i 23.000 žena, odnosno od 0,1 do 0,35 posto ženske populacije Ruande bavi seksualnim radom.

Kontrolirani pokus, zlatni standard u znanosti, ovdje je iz očitih etičkih razloga neprihvatljiv (ne možete svjesno izložiti neke žene nezaštićenom seksu ili nasilju). No, ekonomisti mogu proučavati ono što se događa oko njih. Godine 2018. Scott Cunningham s Baylor Universityja i Manisha Shah sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju analizirali su iznenadnu odluku suca na Rhode Islandu kojom je (de facto) dekriminaliziran seksualni rad u zatvorenim prostorima te su utvrdili da je nakon toga uslijedio pad nasilnog kriminala i slučajeva gonoreje kod žena. Godine 2020. Shah i koautori proučavali su suprotan slučaj u indonezijskoj pokrajini Istočna Java gdje je seksualni rad neočekivano kriminaliziran. Spolno prenosive bolesti među radnicama su porasle, a žene koje su ostale bez posla teško su podmirivale troškove školovanja svoje djece.

Kako politike i tehnologija mijenjaju seksualni rad, ekonomisti otkrivaju nove načine za istraživanje, a vlade uvođenjem novih regulacija gotovo da kreiraju društvene eksperimente. Belgija je, primjerice, 2024. dala seksualnim radnicima puna radna prava, a Italija je prošle godine uvela oporezivanje prostitucije.

Istodobno internet mijenja prirodu seksualnog rada i olakšava njegovo proučavanje. Umjesto da "obilježavaju i ponovno hvataju" radnice na ulici, istraživači s KU Leuvena, uključujući Adriaenssensa, analizirali su više od 24.000 recenzija objavljenih tijekom 12 mjeseci (2019. - 2020.) na web stranici hookers.nl, popularnom online tržištu. Koristeći sličan princip i matematiku kao u Ruandi, procijenili su da se 0,15 posto žena u dobi od 15 do 49 godina u Nizozemskoj i 0,18 posto njih u sjevernoj Belgiji bavi seksualnim radom.

Lakši ulazak u biznis
Ti bi brojevi mogli biti još i veći jer platforme poput OnlyFansa mijenjaju stavove prema seksualnom radu i olakšavaju ženama da uđu u industriju. U Švedskoj osam posto djevojaka u dobi od 15 do 19 godina kaže da je slalo eksplicitni sadržaj ili dogovaralo susrete u zamjenu za novac. Samo 56 posto Britanaca u dobi od 18 do 25 godina smatra "sugaring" (odnos mlađe i starije osobe uz materijalnu korist) oblikom seksualnog rada, u usporedbi sa 70 posto onih starijih od 65 godina.

U radu objavljenom prošle godine troje talijanskih ekonomista - Elias Carroni, Davide Dragone i Marina Della Giusta -predviđaju da "digitalni seks", poput online pornografije i virtualnog druženja, smanjuje sram i stres oko seksualnog rada jer obilje ponude normalizira takve aktivnosti i ruši društvenu stigmu.

Zamjena fizičke intimnosti digitalnom, tvrde, mogla bi imati i niz ekonomskih posljedica, počevši od bržeg pada stope fertiliteta. Veća ponuda seksualnih usluga mogla bi sniziti cijene i time dodatno povećati potražnju. Malo koji ekonomist ostao bi nezainteresiran za pitanje jesu li te procjene točne.