U američkoj saveznoj državi Tennessee nije uspjelo pogubljenje jedne žene osuđene na smrt. Taj slučaj je u SAD-u ponovo pokrenuo rasprave o smrtonosnoj injekciji kao sredstvu pogubljenja i o smrtnoj kazni općenito, piše Deutsche Welle.
 50-godišnja Christa Pike provela je 30 godina u zatvoru Riverbend u američkoj saveznoj državi Tennessee. Godine 1996. osuđena je na smrt zbog ubojstva školske kolegice. Pike je tada imala 18 godina. Njezino pogubljenje trebalo je biti izvršeno navečer 30. rujna 2026.

Što se dogodilo tijekom pogubljenja?
No ono što se potom dogodilo predstavnici medija i odvjetnici opisali su kao kaotično i mučno: Tennessee je primijenio relativno novi protokol izvršenja smrtne kazne s prevelikom dozom jakog sedativa pentobarbitala. Ali nakon što joj je lijek ubrizgan, Pike je ostala pri svijesti i žalila se na snažne bolove u ruci. Zatvorsko osoblje potom joj je dalo još jednu dozu. No Pike je i to preživjela.

Budući da je nalog za pogubljenje pravno istjecao u ponoć, izvršenje smrtne kazne je u skladu sa zakonom moralo biti obustavljeno. Christa Pike prevezena je u bolnicu. Pojedinosti oko njezinog zdravstvenog stanja nisu poznate.

Republikanski guverner Tennesseeja Bill Lee potom je s trenutnim učinkom zaustavio sva ostala pogubljenja planirana u toj saveznoj državi za 2026. godinu te naredio sveobuhvatnu i neovisnu istragu. Slučaj je u Sjedinjenim Američkim Državama ponovno pokrenuo raspravu o pouzdanosti i mogućoj okrutnosti pogubljenja smrtonosnom injekcijom.

U kojim saveznim državama još postoji smrtna kazna?
U SAD-u je 2026. godine smrtna kazna još uvijek zakonski propisana u 27 saveznih država – kao i na saveznoj razini te u vojsci. No u praksi ju izvršava još samo nekoliko saveznih država. Više od polovice pogubljenja u 2026. godini provedeno je na Floridi, a slijede Texas, Oklahoma, Alabama, Tennessee i Arizona.

Ukupno 23 savezne države i Washington D.C. ukinuli su smrtnu kaznu. U još četiri države – Kaliforniji, Ohiu, Oregonu i Pennsylvaniji – na snazi je faktični moratorij, odnosno obustava izvršenja. U mnogim drugim državama, poput Kansasa ili Wyominga, smrtna kazna još je propisana zakonom, ali se već desetljećima ne izvršava.

Kako se provode pogubljenja?
Smrtonosna injekcija primarna je metoda pogubljenja u cijeloj zemlji. Svih 30 pogubljenja koja su do sada ove godine izvršena u SAD-u provedeno je na taj način – ili pentobarbitalom ili kombinacijom više lijekova.

No statistički gledano smrtonosna injekcija najpodložnija je pogreškama od svih metoda pogubljenja: smatra se da je oko sedam posto pokušaja bilo neuspješno ili problematično, a ozbiljne komplikacije događaju se redovito.

Ovisno o saveznoj državi, zakonski su dopuštene i druge metode, primjerice gušenje plinom ili električna stolica. Streljački vod dopušten je u pet američkih saveznih država i na saveznoj razini.

Zašto uvijek iznova dolazi do komplikacija?
Budući da mnoge liječničke udruge poput Američkog liječničkog udruženja (American Medical Association) svojim članovima zabranjuju sudjelovanje u pogubljenjima, ubrizgavanje lijekova često provodi zatvorsko osoblje koje za to nema odgovarajuću medicinsku obuku.

Uvijek iznova se događa da osoblje ne uspije pronaći odgovarajuću venu; u pojedinim slučajevima pogubljenja su zbog toga morala biti obustavljena.

Osim toga, rasprave se vode i oko lijeka pentobarbitala. On je izvorno razvijen kao sredstvo za spavanje i smirenje ili kao antiepileptik, a danas se u pogubljenjima primjenjuje u ekstremno velikim dozama kako bi se paralizirali središnji živčani sustav i disanje. Međutim, u više navrata dolazilo je do ozbiljnih komplikacija pri doziranju i primjeni.

Tko isporučuje otrov za pogubljenja?
Problem predstavlja i činjenica da gotovo sve europske i američke farmaceutske tvrtke strogo odbijaju korištenje svojih lijekova za izvršenje smrtne kazne. Osim toga, Europska unija uvela je stroge kontrole izvoza lijekova koji se mogu koristiti za smrtonosne injekcije.

Budući da američki zatvori zbog toga više ne mogu nabavljati pentobarbital na uobičajenom tržištu, često se okreću takozvanim ljekarnama za izradu magistralnih pripravaka.

Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) obično strogo provjerava lijekove u pogledu čistoće, učinkovitosti i sterilnosti. No ljekarne za izradu magistralnih pripravaka često podliježu znatno blažem nadzoru pojedinačnih saveznih država.

Kako bi ih zaštitile od prosvjeda, bojkota ili gubitka redovitih klijenata, mnoge američke savezne države donijele su zakone kojima je zabranjeno objavljivanje nazive tih ljekarni. Tko isporučuje otrov, ostaje nepoznato javnosti, odvjetnicima zatvorenika, a često čak i sudovima.

Koji problemi nastaju pri miješanju lijeka?
Posebno je problematično to što te ljekarne, zbog bojkota velikih farmaceutskih tvrtki, kemijske sastojke ili nedovoljno ispitane zamjenske tvari za pentobarbital često moraju nabavljati iz nesigurnijih izvora u inozemstvu.

Potom otopinu za smrtonosnu injekciju u vrlo koncentriranom obliku pripremaju u vlastitim laboratorijima.

Ako pritom upotrijebe onečišćene, stare ili pogrešno dozirane kemikalije, pripremljeni lijek kod zatvorenika može izazvati nepodnošljivu bol umjesto da ga bezbolno uvede u stanje anestezije.

Upravo su učestale komplikacije pri provedbi pogubljenja bile jedan od razloga zbog kojih je vlada pod bivšeg predsjednika Joea Bidena uvela moratorij na izvršenje smrtnih kazni na saveznoj razini i naložila preispitivanje odgovarajućih postupaka.

Kao jednu od svojih prvih odluka nakon preuzimanja dužnosti, Bidenov nasljednik Donald Trump je ukinuo taj moratorij.

Što kažu kritičari smrtonosne injekcije?
Organizacije za ljudska prava već dugo odbacuju smrtnu kaznu u cjelini, ali i posebno uporabu smrtonosne injekcije. Kritike na račun te navodno „humanije“ metode pogubljenja posljednjih su se godina znatno pojačale.

Prema anketi Gallupa iz lipnja 2026., udio Amerikanaca koji smrtnu kaznu smatraju moralno prihvatljivom pao je na povijesno najnižu razinu od 52 posto.

Ugledni anesteziolog Joel Zivot s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Emory u Atlanti proučavao je brojne obdukcijske nalaze nakon pogubljenja. Godine 2024. je pred američkim saveznim sudom u Kansasu izjavio: „Smrt ovom metodom više nalikuje utapanju u vlastitoj krvi nego uspavljivanju.“

Kritike se mogu pronaći i kod američkog Death Penalty Information Centera (DPIC) koji je u izvješću iz lipnja 2026. zaključio: „Svaka savezna država koja još provodi smrtnu kaznu sada ima zakon kojim se štite važne informacije o pogubljenjima, poput podrijetla lijekova za smrtonosnu injekciju, identiteta članova izvršnog tima i njihove obuke.“

Javnost se zbog toga, navodi se dalje, „suočava s više pitanja nego odgovora o tome kako izabrani dužnosnici koriste novac poreznih obveznika za ovu najtežu kaznu.“