Bili su u poprilično neugodnom dijelu ždrijeba. Portugal, Belgija, Francuska, Argentina. Od četvrtfinala do kraja. Realno kada pogledamo, broj prilika koje su napravili njihovi protivnici u ovim susretima može stati na prste jedne ruke. Jednostavno nisu imali šanse. 

Tek je Belgija uspjela na cijelom turniru zabiti jedan gol. Što najbolje pokazuje kakvu smo Španjolsku gledali na ovom Svjetskom prvenstvu. Španjolsku koja je po drugi put u svojoj povijesti postala svjetski prvak. Koja je ponovo povezala naslov europskog i svjetskog prvaka. 

Stoicizam je antička filozofska škola koja djeluje od četvrtog stoljeća prije nove ere do drugog stoljeća nove ere, a dijeli se na staru, srednju i novu stoičku školu. Stoici dijele filozofiju na: logiku, fiziku i etiku. 

Tvrdili su da svijetom vlada logos (svjetski um, sudbina) i zbog toga je sve nužno određeno. Centralni problem kojim se bave je etika. Osnovni moto stoika je: "Život u skladu s prirodom". Mudar čovjek živi u skladu s prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše. Najznačajnije vrline su: razumnost, pravednost i umjerenost. Španjolski izbornik Luis de la Funte je jedan od onih koji prakticira stoicizam. 

De la Fuenteov put

-To je nešto što morate živjeti, trebalo vam je objasniti. Ja sam religiozan jer sam to izabrao. Dolazim iz religiozne obitelji, ali kroz život sam imao mnogo dvojbi i odmaknuo sam se od vjere daleko. Ne postoji jedan, nego tisuću razloga za vjerovanje u Boga. Bez Boga ništa u životu nema smisla.

Jedno vrijeme je bio praktički bez posla. Luis de la Fuente nikome nije bio zanimljiv. Vrijeme je provodio promatrajući treninge prvoligaških trenera, analizirao igru reprezentacije dok ju je vodio Del Bosque te je proučavao stoicizam. 

Nakon što se 1994. godine umirovio kao igrač, proveo je 15 godina na različitim pozicijama u nizu različitih klubova, uključujući vođenje nižih španjolskih liga, uloge u mlađim kategorijama i pozicije pomoćnog trenera. Otpušten je s mjesta menadžera drugoligaša Deportiva Alavesa - gdje je završio igračku karijeru - te je sljedećih 18 mjeseci proveo bez posla i brzo se udaljio od nogometa.

Onda je pročitao oglas u kojem je NS Španjolske tražio trenere u omladinskim selekcijama. Odlučio se javiti. Nazvao je usput bivšeg španjolskog izbornika Inakija Saeza, koji ljudima u savezu rekao da je De la Fuente idealan čovjek.

Ugovor je bio na tri mjeseca, kako bi odveo španjolsku reprezentaciju do 19 godina na Europsko prvenstvo u Litvi. Izgubio je od Francuske u polufinalu, ali je učinio dovoljno da dobije ugovor. Zatim je odveo Rodrija, Unaija Simona i Mikela Merina na sljedeće Europsko prvenstvo do 19 godina i osvojio ga - i od tada su se stvari nastavile. Čovjek koji je "slučajno" došao da malo održi privid stabilnosti reprezentacije dok se ne pronađe neko veliko ime.

Ponosan na generaciju

De la Fuente je stigao kao izbornik španjolske reprezentacije 2022. godine, trenirajući većinu ovih igrača od adolescencije, preko do 19 i 21 godine do olimpijske razine, osvajajući naslove usput. 

Poznaje Danija Olma, Martina Zubimendija, Pedrija, Mikela Oyarzabala i Marca Cucurellu - i njihove obitelji - desetljeće. Njegova metoda? Razvijanje kulture poštovanja prema suparnicima, prema procesu i propovijedanje strpljenja i smirenosti. Valjda su zato igrači reprezentacije Španjolske izgledali poprilično mirno nakon što su postali svjetski prvaci.

- Neizmjerno sam ponosan na ovu generaciju. Odrastali su zajedno, gradili zajedničku ideju i pokazali što znače zajedništvo, obitelj i timski duh. Imaju veliku kvalitetu, a meni je bila čast pratiti ih na ovom putu. Kada pogledam sve što smo prošli, osjećam veliko zadovoljstvo. Mnogo smo razgovarali tijekom cijelog turnira. Osvojili smo sve što se moglo osvojiti i ova je generacija ponos cijele Španjolske. Zajedno smo najjači. Imali smo dovoljno prilika da ranije zaključimo utakmicu, no Martinez je imao nekoliko fantastičnih obrana. U finalima morate biti spremni patiti do posljednje minute.

Nevjerojatna Španjolska

Ova Španjolska na terenu izgleda pomalo nevjerojatno. Svi mogu igrati sve, igrači mogu mijenjati pozicije, izbornik mijenja igrače, ali nema nikakvih problema. Bez obzira kakve izmjene pravio. Vidjelo da je do polufinala džoker bio Merino, onda su zabili Oyarzabal i Pedro Porro, pa u finalu Ferran Torres. 

Poklopilo se da je 28-godišnji Torres startao samo u prvoj utakmici, a kada nije postigao gol, izbornik Luis De la Fuente prebacio ga je u ulogu aduta s klupe. 

Razlog je bio i u tome što je sa Zelenorćanima zaigrao na poziciji Laminea Yamala na desnom krilu, a kada se on vratio u početnu jedanaestoricu, 26-godišnji Ferran se morao pomiriti s čekanjem. 

- Kako se osjećam? Iskreno, ne mogu vjerovati. Pokušavam uživati, ali ne znam što se događa. Gol? Nisam puno razmišljao, vidio sam da mi lopta ide i opalio sam iz sve snage za španjolski narod, rekao je Torres.

Na ovom turniru Španjolci su imali gol razliku 14-1. Naslov europskog prvaka su osvojili prije dvije godine uz gol razliku 15-4. Znači dvije titule bez poraza uz gol razliku 29-5. Nevjerojatno. Iza sebe imaju 38 utakmica bez poraza. 12-0 su imali omjer udaraca na gol u finalu. Messi je u prvih 15 minuta loptu dirnuo samo jednom. Nisu Španjolci napravili niti jedan žuti karton, imali su u finalu 762 točna dodavanja. Čak 405 više od svojih protivnika. Rodri je imao 101 dodavanje, Pau Cubarsí 121.

Rodriju Zlatna lopta

Zlatna lopta otišla je u ruke Rodrija, što je neke i iznenadilo jer uoči polufinala nisu ga mnogi vidjeli na toj poziciji, favoriti su bili Messi, Mbappé, Bellingham, pa i Kane i Yamal po procjenama kladioničara bili su ispred njega. Najbolji mladi igrač je Pau Cubarsi, a najbolji golman Unai Simon. tek je Kylian Mbappé s deset je golova Zlatna kopačka turnira. 

- Još smo kao u oblacima. Želim samo zahvaliti Bogu za sve što mi je dao. Ova je momčad senzacionalna. Ovo je bio najteži turnir u povijesti svjetskih prvenstava. Pobijedili smo veliku Argentinu s Messijem, najboljim nogometašem u povijesti. Argentina je bila svjetski prvak. Stvorili su malo prilika, ali protiv njih je teško razvijati igru. Španjolska je vrlo dobra momčad i na kraju je nogomet bio pravedan, reći će Rodri koji je pomalo iznenađujuće postao najbolji igrač turnira.

Španjolci su na vrhu i kako trenutačno izgledaju mogli bi tu ostati još neko vrijeme. Imaju dovoljno mladih aduta (Cubarsi, Pedri, Yamal), imaju i neke koji vjerojatno neće biti na narednom svjetskom kojem je Španjolska domaćin.

Ali tu je barem za sada De La Fuente. On će imati zadatak postepeno mijenjati krvnu sliku ove selekcije. Kako je do sada radio, navijači Španjolske ne bi trebali sumnjati. 

F. I.