Posljednje pripreme za vojnu paradu u Beogradu su u tijeku, a o vojnom roku za prve ročnike više nitko i ne govori. Stručnjaci ističu brojne probleme zbog kojih plan o obaveznom služenju vojske u Srbiji nije vjerojatan.

Nekoliko mjeseci prije nego što je napunio 18 godina, Aleksi i njegovoj generaciji trećeg razreda srednje škole ovog proljeća u školu su došli vojni pozivari. Vršili su popis za evidenciju svih budućih vojnika za obavezno služenje vojnog roka. On nije želio dati svoje podatke, ali pozivari su mu kratko odgovorili da će mu poziv na evidenciju svakako stići na kućnu adresu.

Dok je odbrojavao posljednje gimnazijske dane, ovog proljeća i Luki je pozivar stigao, ali na kućni prag. Ni Luka nije želio primiti poziv na evidenciju, spremao je prijemni za upis na elektrotehnički fakultet, ali pozivar mu je rekao da će poziv na evidenciju u tom slučaju biti preusmjeren na školsku adresu.

Pozivaru se jedino obradovao Lukin petnaestogodišnji brat Lazar koji je upravo završavao osnovnu školu. On jedva čeka da obuče vojnu uniformu.

Posljednji put su pozivari u Srbiji uručivali pozive na evidenciju 2010., a od sljedeće 2011. je službeno bilo prekinuto obavezno služenje vojske. Sve do prošle godine kada je Narodna skupština velikom većinom ukinula obustavu obaveze služenja vojnog roka. Tada su najavljene obnovljene i pune vojarne u rujnu 2025.

Nitko više ne spominje služenje vojske
Sredina je rujna, a o „gušterima“ ni riječi. Čak ni iz Ministarstva obrane. Posljednja informacija o uvođenju vojnog roka na njihovoj stranici stara je godinu dana. Na naša pitanja više puta poslana, nisu odgovorili, a prilikom poziva iz tima za komuniciranje za predstavnike medija dobili smo objašnjenje da su svi zauzeti organiziranjem vojne parade, a i ta organizacija, kažu, „ide, ide, pa stane“.

Ipak, organizacija parade „Snaga jedinstva“ koja se održava 20. rujna itekako je vidljiva. Vojska se danima nalazi na ulicama prijestolnice, a brojne ulice Novog Beograda zatvorene su za prolaznike i za promet već od 9. rujna, i tako će biti do 25. rujna. Vojarne su međutim prazne, a više nitko ne spominje obavezno služenje vojske.

Novac i strah vlasti od mladih u uniformi
Iako je prethodna Vlada Miloša Vučevića najavila da će javnost prije rujna biti upoznata s modelom služenja obaveznog vojnog roka i vremenom trajanja, od te ideje se odstupilo, kaže za DW Ivan Miletić, vojno-politički analitičar. Puno je nepoznanica, kaže on, počevši od toga kada će početi, hoće li vojnici primati plaću i hoće li Vojska Srbije zadržati sadašnju formaciju.

Ništa od ovih informacija se ne komunicira javno, ali iz medija se može čuti da je 80 % proračuna potrošeno na nabavu vojne opreme iz Izraela, te da neke vojarne koje su predlagale lokalne samouprave nisu renovirane i stavljene u funkciju, pa Miletić smatra da je glavna prepreka novac.

„Nema novca za stavljanje vojarni u funkciju, obnavljanje intendantskih sposobnosti Vojske Srbije, kao i logistike za povećan broj vojnika koji trebaju biti stacionirani u vojarnama svakodnevno“, smatra on.

„Pored ovoga, tu je i strah vladajuće stranke od mladih ljudi koji bi obukli uniforme i došli u poziciju da pored političke postanu i vojna sila u Srbiji. Ovo je vrlo značajan faktor jer vladajuća nomenklatura ima poruku isključivo starijoj populaciji i održava se silom koju provode protiv demonstranata koji su uglavnom mladi ljudi, uzrasta iz kojeg treba popuniti regrutni kadar“, smatra Miletić. On ne vidi mogućnosti da se u dogledno vrijeme vrati obavezno služenje vojnog roka.

„Politička kriza se zaoštrava i ona je jasno kriza mladih ljudi naspram sadašnje vlasti. Vlast je uplašena organizacijom i odlučnošću mladih i dok god se ne bude konsolidirala vladajuća garnitura, ja ne vidim da će se usuditi omogućiti mladim ljudima da se obuče u vojničkim borbenim vještinama. Javne nabave su ono ka čemu će vlast okrenuti, jer je to lako koristiti u svrhe marketinga i donosi profit ekonomskim krugovima“, smatra on i dodaje da to što je novac potrošen na sredstva iz Izraela stvorilo je i problem s radnom snagom.

Kao primjer navodi renoviranje aerodroma Zrakoplovne akademije u Vršcu koji je klasificiran kao međunarodni aerodrom, a na kojem rade radnici iz Indije, Uzbekistana i Bangladeša, što je u suprotnosti s sigurnosnim procedurama vezanim uz aerodrom. „Ovi radnici ne govore srpski i ne znaju čitati planove, a često oštećuju i infrastrukturu aerodroma. Može se s pravom pretpostaviti da je ovakav jedan problem vezan i uz revitalizaciju vojarni u Srbiji“, kaže Ivan Miletić.

Problem nacionalnih manjina
Od primjene obaveznog služenja vojnog roka u praksi očigledno za sada nema ništa, smatra i Momir Stojanović, general u mirovini i prvi načelnik Vojno-sigurnosne agencije. Za to, kaže, postoji više razloga, ali nedostatak novca je prema njegovom mišljenju tek drugi razlog.

„Odluka o obaveznom služenju vojnog roka više se zasnivala na nekim populističkim potrebama ove vlasti, a ne na realnom sagledavanju stanja u društvu i mogućnosti realizacije takve odluke u predloženim rješenjima“, smatra Stojanović i dodaje da je vlast tek nakon ishitrene odluke postala svjesna ključnog razloga zbog kojeg je nemoguće uvesti obavezni vojni rok.

„Cijela mlada populacija među bošnjačkim stanovništvom i dobar dio mlade populacije među mađarskim stanovništvom ovu odluku neće prihvatiti, niti ispoštovati. Jedni će se pozivati na prigovor savjesti, a drugi na neke druge razloge. Iluzorno je očekivati da će u takvim uvjetima država posegnuti za sankcijama jer bi to izazvalo bunt i još više pogoršalo ukupnu sigurnosnu situaciju u zemlji“, kaže za DW general u mirovini. On objašnjava da nisu prihvaćena brojna rješenja koja bi osigurala povećanje regrutnog kontingenta i time popunila mirnodopske i ratne redove vojske.

Jedno od takvih rješenja je, kaže on, da se ne uvodi obavezno služenje vojnog roka već da se odlukom Vlade propiše da jedan od uvjeta za zasnivanje radnog odnosa u državnoj upravi, lokalnim samoupravama, državnim i lokalnim javnim poduzećima, državnim agencijama, pravosuđu, vojsci i policiji bude regulirana vojna obaveza.

Nedostatak novca i politizacija vojske
Kada je riječ o novcu, naš sugovornik smatra da je najveći problem to što su „vojni kompleksi, vojarne i drugi objekti potrebni za prihvat povećanog broja ročnika proteklog desetljeća poklonjeni ili prodani u bescjenje državnoj upravi, policiji i raznim investitorima radi stambene izgradnje“. Kupovinu opreme iz Izraela, Kine i Francuske vidi kao potez osiguravanja političke podrške, a ne kao jačanje borbene spremnosti.

Na pitanje što je Vojsci Srbije potrebnije, ljudstvo ili oprema, Stojanović odgovara da je ulaganje u ljude prioritetnije od ulaganja u opremu. „Mirnodopska popuna vojske trenutačno je svega 50 %. Popuna ratnih jedinica je još gora. Odaziv u vojnim školama je nikad gori. Umjesto da se otklanjaju razlozi zašto je to tako, kupuje se naoružanje i vojna oprema koju nema tko upotrijebiti“, kaže Stojanović. On tvrdi da ovakav predloženi Zakon o obaveznom služenju vojnog roka s postojećim rješenjima nema šanse zaživjeti.

Već ogromnom problemu u Vojsci Srbije dodaje i politizaciju vojske koja je, kako kaže, vrlo zabrinjavajuća. Prema prethodno važećim zakonima vojska je politički, ideološki i interesno neutralna, kaže on i dodaje da je u sadašnjoj vlasti promjenom Zakona o obrani i Zakona o Vojsci, razvlašćena struka, tj. Generalštab, a sva ključna ovlaštenja, pa čak i po pitanju kadra prenesena su na Ministarstvo obrane.

„Politički utjecaj na postavljanje, školovanje, usavršavanje i vođenje i smjenu kadrova jako je prisutan što se negativno odražava na kvalitetu i stručnost kadrova, posebno na ključnim funkcijama“, zaključuje general u mirovini Momir Stojanović podsjećajući da su ovog proljeća smijenjeni kadrovi na ključnim pozicijama — bez obrazloženja, piše Deutsche Welle.