Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Ponovno se netom nakon Nove godine u Bosni i Hercegovini diže 'i kuka i motika' jer nam je došao 9. siječanj, dan koji režim u Republici Srpskoj slavi kao dan RS-a. 

Ne mare oni previše što je Ustavni sud BiH taj dan proglasio nelegalnim, što sve ovi izaziva dodatne tenzije u državi u kojoj su ionako tenzije na maksimumu. 

Naravno, niti tzv. političkom Sarajevu nije mrsko da se oko svega dodatno usijavaju tenzije jer to i njima donosi jeftine političke poene. Jedini, kako to obično i biva oko svih mogućih tema, jasan stav ne iskazuje Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, i njegovi vjerni partijski pratitelji. 

Međutim, ukoliko samo malo zagrebete ispod površine postavlja se jasno pitanje – zbog čega bi obični žitelji padali na Dodikov populizam i demagogiju pored zdravih ušiju i očiju? Što to u RS-u trenutno ima za slaviti? Osim Dodika, njegove obitelji, bliskih mu prijatelja, partijske strukture, političkih kapitalista i vojske uhljeba ostali nemaju apsolutno ništa. 

Ekonomija

Naime, RS se nalazi možda i u najgoroj situaciju tijekom svog trajanja. Katastrofalne Dodikove politike u mješavini s geopolitičkim trvljenjima ovaj su entitet poodavno bacile na koljena, a sada idu još i dublje. 

RS je ekonomski bolesnik koji se održava u životu jedino i isključivo bjesomučnim zaduživanjima po enormno visokim kamatnim stopama. Naravno, ta zaduženja ne idu u razvojne projekte nego u krpanje proračunskih rupa. 

Uz to, od toliko im mrske Federacije otimaju novac kad stignu, a najbolji primjer je raspodjela novca od Uprave za neizravno oporezivanje BiH. 

Na to se nadovezala i pravomoćna presuda Suda BiH protiv Dodika koji je nakon toga nastavio glumiti šerifa iako mu moć kopni. Svjestan koliko je duboko zaglibio potrošio je desetine i desetine milijuna dolara (ne svog novca, naravno, nego novca ionako osiromašenih poreznih obveznika) na lobiranja, a sve se jače šuška kako je međunarodnim faktorima moći ponudio sve što je ostalo od državne imovine samo kako bi on i obitelj mu bili slobodni od pravosudnog progona. 

Demografija

Cijela država već petnaestak godina muku muči s vrlo negativnim demografskim kretanjima, a i tu je RS vjerojatno u najgorem položaju. Službenim podataka, naravno, nema jer ih režim krije kao zmija noge, ali veliko je pitanje ima li trenutno RS više od 700 tisuća stanovnika. 

Prema mnogima, i to je optimistična procjena. Ljudi odlaze zbog malih plaća, korupcije, klijentelizma, nepotizma, izostanka bilo kakvog oblika pravne države… Dakle, svega onoga na čemu Dodik i blisku mu ljudi grade svoju moć. A, kako je tomu tako onda je sasvim jasno da se negativni demografski trendovi ne mogu zaustaviti. Pitanje je i želi li ih vladajući režim  zaustaviti. 

Propadanje

I da ne nabrajajmo čitavu lepezu ostalih anomalija koje uništavaju RS samo ekonomski, demografski i politički kaos svima koji razmišljaju svojom glavom bilo bi dovoljno zvono za uzbuni i da se dosadašnjem načinu vladanja kaže: 'Dosta!'. 

To se nije dogodilo pa će mnogi od onih koji već godinama pod Dodikovim režimom jedva spajaju kraj s krajem danas slaviti, a da ni oni ne znaju što. Dok se svijet razvija neslućenom brzinom, dok se obrazovanje prilagođava tim promjenama, dok ljudi na zapadnu, a sve više i istoku samo brinu o svom poslu, obitelji, prihodima, putovanjima, tehnološkom napretku… u RS-u i dalje traje priča o Gavrilu Principu, Osmanlijama, Austro-Ugarskoj… Dok je god tako, i dalje će biti jedna od najsiromašnijim regija u cijeloj Europi. Što ekonomski, što demografski, a što moralno.