Ispada da nije slučajno da Zrinjski s Mariom Ivankovićem obično izgubi tu jednu utakmicu pred kraj jeseni, ali zapravo tu i ne treba tražiti neku simptomatičnost. Jer stvar je jednostavna  - nakupilo se vezanih gostovanja, umora, svega, ali što je najvažnije – usput se nakupilo i bodova. Podosta. 

Najefikasnija jesen je iza Zrinjskog. Možda je dojam u toj zadnjoj utakmici godine pokvario taj prvi prvenstveni poraz sezone, ali brojke iza plemićke kampanje u prvom dijelu sezone – svejedno su impresivne… ako želite i rekordne.

Jer Zrinjski nikada prije nije nanizao 27 prvenstvenih utakmica bez poraza, nikada prije nije svezao trinaest gostujućih pobjeda i najvažnije od svega – nikada prije nije osvojio toliko bodova (44) nakon prvih 17 utakmica sezone - blizu je dolazio tek u šampionskim kampanjama 2004/05. (40) i 2021/22. (42), a to mora da je dobar znak, ohrabrenje. 

Neizbježan poraz? 

- Radnik se bolje snašao na teškom terenu. Imali smo par dobrih situacija u uvodnim momentima utakmice, ali primili smo gol iz naše greške… i opet drugi gol iz naše greške.  Mislim da je tada utakmica tada bila gotova. Pokušali smo nešto promijeniti izmjenama, 'na silu' doći do njihovog gola, ali nije išlo, bio je rezime Marija Ivankovića nakon poraza (0:2) u Bijeljini. 

Bio je to prvi prvenstveni poraz sezone, prva utakmica u kojoj je Zrinjski primio dva gola, a razlog je bio jedan - jedini…

- Ekipa Radnika ostavila je srce na terenu – jednostavno, došao je i taj dan da i mi izgubimo. To se moralo dogoditi. Idemo se odmoriti i pripremiti se da na proljeće nastavimo istim putem, zaključio je Ivanković koji je i prošle jeseni sjedio na klupi Zrinjskog, kada je jesen 'pokvarena' porazom u Ugljeviku. 

Tada je momčad preuzeo nakon poraza od Veleža (0:3) i razilaska kluba s Krunoslavom Rendulićem, odradio sedam utakmica do kraja godine i doživio neočekivan poraz kod Zvijezde (1:2)… što sugerira na zaključak da iz nekog razloga Ivanković te poraze u prosincu (Zrinjski ih je u jesen 2023. imao ukupno imao četiri!) ne može spriječiti, no pokušajte ovako postaviti stvari – može li itko? 

Dosad se takav trener Zrinjskog, koji je odradio 'savršenu jesen', jesen bez poraza, još nije rodio…

Vrlo, vrlo zahtjevna jesen

Drugim riječima, bila je to zahtjevna jesen. Počela je Europom, u kojoj je Zrinjski opet odigrao tri runde i zaglavio na previsokoj prepreci zvanoj Vitoria, a onda je uslijedila prvenstvena kampanja koja je sama po sebi nametnula imperativ. 

Bila je to izazovna polusezona okončana zahtjevnom završnicom jeseni u kojoj su nanizana četiri gostovanja, na kojima su pobijeđeni Sarajevo, Posušje i Borac… poslije čega je evo došao i taj prvi poraz – protiv očito motiviranijeg rivala koji se na svom 'običnom', nehibridnom travnjaku bolje snašao, na kojem je 'grizao' od početka do kraja i na koncu zasluženo uzeo bodove. 

No, kako već napisasmo, Zrinjski ih je dosad uzeo dovoljno da se na pauzu ode sa smiješkom… malčice iskrivljenim zbog tog jednog jedinog poraza. No, kompletna slika, jako je dobra. Ako želite – i u usporedbi s prošlom sezonom i onom jeseni, okončanom s minus sedam u odnosu na Borac. 

Čvrst temelj za napad na 'devetku'

I, što sad? Kad se dojmovi slegnu, pa i ovaj pogrešno tempirani poraz iz Bijeljine, Pod Bijelim će brijegom usprkos zadovoljstvu – imati posla. Kadar treba osvježenja, posebno na pojedinim pozicijama. Obrana ih treba. Barem jedno novo lice.

Jasno, doći će nova imena i u drugim linijama, s tim da treba vidjeti hoće li biti trgovine prema van – hoće li ostati prvi topnik Nardin Mulahusejnović koji je učinio da se izostanak i kasni povratak na terene Nemanje Bilbije ne osjeti. Spominjao se Dinamo, spominjao se Hajduk, ali sve u domeni neslužbenih upita – spekulacija. 

- Promjene u kadru namjerno nismo htjeli komentirati. Bili smo se fokusirali samo na Bijeljinu, ali evo – dogodi se što se dogodi. Imamo sada dovoljno vremena vidjeti 'što i kako' – da još jači uđemo u proljetni dio sezone, komentirao je Ivanković. 

Trebat će i posložiti kvalitetne pripreme koje trebaju početi 10. siječnja, tempirati formu za sredinu veljače kada se najprije  igra osmina finala Kupa, u kojem Plemići opet žele do kraja (treći put zaredom), nakon čega ide i nastavak prvenstva, nastavak lova ne rekordnu devetu titulu za koji je postavljen – više nego čvrst temelj.