Tekstilna i obućarska industrija Bosne i Hercegovine u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila je pad izvoza. No iza pada od nekoliko postotaka krije se znatno ozbiljniji problem. Tvrtkama rastu troškovi, radnika je sve manje, a europski kupci i sami posluju na tržištu koje usporava.

Vrijednost izvoza tekstila, odjeće, kože i obuće iz BiH u prvom polugodištu iznosila je nešto više od 784 milijuna KM. To je 3,36 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine, pokazuju podaci Vanjskotrgovinske komore BiH.

Istodobno je uvezeno proizvoda vrijednih 1,12 milijardi KM, što predstavlja pad od 3,86 posto. Vanjskotrgovinski deficit sektora tako je dosegnuo približno 333,4 milijuna KM.

Jedina skupina koja bilježi suficit je obuća, i to u iznosu od oko 165,9 milijuna KM.

Brojke same po sebi ne izgledaju dramatično. Pad izvoza od 3,36 posto mogao bi djelovati kao prolazno slabljenje potražnje. Međutim, domaći proizvođači upozoravaju da se iza njega nalazi mnogo dublji problem.

Zašto tekstilna industrija BiH gubi cjenovnu prednost
Radovan Pazurević, vlasnik tvrtke iz Dervente, za Nezavisne upozorava na ozbiljan fizički pad proizvodnje, ali i sve izraženiji nedostatak radnika.

Njegovo pitanje dobro opisuje paradoks u kojem se industrija našla: čak i kada bi stigla velika nova narudžba, tko bi je proizveo?

Problem nije nastao ove godine.

Velik dio domaće tekstilne i obućarske industrije desetljećima je rastao kroz proizvodnju za strane naručitelje. Geografska blizina Europskoj uniji, iskustvo radnika i relativno niski troškovi proizvodnje davali su BiH važnu prednost.

Ali ta se računica mijenja.

Proizvodnja se globalno nastavlja seliti prema tržištima s nižim troškovima, dok domaćim tvrtkama rastu plaće, cijene energije i drugi troškovi poslovanja.

Pazurević kaže da proizvođači zbog toga sve teže zatvaraju financijsku konstrukciju iz mjeseca u mjesec. Istodobno nisu dovoljno razvili vlastite proizvode i brendove koji bi im omogućili veću zaradu i manju ovisnost o stranim naručiteljima.

Upravo je niska dodana vrijednost proizvoda jedan od problema koji prepoznaje i Strategija razvoja industrije tekstila, odjeće, kože i obuće Federacije BiH za razdoblje 2024.–2033. Među slabostima sektora navode se i zastarjele tehnologije, nedostatak kvalificirane radne snage te snažna međunarodna konkurencija.

Strategija zato predviđa modernizaciju proizvodnje, digitalizaciju, razvoj inovacija i povećanje konkurentnosti domaćih tvrtki.

Problem više nije samo pronaći posao, nego i radnika
Drugi veliki problem postaje demografija proizvodnih pogona.

Pazurević kaže da se odlazak radnika donekle usporio, ali to ne rješava problem. Postojeći zaposlenici stare i odlaze u mirovinu, dok ih novi radnici ne zamjenjuju dovoljno brzo.

Time tvrtke ne gube samo zaposlenike. Gube ljude koji godinama nose proizvodno znanje i iskustvo koje nije jednostavno zamijeniti.

Dodatni problem je nedovoljno razvijen sustav stručnog obrazovanja za zanimanja koja su potrebna industriji.

To nije samo ocjena tvrtki iz sektora. U službenim dokumentima Federacije BiH nedostatak kvalificiranih radnika već je prepoznat kao jedna od glavnih prepreka dugoročnoj održivosti tekstilne, odjevne, kožarske i obućarske industrije.

Situaciju dodatno komplicira rast troškova rada. U Federaciji BiH minimalna plaća povećana je početkom 2025. sa 619 na 1.000 KM. Za radnike je to značilo osjetno povećanje primanja. Za industrije s velikim udjelom troškova rada donijelo je, međutim, snažan rast troškova poslovanja. Vlada FBiH upravo je zbog toga uvodila financijsku podršku poslodavcima i niskoakumulativnim djelatnostima.

Sličan pritisak postoji i u Republici Srpskoj. Od početka 2026. najniža neto plaća iznosi 1.000 KM, a za radna mjesta koja zahtijevaju određene razine obrazovanja propisani su i viši iznosi.

Za industriju u kojoj rad čini velik dio ukupnog troška proizvoda takve promjene imaju posebno snažan učinak.

Problem nije samo u BiH
Domaće tvrtke pritom ne posluju u vakuumu. Njihovi najvažniji kupci nalaze se na europskom tržištu, koje se također suočava sa slabljenjem proizvodnje i potražnje.

Najnoviji javno dostupni podaci EURATEX-a, koji se odnose na prvo tromjesečje 2026., pokazuju da problem nije ograničen na BiH. Proizvodnja tekstila u Europskoj uniji pala je 4,2 posto u odnosu na godinu ranije, dok je proizvodnja odjeće smanjena 5,1 posto.

Promet je također pao, a smanjuje se i zaposlenost. Izvoz europske tekstilne i odjevne industrije bio je 2,7 posto manji nego godinu ranije. EURATEX među glavnim problemima izdvaja slabu potražnju, visoke troškove i konkurenciju jeftinog uvoza iz trećih zemalja.

Za BiH je takvo stanje posebno važno jer je domaća industrija snažno vezana uz europske kupce. Gotovo 90 posto izvoza ove industrije odlazi na deset glavnih tržišta, a sva osim Švicarske nalaze se u Europskoj uniji.

Hrvatska je u prvih šest mjeseci bila najveće izvozno tržište s približno 174,7 milijuna KM. Slijede Italija s oko 141,8 milijuna i Njemačka sa 123,5 milijuna KM.

Takva koncentracija ima dvije strane. Blizina EU domaćim proizvođačima omogućuje kraće rokove isporuke i lakše uključivanje u europske lance vrijednosti. Ali kada europski proizvođači smanjuju proizvodnju i narudžbe, posljedice se brzo prenose i na tvornice u BiH.

Azija više nije jedini konkurent
Konkurentski pritisak također postaje snažniji.

EURATEX procjenjuje da se oko trećine tekstila i odjeće koji se prodaju u Europi danas proizvodi u Kini. Dodatni pritisak stvara snažan rast jeftine internetske trgovine. Broj pošiljki male vrijednosti u EU učetverostručio se od 2022. godine.

Za proizvođače iz BiH to dodatno smanjuje prostor za konkuriranje isključivo cijenom.

Ako proizvod iz BiH mora zadovoljiti europske standarde, financirati skuplji rad i energiju te istodobno cijenom konkurirati proizvodnji iz Azije, marže postaju sve manje.

Zato dugoročno pitanje više nije može li BiH proizvoditi dovoljno jeftino.

Pitanje je može li proizvoditi nešto dovoljno vrijedno da cijena rada prestane biti njezina glavna konkurentska prednost.

Izvoz otkriva i drugi problem
Struktura trgovine pokazuje još jednu slabost.

Od ukupnog uvoza sektora, oko 455,5 milijuna KM otpada na gotovu odjeću. To predstavlja više od 40 posto ukupnog uvoza tekstila, odjeće, kože i obuće.

BiH tako istodobno izvozi velik dio proizvodnje za strane naručitelje i uvozi značajne količine gotovih proizvoda za domaće tržište.

To dodatno pokazuje zašto bi razvoj vlastitih proizvoda i brendova mogao biti važan za budućnost sektora.

Federacija BiH već ima Strategiju razvoja ove industrije do 2033. godine. Ona predviđa tehnološku modernizaciju, digitalizaciju, inovacije i prelazak prema proizvodima veće dodane vrijednosti.

Problem više nije prepoznati što treba napraviti. Problem je brzina kojom se promjene mogu provesti.

Tradicionalni partneri domaćih tvrtki još su prisutni. Pazurević kaže da dugogodišnje poslovne odnose uspijevaju zadržati zahvaljujući međusobnom povjerenju. Novi veliki poslovi, međutim, dolaze rijetko.

Upravo je to možda najvažniji signal.

Pad izvoza od 3,36 posto sam po sebi nije razlog za alarm. Ali kada se spoji s padom proizvodnje, manjkom radnika, rastom troškova i problemima europske tekstilne industrije, pokazuje da stari model poslovanja gubi snagu.

BiH i dalje ima iskustvo, proizvodnu tradiciju, blizinu tržišta EU i tvrtke koje desetljećima rade za zahtjevne međunarodne kupce.

Ali budućnost ove industrije teško može ostati zasnovana samo na tome da domaći radnik proizvede tuđi proizvod jeftinije.

Sljedeća faza morat će donijeti više automatizacije, specijaliziranih proizvoda, vlastitog razvoja i veće dodane vrijednosti. U suprotnom bi najveći problem uskoro mogao postati upravo onaj na koji proizvođači već upozoravaju: čak i kada posao dođe, možda više neće biti dovoljno ljudi koji ga mogu odraditi.