Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt odlazi, ali ipak je jasno kako njegov posao nije završen i kako hitno treba odlučiti, tko će biti njegov nasljednik. A interesi EU i SAD nisu isti.

Odlazak Christiana Schmidta s dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, prema mišljenju analitičara, istodobno je otvorio tri procesa. Prvi je institucionalni, jer sada treba osigurati kontinuitet rada OHR-a i imenovanje nasljednika. Drugi je politički, jer su domaći akteri njegov odlazak odmah pretvorili u potvrdu vlastitih narativa. Treći je geopolitički, jer se iza jedne personalne promjene sve jasnije nazire pitanje, mijenja li međunarodna zajednica ne samo čovjeka nego i model upravljanja Bosnom i Hercegovinom.

„Poruka koju smo dobili iznuđenom ostavkom Christiana Schmidta je zabrinjavajuća. Mislim da mnogi nisu svjesni opasnosti u kojoj se našla Bosna i Hercegovina“, upozorava politička analitičarka iz Banje Luke Tanja Topić ističući da je time potvrđeno kako je Schmidtov potez rezultat dogovora između Milorada Dodika i američke vlade prošle godine, kada su mu ukinute ranije nametnute sankcije.

"Značajan napredak"?
Iz OHR-a je potvrđeno da je Schmidt donio osobnu odluku o završetku službe nakon gotovo pet godina mandata te da je o tome obavijestio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira. U istoj poruci naglašeno je da će ostati na dužnosti dok ne bude izabran njegov nasljednik, čime se pokušava poslati signal da OHR ne ulazi u vakuum i da tranzicija treba biti kontrolirana. OHR je dodatno naveo da je Schmidt svoj mandat ocijenio razdobljem „značajnog napretka“ u funkcionalnosti institucija, ali i da posao nije završen jer Bosna i Hercegovina još nije ispunila ključne reforme i uvjete iz programa 5+2.

Na 30. obljetnici sporazuma iz Daytona se može reći kako se Bosna i Hercegovina od onda veoma promijenila. Ali i nakon mandata Schmidta, zapravo su ključni problemi još uvijek tu. Foto: Internet portal Klix.ba
Većina političke i stručne javnosti u Bosni i Hercegovini, bez obzira na etnički tabor je uvjerena kako se o tom napretku itekako može raspravljati.

Christian Schmidt je tijekom mandata donio niz odluka, ali nekoliko njih bile su ključne jer su izravno mijenjale politički i pravni okvir u Bosni i Hercegovini. Najvažnije su bile intervencije u izborni i ustavni sustav Federacije BiH, koje se i danas smatraju pogrešnim potezom. Slijedile su odluka o deblokadi formiranja Vlade Federacije BiH, poništavanje zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske te izmjene Kaznenog zakona BiH, kojima je nepoštovanje odluka visokog predstavnika postalo kazneno djelo.

Upravo je ta odluka dovela do smjene Milorada Dodika s dužnosti predsjednika Republike Srpske, nakon što je na temelju tog zakona osuđen na godinu dana zatvora - kaznu koju je zamijenio novčanom te na šest godina zabrane političkog djelovanja.

Pirova pobjeda
U Banjoj Luci su reakcije na odlazak Schmidta i dalje trijumfalne. Milorad Dodik ponovio je da Schmidt odlazi „onako kako je i došao – bez legitimiteta, bez odluke Vijeća sigurnosti UN i bez međunarodnog prava na svojoj strani“, potom dodatno pojačavši političku poruku tvrdnjom da je Schmidt „pokušao nanijeti mnogo zla“, ali da je na kraju samo potvrdio kako je Republika Srpska „neuništiva“.

Takva reakcija nosi i snažan sloj političke ironije. Upravo je Schmidt, kroz svoje intervencije – posebice izmjenama pravnog okvira i korištenjem bonskih ovlasti – prema ocjeni analitičara postao ključna figura međunarodnog pritiska na Dodika. U javnom i političkom smislu Schmidt je personificirao pokušaj ograničavanja Dodikove moći, a sada Dodik njegov odlazak predstavlja kao osobnu i stratešku pobjedu, što je dvojbeno s obzirom na presudu kojom je uklonjen s dužnosti predsjednika Republike Srpske.

„Dodik i vlast u Republici Srpskoj dobili su ovu bitku, čiji je cilj bio po svaku cijenu protjerati Schmidta iz Bosne i Hercegovine. Dio tog dogovora bilo je i Dodikovo formalno povlačenje, ali on i dalje vuče sve konce i ne pokazuje znakove da bi mogao otići u političku mirovinu“, kaže Topić upozoravajući da se nakon ovog poteza najavljuje i borba za samostalnost Republike Srpske.

U Sarajevu su tonovi znatno oprezniji. Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, stranke koju je Schmidt isključio iz vlasti izmjenama Izbornog zakona i suspenzijom Ustava Federacije BiH, poručio je da je Schmidtova ostavka njegov „osobni izbor i čin“, ali je istodobno upozorio da to ne smije imati nikakve posljedice za ulogu i funkcioniranje OHR-a.

OHR (ne)mora ostati
„Potrebno je što prije imenovati Schmidtova nasljednika“, rekao je Izetbegović upozorivši da OHR mora ostati doispunjenja uvjeta iz programa 5+2 i uspostave učinkovitih mehanizama deblokade države.

„Svaki drugi scenarij vodi Bosnu i Hercegovinu prema novim blokadama i dodatnoj nestabilnosti. Opasnosti takvog razvoja događaja moraju biti svjesni svi relevantni međunarodni čimbenici koji djeluju u okviru Vijeća za provedbu mira“, rekao je Izetbegović.

Njegova izravnog političkog suparnika Elmedina Konakovića, predsjednika stranke Narod i pravda, ostavka je iznenadila jer je očekivao drukčiji rasplet. I on ostavku stavlja u kontekst vanjskih pritisaka.

„Možda nije mogao izdržati pritisak. Slažem se s onima koji ga prozivaju i pozivaju da kaže je li bilo pritisaka, od koga su dolazili i što se od njega tražilo, jer je neobično da je pomalo požurio s ostavkom“, rekao je Konaković u Bruxellesu, gdje boravi na neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova država članica EU i zemalja zapadnog Balkana.

Iz Bruxellesa se oglasila i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas, upozorivši da bi funkcioniranje Bosne i Hercegovine nakon odlaska Christiana Schmidta moglo postati složenije. „Ministri se slažu da je u interesu EU ne dopustiti da zemlja skrene s europskog puta i da se treba držati zajedno u pronalaženju Schmidtova nasljednika", rekla je visoka predstavnica EU.

„Europljani i dalje uzmiču pred Amerikancima pa su tako i Schmidta prepustili bez borbe, a Bosna i Hercegovina ostaje s krhkim institucijama, nepostojećom vladavinom prava i stalnim udarima na suverenitet. U središtu svega stoje američki i gospodarski interesi pa se postavlja pitanje cijene koju će platiti Bosna i Hercegovina“, ističe Topić.

Talijanska veza
S druge strane, HDZ BiH priopćio je da je nakon više od tri desetljeća došlo vrijeme da domaći i legitimno izabrani dužnosnici preuzmu punu odgovornost za Bosnu i Hercegovinu, uz poruku da članstvo u EU nije spojivo s međunarodnom supervizijom. Stranka je čak predložila da OHR više ne bude u samoj Bosni i Hercegovini, što predstavlja jasan politički signal da hrvatski politički blok Schmidtov odlazak vidi kao priliku za redefiniranje odnosa između domaće politike i međunarodne uprave.

U tom kontekstu posebno raste interes za pitanje tko bi mogao naslijediti Schmidta. Zasad nema službene potvrde, ali diplomatski i medijski izvori već spominju nekoliko imena. Među najčešće navođenima su talijanski diplomati Antonio Zanardi Landi i Emanuele Giofre, pri čemu pojedini izvori tvrde da upravo talijanski profil ima potporu Washingtona. U ranijim su se spekulacijama pojavljivala i imena Karen Pierce i Matthewa Rycrofta, što pokazuje da je u opticaju više zapadnih kandidata različitog diplomatskog pedigrea.

Ako Schmidtova nasljednika bude pratilo snažnije američko zaleđe, to će se tumačiti kao signal da Washington želi izravnije upravljati sljedećom fazom bosanskohercegovačke krize. Ako pak prevlada kandidat bliži europskom institucionalnom profilu, to će značiti da EU pokušava vratiti dio političke inicijative koju je godinama gubila. U oba slučaja izbor nasljednika neće biti puka personalna procedura, nego jasna poruka o tome tko uistinu postavlja pravila u Bosni i Hercegovini.