Djeca koja su odrastala u okruženju gdje je vikanje bilo učestalo, često sa sobom nose nevidljive ožiljke koji se kasnije mogu manifestirati kroz nesigurnost, anksioznost ili izbjegavanje sukoba. Kako se ti utjecaji odražavaju u svakodnevici?

Vikanje djetetu šalje poruku da nije dovoljno dobro ili da sve radi pogrešno. U odrasloj dobi, to može dovesti do kronične nesigurnosti, osjećaja manje vrijednosti i straha od odbijanja. Svaka greška postaje dokaz osobnog neuspjeha, što dovodi do pretjerane samokritičnosti.

Djeca koja su bila izložena vikanju često razvijaju osjećaj stalne prijetnje. U odrasloj dobi to se manifestira kao stalna tjeskoba, izazvana sukobima, kritikama ili čak običnim životnim situacijama, piše City Magazine.

Strah od neuspjeha, usađen u djetinjstvu, može uzrokovati pretjerani perfekcionizam, gdje odrasle osobe teže nedostižnim standardima kako bi izbjegle kritiku. Često vikanje roditelja također može narušiti sposobnost stvaranja zdravih odnosa. Neki odrasli izbjegavaju sukobe i povlače se, dok drugi reagiraju agresijom, što otežava odnose s partnerima, prijateljima i kolegama.

Djeca koja su bila izložena vikanju često imaju poteškoće s regulacijom emocija, što se u odrasloj dobi može manifestirati kroz intenzivne ispade poput ljutnje, plača ili emocionalne otupljenosti. Strah od izražavanja osjećaja često rezultira unutarnjom nesigurnošću i osjećajem izoliranosti.