Od 2019. do 2023. godine Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu ukupno je napustilo više od 660.000 ljudi, uglavnom mladih. Zašto odlaze i jesu li državne mjere dovoljan poticaj za povratak? 

Mario (30), Mijat (29) i Matija (22) naizgled nemaju ništa zajedničko. Jedan je iz Tuzle, drugi iz Negotina, treći iz Zagreba. Završili su različite srednje škole i fakultete, bave se različitim zanimanjima i međusobno se ne poznaju.

Zajedničko im je da dolaze s prostora bivše Jugoslavije. I da žive u inozemstvu ili tek planiraju otići.

Sva trojica za DW kažu da odluku o odlasku nisu donijeli preko noći. Iako im je motivacija za odlazak bila različita, razlozi su isti: neuređenost sustava i nedostatak organizacije društva.

„Zašto ljudi odlaze iz Hrvatske? Tamo ništa ne funkcionira! Ne funkcionira javni prijevoz, dječji vrtići, nema posla, nema stanova, sve je skupo. Ljudi žele živjeti u državama koje funkcioniraju, nije stvar samo u novcu“, priča nam Matija, koji od 16. godine živi u njemačkom gradu Mainzu.

Jedan od mnogih
Da u odluci o iseljenju nisu usamljeni, svjedoči podatak da prostor bivše Jugoslavije svake godine u prosjeku napusti oko 133.500 ljudi. To pokazuje baza podataka međunarodne Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja bilježi broj osoba koje su se doselile u neku zemlju tijekom jedne godine.

Iako na nacionalnoj razini (osim u Hrvatskoj) ne postoje službene statistike o broju onih koji napuštaju zemlju, podaci OECD-a za 31 državu pokazuju da je od 2019. do 2023. godine – posljednja za koju su dostupni podaci – Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu ukupno napustilo više od 660.000 ljudi.

Prema ovim podacima, vodeća zemlja po odljevu mozgova je Hrvatska, koju godišnje napusti oko 47.000 ljudi, odnosno svaki 80. stanovnik, budući da populacija broji oko 3.8 milijuna građana. Sljedeća na ovoj neslavnoj listi je Srbija, koja godišnje u prosjeku ostane bez 43.000 stanovnika, dok iz Bosne i Hercegovine svake godine ode oko 40.000 građana.

Generalna tajnica Vijeća za regionalnu suradnju Majlinda Bregu je 2023. godine priopćila da će, prema procjenama, regija zapadnog Balkana u predstojećim desetljećima izgubiti između jedne četvrtine i polovice kvalificiranih i obrazovanih mladih građana, a kao neke od glavnih razloga istaknula je visoku stopu nezaposlenosti, siromaštvo i isključenost.

Zašto mladi odlaze?
Iako migracije iz država nastalih na području bivše Jugoslavije nisu „od jučer“, stručnjaci ukazuju na to da su se faktori posljednjih 30 godina promijenili.

Demograf Vladimir Nikitović s Instituta društvenih znanosti u Beogradu za DW objašnjava da, za razliku od tzv. potisnih faktora koji su nekad dominirali, a prvenstveno su se ticali ekonomskih razloga, danas ljude motiviraju i faktori zadovoljstva ili nezadovoljstva stanjem u društvu.

Ipak, iako kvaliteta života jest važan faktor, Nikitović napominje da on varira ovisno o vrsti zanimanja, te da je teško sa sigurnošću reći da je postao važniji od zarade.

„Kod visokoobrazovanih ljudi, koji po pravilu imaju veća očekivanja od života, kvaliteta života i svi oni faktori koji nisu isključivo vezani za novac ili plaću nalaze se vrlo visoko na listi prioriteta“, ističe on i dodaje:

„S druge strane, kod ljudi koji su u drugim zanimanjima, obavljaju prije svega manualne poslove, gdje su razlike u zaradama često pet ili šest puta veće nego kod nas, sasvim je logično da je gospodarski faktor i dalje presudan. To je i dalje najveći dio ljudi koji odlaze".

Na pitanje kako se aktualna politička događanja odražavaju na motivaciju mladih za odlazak ili ostanak u zemlji, Nikitović kaže da ona svakako imaju utjecaja, ali se mnogo više odražavaju na potencijal za odlazak nego na sam odlazak.

„Političke okolnosti više govore o tome kakvo je stanje u društvu nego o tome hoće li netko zaista migrirati. Kada mladi kažu da bi otišli i kao razlog navode političku situaciju ili stanje u društvu, to više govori o njihovom zadovoljstvu ili nezadovoljstvu društvenim prilikama, nego o tome da će zaista zbog toga otići“, ističe on.

Može li se mlade vratiti novcem?
Za razliku od Bosne i Hercegovine u kojoj još uvijek nema službenog državnog programa za poticaj povratka mladih, srpski i hrvatski čelnici su u posljednje vrijeme ponovo novim mjerama pokušali privući mlade iz inozemstva. 

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je tijekom jednog od svojih predizbornih govora, ovog puta u Svilajncu, najavio subvencije za povratnike, ne precizirajući koliko bi one iznosile.

Trenutno su u Srbiji na snazi mjere u vidu administrativne pomoći i podrške pri zaposlenju, kao i petogodišnja porezna olakšica u vidu umanjenja osnovice poreza i doprinosa za 70 posto. Drugim riječima, novom obvezniku se davanja državi obračunavaju samo na 30 posto plaće.

Hrvatska vlada nešto je velikodušnija, jer su ulaganja u povratnike milijunska. Kreću se od petogodišnjeg oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak, do potencijalnih 27.000 eura za pokretanje vlastitog biznisa.

Iako su ovakve mjere sigurno važne, sugovornici DW-a smatraju da ipak nisu dovoljan poticaj za povratak mladih.

Nenad Jovetić, direktor Instituta za razvoj i inovacije (IRI) iz Beograda, ističe da bi od ključnog značaja kao mjera bili kvalitetan obrazovni i zdravstveni sustav, te da bi njihovo unapređenje u velikoj mjeri moglo privući povratnike, bez obzira na njihove godine.

„Plaća i primanja jesu bitni, ali kada su u pitanju zdravlje ili obrazovanje vaše djece, ako to možete ponuditi mladim ljudima koji su prethodno emigrirali – to bi bila prava stvar”, ističe on.

S time se slaže i demograf Nikitović, koji ove mjere prije vidi kao „politički trik, nego kao mjeru koja zaista može promijeniti situaciju”.

„Većina tih ljudi nema dovoljno povjerenja u društvo, odnosno u državu i način na koji sustav funkcionira. Zato mislim da je financijski poticaj tek sekundaran – mnogo je važnije da ljudi osjete da postoji perspektiva i mogućnost za napredak.”

Da financijski razlozi nisu primarna motivacija za odlazak potvrđuju nam i Mario, Mijat i Matija. Više bi, kažu, voljeli da sustav funkcionira.

Zato političarima na različite načine poručuju istu stvar – riješite sustavne probleme i vratit ćemo se bez ikakvog dodatnog poticaja, piše DW.