Olimpija arhivirana, u četvrtak od 20 sati slijedi APOEL… ili ako želite: cilj ispunjen, a protiv Ciprana, što već bude. U Zrinjskom sigurno tako razmišljaju, ali nemojte pomisliti da su se unaprijed predali. Jer ipak se igra devedeset minuta.

Pravu utakmicu za pamćenje odradio je Zrinjski na stadionu Stožice. Gubio je, vraćao se pa u produžecima izborio veliku pobjedu (3:2) protiv Olimpije – napunio klupsku kasu, napunio se samopouzdanjem, ostvario cilj. Sve je to istina, ali treba li to shvatiti kao tvrdnju da je Zrinjski već odustao od pokušaja da izbaci APOEL? Ne i apsolutno ne. Sjetite se samo Utrechta prošlog ljeta protiv kojeg je igrao neki još bolji Zrinjski, ali nemojmo ni ovaj podcjenjivati – ne sada kada nema što izgubiti.

Utakmica koja je kupila navijače

Vjerojatno je Mladen Žižović s pravom naglasio kako mu je pobjeda u Ljubljani posebno draga jer 'su mnogi osporavali ovaj Zrinjski'. Mnogi to jesu činili, mnogi čine to i dalje, ali nakon Ljubljane broj onih grubih kritičara se smanjio. Jer Žižovićev tim je pokazao karakter, odigrao kako treba, sa srcem, kada je bilo vrlo, vrlo važno. Kada je na stolu bio prolaz u treću rundu kvalifikacija za Europsku ligu i još 280.000 eura koji će lijepo pokrpati rupu u kasi koja zapravo nikada ne nestane. I to je ono najvažnije u ovom trenutku, tome se na bilo koji način jednostavno ne može prigovoriti. To su utakmice koje kupe navijače, o kojima se priča još godinama  - koje će, ako tako želite, rivala boljeti još godinama. A Olimpiju hoće, jer – njen je prvi čovjek Milan Mandarić, mega-uspješni nogometni tajkun kojem je ovo peta godina na čelu kluba, a koji u tom periodu nije uspio izboriti europske skupine što je postavljeno kao cilj.

Zrinjski koji koristi ulogu nositelja

U redu, možemo i dalje pričati o selektivnoj motivaciji, činjenici da se Zrinjski ne 'pali' na prvenstvene rivale kao na europske, ali još je jedno postalo očitim – ovaj Zrinjski koristi ulogu postavljenog kluba u ždrijebu. Bio je nositelj u 1. kolu i dobio Differdange, koji je pak – dobio tri komada. Olimpija je također došla kao nepostavljeni rival, šanse su bile podjednake (što su produžeci i pokazali), ali Zrinjski je opet prošao dalje – kao favorit iz perspektive ždrijeba. To je uz partiju na Stožicama jedna stvar koja također jako raduje, između ostalog i u priči o bh. klubovima u Europi. No, sada slijedi utakmica u kojoj Zrinjski neće biti favorit, u kojoj će biti jasan autsajder. Ali nemojte da vam ova činjenica sputa optimizam – jer ne tako davno, prošlog ljeta, vidjeli smo pozitivan ishod takve jedne priče.

Zrinjski koji (opet) nema što izgubiti

Utrecht je protiv Zrinjskog važio za velikog, velikog favorita. Malo je tko vjerovao, ali neki ludi optimizam je tinjao – posebno u glavama igrača. I oni su to pokazali i Nizozemcima, vrlo rano za njihove pojmove, pokazali put kući već u 2. kolu kvalifikacija. Najveći je to uspjeh Zrinjskog u Europi, no zašto nakon njega ne bi došao još jedan takav, zapravo i veći uspjeh?

Da, pisali smo već o tomu kako je ovaj Zrinjski slabiji od prošlosezonskog, onog koji je izbacio Utrecht. Pri tomu stojimo i nakon što je izbačena Olimpija, ali time ne želimo reći kako Zrinjski ne bi trebao vjerovati da podvig može napraviti i na Cipru.

A tamo čeka europska iskusnjara, klub koji je 2012. igrao četvrtfinale Lige prvaka, klub koji je po svemu favorit – kao što je to bio i Utrecht. Zajedničko je tim duelima protiv Nizozemaca i Ciprana to što Zrinjski nema što izgubiti, a to je prošlog ljeta otišla u korist Mostaraca. Neće to biti presudan detalj, ali mogao bi biti važan.