Zrinjski je proigrao, ustvrdili su mnogi nakon 2:0 protiv Radnika, no je li se taj neki preokret u igri dogodio možda par utakmica ranije? 

Jako puno kritika na igru trpio je bivši trener Mario Ivanković – pa i nakon što je prolaskom Virtusa iz San Marina ostvaren taj prvi cilj u novoj sezoni – nakon što je preskočena prva prepreka u Ligi prvaka, čime je su osvojena dva jokera za dalje u kvalifikacijama. Nije bilo dobro ni protiv Slovana i Ivankovića je zatim zamijenio Igor Štimac – no i njemu je trebalo vremena da osvoji simpatije barem dijela publike. Ni nakon što je u duelu s Brediablikom odveo Plemiće do druge europske jeseni u povijesti kluba, nije djelovalo kao da imamo sinergiju tribina i terena… no povjerenje je na toj relaciji ipak počelo rasti kroz idući europski duel koji bi – čini se iz ove perspektive – mogli nazvati i mogućom prekretnicom. Pomalo kontradiktorno, Zrinjski je taj dvomeč izgubio, no dobio je nešto – za duže staze. 

Poraz koji nije slavljen, ali je dao dosta

- Poraze ne treba slaviti, od koga god došli i koliko god bili neugodni, ali ponekad se ipak treba radovati dobrim stvarima koji proiziđu iz njih. Takav je bio i domaći 0:2 poraz Zrinjskog od Utrechta. 

Napisali smo ovo nakon što je Zrinjski u svom petom susretu sezone kod kuće poražen u tom prvom susretu play offa Europske lige. Djelovalo je u tom trenutku da je šansa po pitanju prolaska dalje u ligašku fazu tog drugog pa snazi UEFA-inog kupa već izgubljena, što se ispostavilo točnim, a činilo se i to da bi to mogao biti poticaj za gostovanje na Grbavici – što se pak nije obistinilo. No, neka je iskra već tada upaljena. 
Donekle je to potvrdio i Štimac koji je osjetio taj neki novi impuls tribina, tu neku promjenu…
- Ostaje gorična nakon ovakvog rezultata. Ne preostaje mi ništa nego čestitati igračima, prezentirali su klub na najvišoj mogućoj razini, izdominirali protivnika, ali fale golovi – za koje se igra. Oni dva puta dođu, zabiju jedan gol. To je ta razlika, ono što nas drži od velikog iskoraka. Na tom mentalnom sklopu radimo, želimo kreativan nogomet, nogomet napadanja, ulazaka u prazne prostore, a imamo mladosti i senatore koji su pozitivni lideri… tako da se ne bojimo nikoga!

Grbavica samo odgodila buđenje 

- Karačić - Memija, Jakovljević, Dujmović, Mamić - Savić, Ivančić - Pranjić, Bilbija, Mikić – Abramović. To je ono što je Igor Štimac poslao na Nizozemce. I bilo je dobro. Ovaj je Zrinjski bio dovoljno agresivan da se na terenu nije moglo primijetiti da igra bh. momčad i šest puta skuplji tim iz srca Europe. Utrecht se nije razmahao – naprotiv!, napisali smo još u osvrtu na prvi duel s Nizozemcima na koji se nadovezao grub poraz na Grbavici….
Grub jer je najednom probuđeni optimizam naprasito ugašen, jer je Željezničar bio dovoljno agresivan da maksimizira utakmicu, jer se ipak očekivala možda i ta druga dobra utakmica u nizu. 
Natjeralo nas je to da se zapitamo 'je li se moglo drukčije', ali dalo se i tada primijetiti da dobra atmosfera ne popušta…
- U odnosu na prethodni duel protiv Utrechta, šef struke zbog zamora je na Grbavici napravio šest izmjena pa se sada neki pitaju – je li pretjerao? No, čini se da je strpljenje na tribinama ipak i dalje prisutno u dovoljnoj mjeri da negative još ne pobjeđuje… 
Bilo je jasno da se čeka nova prilika za buđenje, a ona je došla u utakmici od koje se to nije očekivalo – u uzvratu s Utrechtom! 

Je li Štimac riskirao? Djeluje tako…

I pitali smo se uoči tog susreta – što će Štimac učiniti? Hoće li riskirati veliku potrošnju radi rezultata koji u konačnici možda bude dovoljan tek za nešto bolji dojam ili će pustiti Utrechtu da odradi posao do kraja bez prevelikog ometanja. 

Čini se da je sada, iz ove perspektive, istina bliže konstataciji da je strateg rekordnog bh. prvaka riskirao – jer Zrinjski je s onih 0:0 u Utrechtu dobio puno više od još jedne potvrde da se može nositi s nominalno dosta jačima. Dobio je temelje kontinuiteta dobrih partija u nizu, od kojih se slijedeća dogodila – proteklog ponedjeljka protiv Radnika, koji je postao prva žrtva Plemstva u prvenstvu. 
I opet je Štimac neočekivano mijenjao pa je mladi bek Karačić uskočio na stopera kao zamjena, a bek Memija završio na krilu, no očito je u međuvremenu, vjerojatno u Utrechtu, dobio dovoljno kredita u svlačionici da je bez posljedica - mogao i više mijenjati. Jer igrači su mu počeli ginuti jedni za druge na terenu pa hit uvodnog dijela prvenstva, Radnik, nije imao što za reći Pod Bijelim brijegom. 
Ukratko, ekipi prvaka trebale su jedna-dvije motivirajuće utakmice da se to posloži, da se poslože brojni detalji, pa je tako jedan od njih, realizacija, na svoje došao nakon četiri posne utakmice. Sada, nakon Radnika, djeluje da je pauza došla u pogrešnom trenutku, no bolje da se i to dogodilo, nego da se na pauzu otišlo u nemiru. 

Pojačanja – nikad im kraja 

'Mario Ćuže ponovno je igrač HŠK Zrinjski Mostar! Krilni napadač vraća se u redove Plemića nakon sedam mjeseci, a u dresu s lentom igrat će do kraja sezone kao posuđeni igrač Gangwon FC. Mario, dobro došao natrag! Neka i ova sezona bude jednako uspješna kao i prethodne!', objavio je klub ono o čemu se spekuliralo, a onda je plasirana još jedna objava sličnog tipa. 
- Vitalie Damaşcan, novi je igrač HŠK Zrinjski Mostar, a suradnja između aktualnog prvaka i 26-godišnjeg moldavskog napadača je dogovorena do kraja aktualne sezone. Igrač koji je za A reprezentaciju Moldavije upisao 44 službena nastupa – posljednji u lipnju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo protiv Italije, u redove Plemića stiže kao slobodan igrač nakon sezone u dresu izraelskog Maccabija iz Petah Tikve. Kao talentirani 18-godišnjak iz Zimbrua je prešao u najbolji moldavski klub Šerif, gdje je vrlo brzo stekao afirmaciju i samo godinu dana kasnije ostvario transfer u Torino. U prvoj sezoni u Italiji upisao je debi u Serie A, a onda je sljedeće dvije sezone proveo na posudbi u najjačem rangu nizozemskog nogometa igrajući za Fortunu Sittard i RKC Waalwijk. Nakon tri godine pod ugovorom s Torinom karijeru je nastavio u Rumunjskoj, gdje je igrao za Sepsi OSK i FC Voluntari, a posljednji angažman prije odlaska u Izrael imao je u Švicarskoj gdje je nastupao FC Stade Lausanne Ouchy.
A još se nije slegla prašina koju je podigla objava o potpisu veznjaka Nevena Đuraseka koji već igra, još se čeka debi iskusnog i dokazanog stopera Darka Velkovskog…