Zrinjski je prvi bh. klub u povijesti koji je dvije sezone u nizu uspio eliminirati dva kluba u europskim natjecanjima! Zanimljiv je to podatak, podatak koji govori o europskom napretku mostarskog premijerligaša, ali smiju li navijači sanjati više od toga? Smiju li sanjati skok u play off rundu Europske lige?

Bh. klubovi u Europi nisu baš sila koju mnogi priznaju, pribojavaju je se, ali malo po malo, mic po mic - Zrinjski ostavlja svoj trag. Prošle je sezone izbacio nizozemski Utrecht što je bila prvoklasna senzacija, ove je Slovencima, Olimpiji, objasnio da se i kod nas igra ozbiljan nogomet. Sve je to divno-krasno, ali zar nam je tu kraj? Možemo li ipak nešto više? Logično, idući skok bi bio – u doigravanje za skupine. Zrinjski ovog četvrtka ima tu priliku i ne bi se trebao unaprijed predati. Ne bi imalo smisla.

APOEL uvezao tri pobjede  

Zrinjski je između Olimpije i APOEL-a odmarao, derbi sa Širokim je odgođen, sve ne bi li se Žižovoćeva momčad što bolje spremila za Cipar. Već to dovoljno govori o odlučnosti Mostaraca da pokušaju izboriti plasman u doigravanje. Ozbiljni su, u to nema sumnje, ali ozbiljan je i rival.
Evo, recimo, APOEL je za vikend uvezao treću pobjedu – na gostovanju kod Paralimnija slavio je 2:0 (strijelac bio Norvežanin Ghayas Zahid u 2. i 73. minuti). Prethodno je minimalno u prvenstvu srušio AEL, zatim i kazahstanski Kaisar u Europskoj ligi (4:1) i tako došao na pobjedu od četiri vezane, koliko ih ima Zrinjski (Sloboda, Differdange, Mladost, Olimpija). Dakle, ide ih u zadnje vrijeme, što samo podcrtava istaknutu ulogu favorita, no je li ona veća ili manja u okviru 90 minuta? Drugim riječima, koliko će Zrinjski biti u stanju iskoristiti činjenicu da neće biti uzvrata u kojem bi im favorit na osnovu iskustva iz prve utakmice mogao zapapriti?

Iznenađenje je ključna riječ

Realno bi bilo za očekivati da se Zrinjski na Cipru malo više zatvori i čeka priliku iz kontri, da zaigra s jednim blokom u sredini, ali opet – kako bi to iznenadilo APOEL? Dakle, trebalo bi nastaviti sa 4-2-3-1 sustavom kojeg igra i APOEL? Moguće. Jer recimo Kaisar je pokušao sa 4-4-2, koji na oko, onako na prvu, djeluje kao sigurnija opcija, ali jasno je da je takva postavka ujedno i ograničavajuća, da je iz nje teže izvući kvalitetnu igru u oba smjera. Sustav 4-2-3-1 je vjerojatno prilagodljiviji, ali to sigurno ovisi i o kadru – u kojoj mjeri može pratiti zamisli struke.
Dakle, ovdje će biti ključno premostiti jaz između želja i mogućnosti. Po mogućnosti naći se negdje u sredini. Ali ako bi se išlo na iznenađenje, što je možda ključna riječ u ovoj priči, vjerojatno bi Žižović trebao ostati pri dosadašnjoj viziji.