Kandidat HDZ-a BiH Mato Zovko nastavlja svoju načelničku misiju u Žepču nakon što je Središnje izborno povjerenstvo i službeno objavilo da je za 20 glasova pobijedio rivala iz SDA Suvada Hadžića. 

Presudili su glasovi iz dijaspore, ali i oni putem mobilnih timova. 'Srećković' Zovko tako ostaje jedini načelnik Žepča od zadnjeg rata i do kraja četverogodišnjeg mandata to će biti više od nevjerojatnih 30 godina.  

Ovoga puta je imao dostojne protivnike u spomenutom Hadžiću, ali i Andreju Kajiću, kandidatu nedavno osnovanog Hrvatskog demokratskog  saveza. Zanimljivo je da je Suvad Hadžić sve do foto finiša vodio ispred Mate Zovke sa 330 glasova, ali se pokazalo i ovoga puta da su iskusni lisci iz HDZ-a  BiH spretniji u prikupljanju glasova bolesnih, neki kažu i mrtvih, osoba te   dijaspore koja je ovoga puta brojčano debelo podbacila.     

Pobuna Hrvata

U konačnici i definitivno Zovko je osvojio 4946 glasova, dok je njegov bošnjački protukandidat Suvad Hadžić iz SDA bio tik iza s 4926 glasova, što čini razliku od samo 20 glasova. 

Drugi Hrvat Andrej Kajić je dobio naklonost od čak oko 2700 birača. 

Ovo je u cijeloj sapunici u Žepču jedna od najbitnijih stvari koja nedvojbeno ukazuje da se u Žepču dogodila pobuna Hrvata. 

Mogu u HDZ-u BiH i Mato Zovko likovati, mogu trošiti proračunske novce na kičerajske vatromete, ali ne mogu pobjeći od, za njih,  poražavajuće činjenice da je zbog njihove osione i kleptomanske politike i ponašanja svoje javno nezadovoljstvo i ogorčenje samo na izborima izrazilo skoro tri tisuće Hrvata. Zovko i njegova stranka su za dlaku izbjegli zasluženu kaznu. 

Zovko 'žepački Komšić'

Isprazne floskule o rasipanju glasova su sada pale u vodu, iako brojne sumnje još lebde nad Zovkinom pobjedom. Kakvo je to rasipanje, ako si dakle pobijedio i još više, ako je za Matu Zovku glasovalo čak 700 Bošnjaka.  Zato ga i zovu žepački Željko Komšić.  

Andrej Kajić i njegov HDS imaju ustavno pravo kandidiranja pa i pobjede na izborima. To su hrabro koristili i izborili sjajan rezultat. Bit će zastupljeni sa 5  vijećnika u Općinskom vijeću.  

Matematički i u postotcima, HDZ BiH je osvojio oko 60 posto glasova hrvatskog biračkog tijela, a mladi HDS izvrsnih 40 posto. Dakle, ta nova, svježa snaga, koja čak nije mogla imati niti članove biračkih odbora, nanijela je najbolniji udarac bahatom HDZ-u BiH u Bosni.  

Neki su očekivali i bolji rezultat, ali mnogo je bilo podmetanja i čudnih   događanja tijekom samog glasovanja. U Žepču je HDZ BiH definitivno uzdrman. 

Čović odbio zajedništvo

Međutim, treba još jednom naglasiti, do tog famoznog rasipanja hrvatskih glasova uopće nije trebalo doći. Krivac je isključivo narcisoidni čelnik HDZ-a  BiH Dragan Čović koji je krajnje bezobrazno riješio sukob između zavađenih  frakcija, raspuštanjem županijskog odbora HDZ-a BiH i izgonom iz stranke  tadašnjeg predsjednika Ive Tadića, nakon čega je iz HDZ-a BiH otišlo 100-tinjak mladih i uglednih Tadićevih sljedbenika. 

Dakle, Čović je podržao frakciju Mate Zovke i Josipa Martića. Potom su  procesi krenuli u nekom drugom smjeru. Ali, Čović je mogao oprati svoje grijehe i nekoliko dana pred same lokalne izbore. Naime, vrh HDS-a je  uporno tražio da se razgovara i čak nudio HDZ-u BiH kompromis i prijedlog  da dvije stranke dogovore zajedničkog kandidata. 

Uvjet je iz HDS-a bio samo da Mato Zovko ne bude kandidat za općinskog  načelnika. To je za njih bila ta crvena crta. Ali, očigledno je da je to bila i crvena crta i za Čovića i HDZ BiH. To u praksi znači da su očigledno vjerovali u pobjedu Mate Zovke, bez obzira na kandidaturu Andreja Kajića i izvjesno rasipanje hrvatskih glasova. 

Napad i prijetnje na HDS

Nakon tijesne pobjede Mate Zovke, iskreno, mnogima je laknulo u Žepču, pa i mnogim Hrvatima koji su tražili i priželjkivali promjene. Jer, Suvad Hadžić je  nekim svojim porukama ostavljao dojam zelenog radikala. Ali, i nakon  Zovkinog trijumfa ostaje velika doza mučnine. 

Naime, još i prije početka izborne kampanje, a poglavito na njezinom vrhuncu i nakon objave prvih neslužbenih rezultata koji su ukazivali na moguću pobjedu Suvada Hadžića, mašinerija HDZ-a BiH je pokrenula pravi  stampedo linča i napada na vrh HDS-a i cijelo članstvo stranke.  

Upućivane su morbidne poruke i prijetnje. Jezivo je bilo čitati poruke: “izdajnici završit ćete kao NHI” (Nova Hrvatska inicijativa), “od sinoć ste u mišjim rupama”, “izdali ste naše grobove”, “sada ste handrej, a ne Andrej,  Hivo, a ne Ivo”.

Danima je vršen nepodnošljiv teror. Na noge su podignute braniteljske  udruge, lokalni kriminalci, bestidni tajkuni. Mogla je poteći i zla krv.

Dragan Čović je politikom prisiljavanja na lažno hrvatsko jedinstvo, derogiranjem prava na alternativu i podcjenjivanje volje i snage drugih  hrvatskih stranaka, počinio teški grijeh prema Hrvatima u Žepču i ostaje veliki problem kako pomiriti zavađenu rođenu braću, očeve i sinove, susjede  i nekadašnje prijatelje.  

U zacjeljivanju rana i trauma bezosjećajni Čović može odigrati veliku misiju  pomirenja i nametanja podnošljivosti i tolerancije. Neke silnice i otvorene prijetnje o “gaženju” HDS-a u Općinskom vijeću i koaliranju s bošnjačkim strankama ne slute na dobro. 

Napokon, i Čović i Zovko moraju shvatiti i pomiriti se s činjenicom da su u  HDS-u dobili ozbiljnu, pa i poželjnu konkurenciju koja im nije neprijatelj nego  korektiv da se resetiraju i preobraze u bolju i potentniju stranku.  

S druge strane hrabrost, snaga i pamet HDS-a morali bi biti i vjetar u leđa i  nekim drugim opcijama i pojedincima da se pokrenu i uvjere da je itekako HDZ BiH ranjiva stranka i da je te m manipulatore moguće ozbiljno nagristi, pa i pobijediti.   

J. S.