Almin Dautbegović, odvjetnik i profesor sa sjedištem u Zenici, poznato je ime unutar svoje struke u BiH.

Za DEPO je govorio o reformi pravosuđa. On otkriva što to u ovoj oblasti sprema Visoki predstavnik, a što su stvarne rupe i nedostaci pavosudnog sustava u Bosni i Hercegovini, naročito u Federaciji BiH.

Gospodine Dautbegoviću, tko može provesti reformu pravosuđa u BiH? U kojem pravcu i obujmu to može ići i kada?

-Reformu pravosuđa provešt će ured Visokog pretstavnika. U kojem obujmu nije poznato i, kao i do sada u koncipiranju organizacije pravosuđa i svega onog što se može podvesti pod pojam reforme, neće sudjelovati domaći stručnjaci. Navodno je Visoki predstavnik prije i nego što je zvanično imenovan, prethodno obavio razgovore s vodećim političarima, te dobio podršku za budući posao kojeg treba uraditi. Međutim donošenje Zakona o zabrani negiranju genocida promjenilo je politički ambijent prethodno dogovoren, tako da je sad teško procjeniti kada i u kojem obujmu će biti provedena reforma pravosuđa.

Šta je mogući okvir reforme?

-Nepostojanje povoljnog političkog ambijenta u državi je bio razlog što je propao strukturalni dijalog od koga se očekivalo da će, postupno prateći stanje u pravosuđu, predlagati izmjene koje bi popravljale pravosuđe i učinilo ga funkcionalnijim. Razlike o pristupu problemima u organizaciji pravosuđa ogledaju se u različitim viđenjima; s jedne strane imamo Republiku Srpsku i njene predstavnike, a s druge predstavnike Federacije BiH čije viđenje se poklapa sa stavovima OHR-a i stranih ambasada koje imaju utjecaj na razvoj političke situacije u BiH, a posebno u pravosuđu. Razlike u pristupu su nepomirljive, danas ponajviše. Visoki pretstavnik mora računati s tim. Teško da je moguće provesti cjelovitu reformu pravosuđa uz politički konsenzus RS-a i Federacije BiH, naročito ako znamo da je u Parlamentu BiH potrebno izglasati prijedlog budućih izmjena i dopuna svih zakona koji reguliraju ovu oblast. U trenutno nepovoljnom političkom ambijentu treba rješavati najavljeni reizbor svih sudaca i tužitelja i eventualne izmjene u organizaciji rada VSTV-a. Najavljeni reizbor nailazi na zakonsku prepreku, jer su suci i tužitelji već izabrani doživotno, te će se prethodno morati rješiti ova prepreka. Za pretpostaviti je da bi u takvom razvoju događaja ova problematika u jednom momentu morala biti iznesena pred Ustavni sud BiH. Ostaje da se vidi kako će se stvari odvijati.

Moram naglasiti da, kada se govori o reformi pravosuđa, vjerojatno se ne misli na dio pravosuđa koji se bavi civilnim pravom i imovinskopravnim odnosima. Mislim da su motivi reforme pronalazak načina bržeg i efikasnijeg rješavanja predmeta iz oblasti privrede. Opća je ocjena da se predmeti rješavaju sporo, te bi se morao iznaći način da se sudovi rasterete rješavanja tzv. komunalnih predmeta koji zatrpavaju sudove, te kako bi se osiguralo da suci rješavaju stvarne sporove među građanima i privrednim subjektima, a ne formalno rješavanje neplaćenih računa.

Hoćete da kažete da će naglasak reforme biti na krivičnom djelu pravosuđa?

-Da, sve to otvara pitanje da li je itko analizirao postojeće stanje u redovnim sudovima koje je u Federaciji uokvireno u deset pravosudnih cjelina, dok Općinski sudovi po sudiji pojedincu rješavaju k.d. sa zaprijećenom zatvorskom kaznom do deset godina, a takvih je većina krivičnih djela u stvarnom životu. Kantonalni sudovi sude u drugom stupnju po žalbama kao i k.d. za zaprijećenom kaznom preko 10 godina. Na taj način je Vrhovni sud Federacije isključen iz rješavanja većine predmeta i onemogućen u kreiranju jedinstvene pravne prakse na teritoriji Federacije.
Racimo, za šumsku krađu u jednom sudu je kazna relativno mala, a u drugom se čini prevelikom. Sve su to posljedice sadašnjih sistemskih postavki i nemogućnosti da se ujednači sudska praksa.

Da li to znači da je problem vezan s nepostojanjem Vrhovnog suda BiH?

-Ne, nikako. Vrhovni sud BiH u ovakvo uređenom pravosudnom sistemu svakako se ne bi mogao instalirati. Govorim o nepostojanju ujednačene prakse u Federaciji BiH, jer se većina predmeta ne može dovesti pred Vrhovni sud Federacije BiH. Razlozi su postojeće nadležnosti općinskih sudova i organizacija redovnog sudstva u okvire kantona. Često ukazujem da bi trebalo razmisliti jesmo li dovoljno zrela društvena zajednica da možemo imati prvostepene sudove čija je nadležnost za djela sa propisanom kaznom zatvora do 10 godina i to po često aršinima sudije pojedinca. Vrijeme iza nas govori da tu nemamo potrebnu kvalitetu, posebno u manjim sudovima koji zapošljavaju samo po četri sudije. Priču o usuglašavanju sudske prakse po meni možemo rješiti samo na način da Vrhovni sud Federacije BiH ima priliku rješavati po većini predmeta, a to se može postići samo smanjenjem nadležnosti prvostepenih sudova za krivična djela sa propisanom kaznom do 5 godina, čime bi Kantonalni sudovi proširili svoju dosadašnju nadležnost, a po žalbama bi odlučivao Vrhovni sud FBiH i tako stvarao i ujednačavao sudsku praksu na cjeloj teritoriji Federacije.

Ujednačavanje sudske prakse na cjeloj teritoriji BiH putem Vrhovnog suda BiH nužno iziskuje veće promjene zakonske regulative iz ove oblasti. Za što trenutno nije vrijeme, a po meni nije ni prioritet.

Šta se onda ipak, i realno, može uraditi?

-U kontekstu ovog pitanja cjenim da vrijedi problematizirati dosadašnji rad tužiteljstava, koji se po nedležnosti uokviruju u teritoriju kantona. Dakle, izbačeni su općinski sudovi i svi tužitelji smješteni su u jedan grad centar kantona. To u praksi stvara organizacijske probleme, jer nerealno je očekivati da svi tužitelji se presele u grad sjedište tužiteljstva, pa, na primjer tužitelj, koji živi u Žepču ponese sa sobom sve predmete iz Zavidovića, Maglaja,Tešanja i Žepča. Onda on zastupa optužnice pred sudovima u predmetima u kojima sam nije vodio istragu i u većini se ne pripremi dovoljno za predmet. Ovo direktno utječe na kvalitet zastupanja.

Vrijedi razmisliti je li vraćanje na nivo općinskih tužiteljstava ipak dio rješenja i poboljšanja kvalitete rada tužiteljstava.
Nažalost, buduća reforma će se vjerojatno samo baviti reizborom sudaca i tužitelja s prethodnim rješavanjem zakonskih smetnji za ovakav reizbor obzirom da su svi već izabranin doživotno. U svemu ostalom mogu se desiti samo kozmetičke promjene. Bez suštinske promjene organizacije rada sudova i tužiteljstava teško je očekivati da će se pravosuđe u BiH učiniti efikasnijim i boljim.