Koliko trenutno ljudi stvarno živi u Bosni i Hercegovini? Pitanje na koje malo tko zna točan odgovor jer vlasti pod svaku cijenu kriju podatke kako se ne bi vidjeli razmjeri demografskog kolapsa kojem se nažalost ne vidi kraj.

Kada je još 2019. godine izašla procjena Agencije za statistiku BiH kako u zemlji živo oko 2,7 milijuna ljudi u javnosti se pojavio šok, a o tom podatku su tek rijetki govorili i iznosili ga u javnost.

Dnevni list je i prije početka velikog vala odlazaka nebrojeno puta ukazivao što nam slijedi jer malo tko od mladih i sposobnih ljudi želi da im životi prolaze u trulom i propalom sustavu. Nakon što je prije pet, šest godina počelo iseljavanja pozivali smo na adekvatne reakcije kako bi se barem sve usporili i dalo neku nadu. Sada su stvari već otišle predaleko i veliko je pitanje možemo li uopće i razmišljati da zaustavimo pogubne trendove i pustoš koja već vlada dobrim dijelom zemlje.

Konkretne brojke

Jedan od ljudi koji također od prvog dana upozorava, apelira i nudi konkretna rješenja jeste makroekonomski analitičar Faruk Hadžić. Sada je napravio i analizu izlaznost i iseljavanja iz zemlje.

– Nakon što su se slegli prvi dojmovi vezano za rezultate na održanim izborima, te promjena koje dolaze, nekako su se u stranu gurnuli drugi zvanično objavljeni podaci, a odnose se na samu izlaznost. Iako će se svi složiti da je Središnji birački spisak prenapuhan, što zbog iseljavanja, što zbog mrtvih koji se nalaze na spisku, ipak rezultati izlaznosti u pojedinim općinama potvrđuju ono što godinama upozoravam zajedno sa kolegama Tado Jurić i Adnan Fehratbegović, a to je jeziva činjenica da su pojedine općine puste. Izlaznost u pojedinim općinama Unsko-sanske županije je poražavajuća, ne zbog toga što građani ne izlaze, već jednostavno što tu više ne žive, iako se vode u evidenciji, navodi Hadžić.

 A onda prezentira i konkretne brojke – izlaznost u Sanskom Mostu je bila 29.08 posto ili drugim riječima, glasalo je 9.992, a nije glasalo čak 24.369; u Velikoj Kladuši je glasalo 37.66 posto ili 16.231, a nije glasalo 26.871 građana; u Cazinu je glasalo 37.48 posto ili 19.535, a nije glasalo 32.586 građana; u Bosanskoj Krupi je glasalo 10.008 ili 38.99 posto, a nije glasalo 15.658 građana; u Ključu je glasalo 5.170 ili 33.50 posto, a nije glasalo 10.265 građana; u Dobretićima je glasalo samo 250 ili 16.84 posto, a nije glasalo 1.235 građana; u Bosanskom Grahovu je glasalo 933 ili 38.70 posto, a nije glasalo 1.478 građana; u Odžaku je glasalo 5.348 ili 33.18 posto, a nije glasalo 10.769 građana; u Domaljevcuje glasalo 1.076 ili samo 27.12 posto, a nije glasalo 2.892 građana; u Orašju je glasalo 5.768 ili 33.08 posto, a nije glasalo 11.668 građana; u Livnu je glasalo 7.642 ili samo 28.87 posto, a nije glasalo 18.827 građana; u Tomislavgradu je glasalo 6.851 ili 36.95 posto, a nije glasalo 11.690 građana; u Posušju 4.846 ili 34.42 posto, a nije glasalo 9.232 građana; u Grudama 4.593 ili 34.52 posto, a nije glasalo 8.712 građana; u Širokom Brijegu 8.999 ili 38.31 posto, a nije glasalo 14.490 građana; u Ljubuškom 9.257 ili 42.33 posto, a nije glasalo 12.613 građana; u Usori je glasalo 1.539 ili 23.75 posto, a nije glasalo 4.364 građana.

Tužna slika današnje BiH

Ukupno je u Federaciji glasalo 896.772, a nije glasalo 1.010.946, dok je u RS-u glasalo 643.456, a nije glasalo 522.759 građana.

– Jasno se vidi da galopirajućim trendom iz pojedinih sredina nestaju i Hrvati i Bošnjaci. Zar ne bi trebao biti vitalni nacionalni interes zaštita konstitutivnih naroda i građana od nestajanja, ili je to rezervirano samo za neke druge teme? Kada političke stranke budu završile analize rezultata i osvojenih mandata za načelnike i općinska vijeća, trebali bi uraditi i ovu analizu koliko nas trenutno ima u državi. Ovo je problem koji žurno moramo krenuti rješavati i napokon priznati ono što svi vidimo svojim očima. Ako je vjerovati izlaznosti, kao i službenim podacima Agencije za statistiku BiH, sigurno ne više od 2,7 milijuna ljudi. Ako ne i manje, upozorava Hadžić.

Ovome samo još treba dodati katastrofalne podatke o natalitetu o kojima Dnevni list piše svaki mjesec a  koji se dodatno urušavaju tijekom ove godine. Primjerice, prirodni priraštaj u prvih osam mjeseci ove godine u Federaciji bio -3.178 a u prvih pola godine u Republici Srpskoj nešto manji -3.300 uporno se pokušava ‘gurati pod tepih’.

Koga uopće mogu iznenaditi ovakvi podaci? Je li još bilo kome u ovoj jadu od države nejasno zbog čega nam bježe najsposobniji kojima je ‘pun kufer’ da gledaju kako na najznačajnije funkcije dolaze ‘profesionalni klimači glavom’, osobe bez obrazovanja ili s kupljenim diplomama dok oni nemaju nikakvu šansu za uspjeh jedino i isključivo zbog činjenice da misle svojom glavom? Tko se još može iznenaditi činjenicom da malo tko želi djecu odgajati u ovakvom sustavu vrijednosti?

Kakvu to šansu imaju mlade generacije ukoliko nam je obrazovanje zaglavljeno u prošlosti dok svijet uvelike korača četvrtom industrijskom revolucijom, digitalizacijom i umjetnom inteligencijom? Bosna i Hercegovina već poprilično jeste prazna ljuštura iz koje bježi tko stigne ali ništa zbog toga. Bit će još gore. Čim prođe pandemija i zapadna tržišta ponovno krenu punom parom a radnika im konstantno nedostaje. Prije desetak godina političari su se smijali našim naslovima ‘BiH postaje zemlja umirovljenika i uhljeba’ te tvrdili kako se širi lažna slika i pesimizam. Sada, kada smo to u popriličnoj mjeri i postali malo kome je do smijeha.