Piše: V.S.Herceg

mostar@dnevni-list.ba

Veliko zanimanje bh javnosti pobudilo je pismo književnika i scenariste Josipa Mlakića i redatelja i novinara Zdenka Jurilja upućeno HDZ-u BiH, Odjel za kulturu Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Sveučilištu u Mostaru, Radio televiziju Herceg-Bosne (RTV HB), HAZU BiH kao i na adresu Udruge dragovoljaca i veterana HVO-a. Mlakić i Jurilj u istom se osvrću na, kako su istaknuli, urušavanje kinematografije i izdavaštva u BiH, te posebno na zanemarivanje i uništavanje hrvatskih autora i hrvatske filmske industrije dok  „sarajevska filmska aristokracija koja već gotovo 20 godina koristi bh filmske fondove kao vlastite bankomate, uzimajući sredstva za filmove koji nikada nisu snimljeni“. 

Za sve ovo optužuju vodeću nacionalnu stranku bh Hrvata, HDZ BiH, tvrdeći da je njihovo dugogodišnje zaklinjanje u zaštitu prava Hrvata najobičnija laž, a posebno resornu ministricu Sanju Vlaisavljević, koja je i izabrana za ministricu kao prijedlog te stranke. 

Vrlo konkretne kritike je „popilo“ i Sveučilište u Mostaru zbog uručivanja „loše dizajniranog rektorskog žezla“, RTV HB,  kao i HAZU BiH za koju su, zbog šutnje i indolentnosti, ova dvojica umjetnika maštovito ustvrdila da se „mogu pretvoriti se u molitveno-folklornu skupinu ili otići na Zapad, kao jeftina radna snaga“. 

„Povod ovom otvorenom pismu aktualna je situacija u bh kinematografiji, s naglaskom na uvjetno rečeno hrvatskoj strani cijele priče, koja je urušena dolaskom Sanje Vlaisavljević na čelo federalnog Ministarstva kulture“, navode kao povod za ovo pismo koje prenosimo, a u očekivanju i reakcija prozvanih - „sarajevske filmske aristokracije i šibicara“.

Bizarna groteska i urušavanje kinematografije i izdavaštva

„Zabrinjavajuća je kadrovska politika koju unutar Federalnog ministarstva kulture i sporta vodi i nadzire administrativna klika iz HDZ-a i njima priključenih stranaka. Umjesto da dojučerašnje, neustavno ministarstvo koje po slovu Daytonu ne bi trebalo ni postojati, postave stručne kadrove, taj isti HDZ, čije se perjanice ponose kulturom, nepotistički gura u njega kadrove s političkom pozadinom koji nemaju nikakvo iskustvo u kulturnoj industriji ili kinematografiji.

Umjesto angažiranja stručnjaka s relevantnim znanjem i iskustvom, Ministarstvo je odlučilo zaposliti političke amatere koji ne razumiju specifičnosti kulturne politike. Ovakva praksa dovodi do toga da ključne institucije ne mogu učinkovito funkcionirati, što se negativno odražava na kulturnu proizvodnju, financiranje filmskih projekata i održavanje ionako narušene stabilnosti u kinematografiji i izdavaštvu.

Prvi čin ove bizarne groteske odvio se u rujnu 2023. godine, kada je ministrica poništila zakonski provedene natječaje prethodnog saziva Fondacije za kinematografiju u trenutku kada su postali operativni, kada je Fondacija potpisala ugovore s korisnicima i uplatila im inicijalna sredstva, što je zakonsko-pravno nasilje bez presedana. Kao formalni povod za ovakvu odluku poslužio je fantomski i krivotvoreni dopis Udruženja redatelja BiH, koje zbog sukoba interesa ne može odlučivati o projektima pristiglim na natječaj.

Pravi razlog ministričina postupka bio je dopis Damira Ibrahimovića iz producentske kuće Deblokada, koji je uputio nakon što Fondacija nije iz proceduralnih razloga podržala novi projekt Jasmile Žbanić“.

Od 2 milijuna, Hrvatima ni tri posto

„U svom odgovoru Ibrahimoviću, koji je procurio u javnost, ministrica Vlaisavljević servilno kaže: “Poštovani gospodine Ibrahimović, Zatečena sam sadržajem Vašeg dopisa. Uvjerena sam da je riječ o slučajnom previdu Fondacije te da će previd biti žurno otklonjen.”

Drugi čin groteske, u kojem je ministrica “žurno otklonila previd” s poništenog natječaja, odigrao se u prvoj polovici prosinca prošle godine, kada su objavljeni rezultati natječaja za 2024. godinu. Na natječaju je po svim osnovama ukupno podijeljeno 2.001.686,84 KM. Hrvatima, uvjetno rečeno, od tog je iznosa pripalo ukupno 51.857,1 KM, odnosno 2,59 posto.

Cinik bi, sjetivši se u kakvoj zemlji živimo i tko Hrvate vodi, rekao da su Hrvati još dobro i prošli: moglo se lako dogoditi da ne dobiju ništa.

Gotovo cjelokupan iznos sredstava Fondacije otišao je u ruke sarajevske filmske aristokracije koja već gotovo dvadeset godina koristi bosanskohercegovačke filmske fondove kao vlastite bankomate, uzimajući sredstva za filmove koji nikada nisu snimljeni.

Cijeli ovaj rašomon, čini nam se, ima za cilj vratiti kinematografiju u “mitske” 2010-te, kada su uzimali i jedni i drugi, i kada je veći dio novca odlazio na nikad snimljene filmove.“

Hrvatske filmadžije “izigrani od ministrice Vlaisavljević i sarajevskih šibicarki”

„Hrvatske “filmadžije” ovaj su put žestoko izigrane od ministrice i njezinih sarajevskih šibicarki, što je jedini vid poetske pravde u cijelom ovom slučaju. Najsmješniji dio cijele priče je način na koji su Upravni odbor Fondacije i Ministarstvo kulture zaobišli odluke stručnog žirija i dodijelili sredstva svojim favoritima, drsko vrijeđajući zdrav razum i logiku.

Gotovo 20 posto prijava odbačeno je zbog toga što korisnici preko zatvorene kuverte nisu udarili pečat ili nisu spiralno uvezali dokumentaciju, kao što je to traženo u natječaju. Praksa je u HAVC-u, a kakva je ranije, sve do ovog saziva, postojala i u Fondaciji za kinematografiju, da se korisnici obavijeste da naknadno dostave dokumente koji eventualno nedostaju, jer Fondacija postoji zbog filmske industrije, a ne obratno.

Sada nešto o sredstvima za film u Federaciji. Prije dvije godine BH Telecom je najavio velike i financijski izdašne filmske projekte s proračunom od 18 milijuna maraka. Većina tog novca završila je kod sarajevskih filmskih klanova. Znatna sredstva u svojim okvirima za film izdvaja i Sarajevska županija.

Dakle, jedina sredstva na koja ti klanovi nisu stavili šapu su sredstva kojima raspolaže Fondacija, a radi se o iznosu od oko dva milijuna maraka. Bojimo se kako će iza ove ministrice, ako je suditi po tome kako je krenula u mandat, ostati spaljena zemlja.“

Zašto pismo HDZ-u BiH: Zaklinjanje da štite prava Hrvata je najobičnija laž

„Zbog čega smo svoje pismo uputili na gore naznačene adrese? Pođimo redom: Zašto HDZ BiH? Kako se nešto slično moglo dogoditi ako uzmemo u obzir da Ministarstvo kulture i Fondaciju za kinematografiju vode hrvatski, odnosno HDZ-ovi kadrovi? Uz to, od pet članova stručnog žirija, tri je delegirala hrvatska strana, dok su s druge, uvjetno rečeno bošnjačke strane, stajale samo dvije članice Upravnog odbora koje je na to mjesto u dogovoru s ministricom kulture postavio moćni sarajevski filmski klan.

Ovo je dobar pokazatelj kako sva ona silna kuknjava o ugroženosti Hrvata, kakvu godinama slušamo, ima i drugu stranu medalje, po onoj narodnoj “‘ko će kome, k’o svoj svome”.

U svemu ovome najveća je enigma politika Čovićeva HDZ-a, jer je gotovo nemoguće da ministrica Vlaisavljević, izuzev ako nije riječ o otvorenom kriminalu po načelu “ako prođe – prođe”, djeluje na svoju ruku.

Uporno zaklinjanje HDZ-ovih kadrova kako svih ovih godina štite prava Hrvata najobičnija je laž, što je svima već odavno jasno, a što je iz ovog primjera ogoljeno do krajnjih granica.

Je li odgovor na cijeli ovaj rašomon ona čuvena replika iz filma “Wall Street” iz 1988., kada dijabolični broker Gordon Gekko, kojega u filmu igra Michael Douglas, kaže da se do bilo kojeg odgovora može doći prateći trag novca?

U ovih proteklih dvadesetak godina u hrvatskom korpusu stvorena su tri filmska punkta, u Neumu, Uskoplju i Širokom Brijegu, gdje su nastajala filmska djela po najvišim profesionalnim standardima.

Svojim odlukama, ministrica Vlaisavljević ih je naprosto ugasila, svodeći kinematografiju u Hrvata na Mostar, gdje praktički nikada nije ni postojala, barem u usporedbi s tri spomenuta centra. Ovdje se, na žalost, radi o načelu spaljene zemlje koja je rezultat višegodišnje nebrige HDZ-a prema drugim hrvatskim sredinama koje se ciljano uništavaju za račun Mostara.

Tim više nas čudi šutnja HDZ-ovih kadrova iz drugih sredina, koji nijemo gledaju devastaciju i uništavanje tih prostora koji su, čini se, kako stvari stoje u ovom trenutku, žrtvovani egu jedne bolesno narcisoidne osobe kakva je ministrica Vlaisavljević.“

MN: Zašto pismo Odjelu za kulturu HNS-a: Zbog “nedizanja prašine”

„Zašto Odjelu za kulturu Hrvatskog narodnog sabora? U studenom 2023., Josip Mlakić uputio je u vlastito ime dopis Odjelu za kulturu HNS-a, u kojem su navedene sve nepravilnosti u vezi prve odluke ministrice Vlaisavljević, kada je protupravno poništila natječaj Fondacije za kinematografiju.

Odgovor je dobio telefonskim putem, od strane Ivana Vukoje, voditelja HNS-ova Odjela za kulturu, koji mu je rekao, navodi po sjećanju, kako ne treba podizati prašinu, jer je uvjeren kako će se stvari vrlo brzo pozitivno riješiti.

Međutim, od tada pa do danas, stvari ne da se nisu riješile, već su otišle u drugu krajnost, o čemu se Odjel za kulturu HNS-a nikada nije oglasio“.

MN: Zašto pismo Sveučilištu u Mostaru: Zbog loše dizajniranog rektorskog žezla i gramzive klike

„Zašto Sveučilište u Mostaru? Krajem prošle godine, povodom obilježavanja 47. obljetnice Sveučilišta u Mostaru, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović primio je loše dizajnirano “Rektorsko žezlo” – “posebno priznanje koje simbolizira zahvalnost akademske zajednice za podršku Sveučilištu i očuvanje hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini”.

Istim povodom, Sanja Vlaisavljević dobila je priznanje “Mediteranska zahvalnost”, a Ivan Vukoja, voditelj HNS-ova Odjela za kulturu, priznanje “Zahvalnost mora”. Odakle ministrica Vlaisavljević u cijeloj ovoj priči i na koji je to ona način pridonijela “očuvanju hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini”? Zatirući ga?

I što o tome misle sveučilišni profesori koji ne jedu iz ruke Dragana Čovića i gramzive klike koja ne vidi dalje od vlastitog novčanika?“

MN: Zašto pismo RTV HB-u: Zbog neobjavljivanja demantija

„Zašto Radio televizija Herceg-Bosne? U televizijskom intervjuu koji je Sanja Vlaisavljević dala na RTV HB u listopadu (ili studenom) 2023., izrekla je cijeli niz neistina i laži o motivima Josipa Mlakića, koji je javno iznio svoje mišljenje na rad Ministarstva.

Mlakić je uputio odgovor, koji nikada nije objavljen, iako je to bila zakonska obveza Televizije.“

MN: Zašto pismo HAZU BiH: Zbog šutnje i dvije alternative

„Zašto HAZU BiH? Iz prostog razloga što bi jedna slična institucija morala reagirati na brutalno zatiranje kulture jednog naroda koji, po zamisli ministrice Vlaisavljević i njezinih političkih sponzora, ima tek dvije alternative: pretvoriti se u molitveno-folklornu skupinu ili otići na Zapad, kao jeftina radna snaga. 

Zašto pismo dragovoljcima i veteranima HVO-a: Zbog slobode umjetnosti koja je sačuvala od PTSP-a i zaostavštine vrjednije od rektorovih “zahvalnosti” moru, Mediteranu, jezerima, oceanima i Sanji Vlaisavljević

Udruga dragovoljaca i veterana HVO-a Na kraju, jedna ne toliko važna stvar, koja ne govori toliko o nama koliko o drugim akterima ove priče: oba potpisnika otvorenog pisma su veterani Hrvatskog vijeća obrane, kao i naši producenti, što je činjenica koju nikada nismo naglašavali, ali u ovom kontekstu vrijedi istaknuti kako nam je umjetnički rad ostao kao jedina niša slobode koja nas je u velikoj mjeri sačuvala od posttraumatskog sindroma koji je ugušio našu generaciju, svodeći je na tužne ostatke jedne mladosti koja je na svojim plećima iznijela rat.

Jedna činjenica koju ni u ovom slučaju ne bi spomenuli, da nismo uvjereni da će ono što smo radili ostati dijelom vrijedne kulturne zaostavštine bh Hrvata, mnogo vrjednije od svih rektorovih “zahvalnosti” moru, Mediteranu, jezerima, oceanima i Sanji Vlaisavljević.“