Globalne zalihe nafte približavaju se kritičnim razinama, a energetski analitičari upozoravaju da bi Europa već ovog ljeta mogla osjetiti ozbiljan pritisak na opskrbu gorivom i rast cijena energenata.

Problem više nije samo cijena barela. Sve više postaje pitanje koliko je nafte stvarno dostupno tržištu u trenutku kada rat s Iranom i poremećaji u Hormuškom tjesnacu destabiliziraju globalne energetske tokove.

Upravo je na to upozorio Jeff Currie, glavni strateg za energetiku investicijske kompanije The Carlyle Group, koji tvrdi da se Azija već nalazi blizu minimalnih operativnih razina zaliha nafte, dok bi Europa mogla biti sljedeća.

Prema njegovim riječima, tržište je pod pritiskom još od početka rata s Iranom i poremećaja transporta kroz Hormuški tjesnac — jednog od najvažnijih energetskih koridora na svijetu.

Zašto službene zalihe mogu stvarati lažni osjećaj sigurnosti
Na papiru, globalne zalihe nafte još uvijek izgledaju relativno stabilno.

No energetska industrija razlikuje ukupne zalihe i tzv. minimalne operativne razine — količine koje moraju ostati u sustavu kako bi cjevovodi, terminali i skladišta mogli sigurno funkcionirati.

Drugim riječima, dio nafte tehnički postoji, ali nije stvarno dostupan tržištu.

To je razlog zbog kojeg su pojedini derivati već počeli pokazivati znakove ozbiljnog poremećaja.

Currie upozorava da su cijene dizela naglo skočile te da su u pojedinim trenucima postale skuplje čak i od avionskog goriva. Takva inverzija obično signalizira da logistički i industrijski sustavi počinju osjećati nestašice.

Za poslovni sektor to je mnogo važnije od same cijene benzina.

Dizel je gorivo globalne ekonomije. On pokreće kamionski transport, industriju, poljoprivredu, brodove i velik dio europske logistike. Kada dizel postane problem, inflacijski pritisci vrlo brzo prelaze na cijeli opskrbni lanac.

Europa trenutno živi od američkih rezervi
Jedan od najzanimljivijih dijelova Curriejeva upozorenja odnosi se na Europu.

Prema njegovoj analizi, europsko tržište trenutno izgleda stabilnije uglavnom zato što se američke strateške rezerve izvoze prema Europi.

No taj model ima ograničen rok trajanja.

Sjedinjene Države posljednjih mjeseci koriste dio nafte iz strateške rezervi SAD-a kako bi ublažile globalni pritisak na tržište. Dio tih količina završava upravo u Europi, stvarajući privremeni osjećaj sigurnosti.

Problem je što se istodobno američke zalihe smanjuju.

Currie zato upozorava da bi Europa unutar nekoliko tjedana mogla početi osjećati isti pritisak koji je već vidljiv u Aziji, posebno tijekom ljetne sezone povećane potrošnje goriva.

To dodatno pojačava zabrinutost International Energy Agency, čiji je direktor Fatih Birol prošlog tjedna upozorio da bi tržište tijekom srpnja i kolovoza moglo ući u “crvenu zonu” ako se izvoz s Bliskog istoka uskoro ne stabilizira.

Energetski šok više nije samo geopolitički problem
Ono što ovu situaciju čini posebno opasnom jest činjenica da se energetski rizik sada izravno prelijeva na poslovne modele kompanija.

Posljednjih godina tržišta su se navikla na ideju da se energetske krize mogu relativno brzo amortizirati monetarnim politikama, subvencijama ili kratkoročnim intervencijama država.

No fizički nedostatak energenata funkcionira drugačije.

Currie odbacuje prijedloge poput privremenog ukidanja američkog poreza na gorivo jer, kako tvrdi, takve mjere ne povećavaju stvarnu količinu dostupne nafte.

“Jedini način rješavanja problema je povećanje dostupnosti molekula”, poručio je za CNBC, aludirajući na fizičku opskrbu energijom.

To je ključna poruka i za europske kompanije.

Jer u trenutku kada globalne zalihe padnu prenisko, tržište više ne reagira linearno. Tada rast cijena postaje eksplozivan, volatilnost raste, a opskrbni lanci ulaze u stanje nepredvidivosti.

Hormuški tjesnac postaje najvažnija točka globalne ekonomije
U središtu cijele priče ostaje Hormuški tjesnac.

Kroz taj uski pomorski koridor prolazi približno petina svjetske trgovine naftom. Svaki ozbiljniji poremećaj prometa trenutno se reflektira na cijeli energetski sustav.

Dodatni problem je politička dinamika između Washingtona i Teherana.

Američki predsjednik Donald Trump tijekom vikenda je poručio svom timu da ne žuri s dogovorom s Iranom oko završetka rata i ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca.

Prema Currieju, upravo vrijeme trenutno radi u korist Irana.

Kako globalne zalihe padaju, pregovaračka pozicija Teherana postaje snažnija jer tržište postaje sve osjetljivije na svaki dodatni poremećaj opskrbe, piše financa.