Dok pažljivo pregledaju akcijske ponude u supermarketima i planiraju svaki obrok unaprijed, Goran i Slađa, bračni par iz Banjaluke s troje djece, danas mjesečno troši oko 1.000 eura na hranu, gotovo dvije trećine svojih ukupnih primanja.

"Moja i njena plata, kada saberemo, iznosi oko 3.000 maraka (oko 1.500 eura). To na prvu zvuči lijepo. al' ti kad sve sabereš, poplaćaš… još prošle godine se i moglo nešto sa strane sakriti, ali sad, fali sigurno još 400-500 maraka svaki mjesec (200-250 eura) da ne budem u minusu", kaže Goran za Radio Slobodna Europa.

Njihova priča prati trend zvanične projekcije Centralne banke Bosne i Hercegovine, iz koje su prije nekoliko dana iznijeli procjene da bi inflacija u ovoj godini mogla iznositi 4,7 posto, uz već značajno zabilježen rast cijena od preko pet posto u prvim mjesecima 2026. godine.

Istovremeno, u Centralnoj banci su prognozirali i dalje usporavanje ekonomije u BiH, zbog čega ekonomski analitičari i sindikati upozoravaju na dodatni pritisak na obitelji sa prosječnim i ispodprosječnim platama.

Sindikalna potrošačka korpa u BiH premašila je 1.500 eura, dok prosječna plaća u oba bosanskohercegovačka entiteta iznosi oko 800 eura.

Sidnikati bilježe da je najveći problem u poskupljenju hrane, tvrdeći da, prema njihovoj računici, oko 80 posto plaće ide upravo na troškove prehrane. Na nivou BiH i dalje nema jedinstvenih mjera zaštite građana od visokih cijena, a sporadične mjere provode entiteti i niži nivoi vlasti.

Kako obitelji pokušavaju 'pregurati' mjesec?
Goranova supruga Slađa za RSE priča da je ona "ekspert" u traženju akcija (popusta) u marketima. A i tada, kaže, kada se ide u "trebovanje", glavni pomoćnik je digitron na telefonu.

"Prije svake kupovine pravimo popis, pošaljem ja njemu ili on meni na viber, mada obično kupimo i stvari koje nisu na popisu. E zato ja uvijek prvo vidim šta imam na kartici, koliko mi je ostalo, pa izračunam koliko smijem potrošiti. Čim stavim nešto u kolica, upišem cijenu u digitron na telefonu i tako sabiram", opisuje Slađa kupovinu.

Ali i pored "sabiranja", kaže da se samo za hranu mjesečno potroši od 900 do 1.000 eura.

"Djeca rastu, treba im kvalitetna hrana, voće, mlijeko, meso, užina za školu, hoće i kinder jaje, hoće nove patike, hoće bicikl… Uspijemo mi to nekako, ali nekad i na uštrb nas dvoje. Na sebi štedimo zbog djece", kaže Slađa.

Obitelj je, kako ističe, potpuno promijenila način kupovine.

"Obilazimo po tri ili četiri marketa da bismo pronašli gdje je nešto jeftinije. Kada vidimo akciju, kupimo više komada odmah. Ranije to nikada nismo radili. Sad bukvalno pratimo kataloge i akcije kao da nam život zavisi od toga", navela je, dodajući da je suprug Goran "zadužen za račune".

Goran kaže da za režije ljeti ode oko 150 eura, dok su zimi računi nekad i duplo veći.

"Kada platimo sve, ostane nam vrlo malo za ostalo. Danas se desi da već deset dana prije plate nemamo skoro ništa. Onda ja tako odem negdje i nešto uradim, okrečim nekome stan, ofarbam stubište, da nadoknadim. Radim povremeno i dostave", ispričao je Goran.

Zašto raste inflacija?
Centralna banka Bosne i Hercegovine u svojim projekcijama navodi da inflacija ostaje pod snažnim uticajem globalnih faktora, prije svega rasta cijena nafte i prirodnog plina. Ti troškovi, kako upozoravaju, povećavaju cijene proizvodnje i transporta, što se direktno odražava na krajnje cijene hrane, goriva i usluga na domaćem tržištu. Uz to, Banka procjenjuje da će ekonomski rast biti usporen i iznositi oko 1,9 posto, zbog slabije potražnje i smanjenih investicija.

Ekonomista Miloš Grujić upozorio je za RSE da je realna inflacija u Bosni i Hercegovini i "značajno viša od zvaničnih procjena", ističući da rast kamatnih stopa širom svijeta dodatno pogoršava ekonomsku situaciju i utiče na život građana. Dodao je da je BiH snažno vezana za tržište Europske unije, zbog čega veliki dio inflacije dolazi izvana.

"Veći dio inflacije je uvezen. To znači da će kamatne stope vjerovatno rasti ili ostati na sadašnjem nivou. Teško je očekivati njihov pad u bliskoj budućnosti ako se okolnosti ne promijene", istakao je on.

Govoreći o utjecaju inflacije na standard građana, Grujić je naveo da su plaće u posljednjih nekoliko godina rasle, ali da je istovremeno značajno poraslo i učešće hrane u potrošačkoj korpi.

"Ranije je hrana učestvovala sa oko 33 do 35 posto u potrošačkoj korpi, a danas je to oko 45 posto. To znači da prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine više od polovine mjesečnih prihoda troši na hranu, pa mu ostaje mnogo manje novca za ostale troškove", naveo je Grujić.

On je mišljenja da ograničavanje cijena nije dobro rješenje u ovakvoj situaciji, jer bi moglo dovesti do "nestašica i razvoja sivog tržišta". Kao efikasniju mjeru predložio je kontrolu i ograničavanje trgovačkih marži, uz jači inspekcijski nadzor.

Na šta upozoravaju sindikati?
Sindikati u oba entiteta, Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, upozoravaju da rast cijena najviše pogađa radnike sa nižim primanjima i obitelji. Generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske Danko Ružičić kaže da podaci pokazuju nastavak rasta troškova života.

"Sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosila je 2.904 marke (blizu 1.500 eura), dok je prosječna plata bila 1.643 marke (nešto više od 800 eura). Samo za hranu potrebno je 1.336 maraka (blizu 700 eura), što je oko 80 posto prosječne plate", navodi Ružičić.

Dodaje da su posebno pogođeni radnici u trgovini, ugostiteljstvu i građevini, gdje su plate niže od prosjeka. Sličnu ocjenu iznose i u Savezu samostalnih sindikata BiH.

"Prosječna plata pokriva tek 30 do 40 posto sindikalne potrošačke korpe", kaže Amela Lojo iz službe za informisanje ove organizacije.

Ona ističe da građani možda ne primjećuju jednako poskupljenje svih proizvoda, ali da određene kategorije bilježe značajan rast.

"Voće i povrće posebno skaču u sezoni. Imate situaciju da kilogram jagoda košta 12 maraka. To se jasno osjeti u kućnom budžetu", kaže Lojo.

Sindikati upozoravaju i da mjere koje vlasti donose imaju ograničen efekat.

"Zaključavanje cijena ili ograničavanje pojedinih proizvoda najčešće se odnosi na najjeftiniju robu i ne donosi bitno olakšanje većini radnika", dodaje ona.

Zašto su mjere neujednačene?
Mjere za ublažavanje inflacije u Bosni i Hercegovini provode se uglavnom na entitetskom nivou, dok na državnom nivou nema dogovora o ključnim potezima. Jedna od tema o kojoj se mjesecima raspravljalo kada je nastupio rast cijena goriva, jeste privremeno ukidanje akciza na gorivo, ali takva odluka nikada nije usuglašena na nivou institucija Bosne i Hercegovine.

Takođe, na državnom nivou nije donesena ni sveobuhvatna odluka o oslobađanju od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za osnovne životne namirnice. Iako su postojali prijedlozi za diferencirane stope ili ukidanje PDV-a na određene proizvode, oni nisu usvojeni. Zbog toga entiteti uvode vlastite mjere.

Vlada RS donijela je krajem svibnja odluku kojom se ograničavaju marže na osnovne životne namirnice, hranu za bebe, sredstva za higijenu i lijekove. Odlukom je propisana maksimalna marža od šest posto u veleprodaji i osam posto u maloprodaji za proizvode poput brašna, hljeba, ulja, mlijeka, šećera i soli. Mjera obuhvata i dječiju hranu, pelene i deterdžente, dok su za lijekove propisane dodatno ograničene marže.

U Federaciji Bosne i Hercegovine vlasti su krajem travnja najavile produženje mjere "zaključanih cijena" za 63 osnovna proizvoda za dodatnih 30 dana nakon 1. svibnja, uz plan da lista bude proširena na oko 100 artikala.

Istovremeno je najavljena i odluka o ograničavanju veleprodajnih marži za ključne prehrambene i higijenske proizvode s ciljem suzbijanja rasta cijena. U najavi je i uvođenje maksimalne cijene kruha na 4,20 maraka (2,1 euro) po kilogramu, koja bi važila 60 dana od stupanja na snagu.