Ruski psiholog Vladimir Petrov objavio je studiju o tome zašto bi roditelji trebali izbjegavati prebacivanje odgovornosti na starije dijete, kada je briga o mlađoj djeci u pitanju.

Ova studija se posebno osvrće na razvojnu fazu djece ranog pubertetskog doba i štetnost uloge dadilje koju starije dijete dobije dolaskom mlađih članova porodice.

Najduži odnos
Često počinje s nekim malim zaduženjima: “Pripazi na brata/sestru dok ne završim nešto.” Kada se roditelj vrati, starije dijete uredno podnosi izvještaj o aktivnostima mlađeg djeteta, imitirajući roditeljski glas.

Pri tome se u njegovim očima vidi nevjerovatan ponos zbog dobro obavljenog posla. Ova priča nas vodi do sljedećeg scenarija. Roditelj je s djecom u parku. “Pripazi na brata/sestru dok ne trknem do toaleta.” To može ispasti dobro prvi put. I drugi i treći, ali šta ako nešto krene pogrešno?

S tim se slažu i drugi psiholozi, koji ističu kako je važno da djeca u porodici imaju istu poziciju jer ona su siblinzi, što znači da je djeci potrebna briga roditelja i važno je da se znaju uloge.

Nije dobro da jedno od djece postaje roditelj drugome, jer se time narušava njihov bratsko-sestrinski ili sestrinsko-sestrinski odnos. Taj odnos ubija ono što je njihova značajka, a to je da su brat i sestra. To je najduži odnos u životu koji traje od rođenja do duboke starosti. 

Značajno je da taj odnos bude zasnovan na jednoj ravnopravnosti, na bratsko-sestrinski ili sestrinsko-sestrinski odnosima, a ne da jedno dijete preuzima odgovornost roditelja, piše avaz.

Emotivni razvoj
Naravno, ako je velika razlika u godinama, logično je da će biti izraženija briga starijeg brata ili sestre prema mlađem, a to nikako ne treba značiti da su ta djeca roditelji svojim braćama i sestrama, nego je to jednostavno odraz tog konteksta i bitno je da i to dijete koje brine o drugom ima pažnju i brigu od roditelja i nekako da u tome budu jednaki.

Stručnjaci ističu da je briga o djeci isključivo roditeljska obaveza. Starije dijete može i treba pomoći. Ali, odgovornost je i u tom momentu roditeljska. Jer je realna procjena kapaciteta vlastitog djeteta samo i isključivo roditeljski zadatak. Ukoliko preopteretite vaše dijete, možete proizvesti kontraefekt. I pri tome trajno utjecati na psihički i emotivni razvoj starijeg djeteta.