Mjesecima se vodi bespoštedna polemika oko legitimiteta i djelovanja Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. 

Hrvatski politički predstavnici uvažavaju njemačkog diplomatu, ali su načelno za gašenje institucije Visokog predstavnika, jer smatraju kako BiH sa OHR-om ne može postati članica EU-a. 

Naravno da čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović jako dobro razumije da nema dokidanja Ureda Visokog predstavnika dok se ne ispune poznati uvjeti '5 plus 2', ali se lider najjače hrvatske stranke redovito potrudi da podrži svog političkog partnera Milorada Dodika i stajalištima oko budućnosti OHR-a.   

Tadić zapanjio

Predsjednik RS-a je od samog imenovanja Schimdta u UN-u osporio njegov legitimitet i vrlo često je znao na primitivan način vrijeđati Visokog predstavnika. Ali, ovih dana javnost je mogla čuti jedno vrlo intrigantno stajalište iz najbližeg Dodikovog okruženja.  

Naime, njegov savjetnik i kandidat za suca Ustavnog suda BiH Ognjen Tadić je potvrdio kako RS nema ništa protiv institucije Visokog predstavnika, ali   ne priznaje osobu Christiana Schimdta jer ga nije izabralo Vijeće sigurnosti UN-a.  

To je daleko blaže postavljanje spram OHR-a nego što smo masu puta mogli čuti iz usta Milorada Dodika i njegovih partnera iz Banja Luke.

-Mi želimo braniti instituciju Visokog predstavnika od Christiana Schmidta, pojasnio je Ognjen Tadić.                 

Raspamećeno Sarajevo

Političko Sarajevo je totalno raspamećeno, konfuzno i podijeljeno oko budućnosti OHR-a i djelovanja Christiana Schmidta. Vladajuća Trojka poštuje njemačkog diplomatu i žestoko napada radikalne bošnjačke krugove koji mjesecima napadaju Schmidta i prizivaju njegov odlazaka.  

Smatraju to pridruživanjem matrici Milorada Dodika i otvaranju prostora za prodor ruskog utjecaja u BiH. Kad se u sarajevskim medijima počelo špekulirati da je administracija Europske unije započela razgovore oko statusa Ureda visokog predstavnika za BiH, bošnjački politički lideri u Sarajevu su se uskomešali. Špekulira se kako su dužnosnici EU-a navodno zadužili Francusku da pripremi materijale koji bi, potom, bili dostavljeni svim članicama Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC).

Ovo nije prvi put da Francuzi pokreću priču o zatvaranju OHR-a. Podsjećamo, 2010. godine Wikilieks je objavio dokument prema kojem je Francuska u studenom 2009. godine zatražila zatvaranje OHR-a, čemu su se SAD oštro usprotivile.

Kako se navodi u tada objavljenom dokumentu, Francuska je željela vidjeti prijenos ovlaštenja na novi tim Europske unije kao i približavanje Europi kako bi se potaknuli Bošnjaci da nastave s napretkom u potrebnim reformama. 

Sarajevska “duboka država” pod liderstvom SDA i DF-a je prošle godine organizirala prosvjede ispred OHR-a. Osim demonstracija Visoki predstavnik Schmidt i američki veleposlanik Michael Murphy bili su izloženi medijskoj harangi, kao i verbalnim napadima lidera bošnjačkih stranaka među kojima su se posebno isticali Željko Komšić i Bakir Izetbegović.

No, svu tu antizapadnu histeriju začinio je reisul-ulema Husein ef. Kavazović svojom izjavom kako su Bošnjaci spremni puškama braniti svoje institucije.

U međuvremenu je Željko Komšić malo ustuknuo i on ne dovodi u pitanje ostanak OHR-a pa i Christiana Schmidta. Međutim, bošnjački nacionalisti iz miljea Bakira Izetbegovića i dalje uporno nasrću na njemačkog diplomatu optužujući ga za zavjeru protiv Bošnjaka i građanske države te naklonost prema nacionalnim konceptima i poglavito prema HDZ-u BiH i Draganu Čoviću. 

OHR ostaje

Posve je razvidno kako vodeća bošnjačka stranka, ali i mnoštvo radikalnih takozvanih patriot-nacionalista ne podnose Christiana Schmidta, ali još i više američkog veleposlanika Murphyja. I to ne samo zato što su “oktroirali” Trojku na vlast i svrgnuli SDA nego i što ne ispunjavaju krucijalnu želju sećije, a to je smaknuće Milorada Dodika i Dragana Čovića. 

Koliko god pjenila sarajevska desnica, OHR će obitavati sve dok drugačije ne odluče oni koji su ga i osnovali. Bakir Izetbegović, Željko Komšić i njihovi priljepci mogu proganjati trojku do iznemoglosti, ali se moraju pomiriti s činjenicom da je OHR stvarnost kao i to da su Dodik i Čović neizbježni pregovarači i potencijalni partneri jer su ih njihovi narodi izabrali da brane njihove interese.      J. S.