Šira primjena odlučivanja kvalificiranom većinom u Evropskoj uniji mogla bi budućim članicama sa zapadnog Balkana olakšati put prema članstvu tako što bi smanjila mogućnost da pojedine države članice blokiraju napredak kandidata zbog bilateralnih ili unutrašnjopolitičkih pitanja, ali takva reforma ne bi uklonila osnovni uvjet za članstvo, provođenje reformi u samim državama kandidatima.

Evropska komisija priprema sveobuhvatnu analizu politika i reformi potrebnih kako bi EU sa većim brojem članica mogla efikasno funkcionirati, dok se istovremeno približava nova faza procesa proširenja.

Iz Evropske komisije su za portal FENA EU kazali da je prvi dokument o reformama prije proširenja usvojen još 2024. godine, a da se sada radi na njegovoj znatno detaljnijoj verziji.

- Proširenje zahtijeva pripremu i država kandidata i Evropske unije. Nije riječ o izboru između produbljivanja integracije i širenja Unije. Možemo i moramo raditi oboje istovremeno, kao što smo to činili i u prošlosti. Riječ je o dovršavanju Unije - naveo je glasnogovornik Evropske komisije.

Komisija je već u dokumentu iz marta 2024. kao jednu od mogućnosti za efikasnije odlučivanje navela korištenje postojećih odredbi evropskih ugovora koje omogućavaju prelazak s jednoglasnosti na kvalificiranu većinu u određenim oblastima, bez potrebe za izmjenom temeljnih ugovora EU.

Rasprava je dobila dodatnu težinu zbog približavanja pojedinih kandidata članstvu. Prema nacrtu dokumenta, Komisija razmatra i dodatne zaštitne mehanizme kako bi se umanjio rizik da buduće članice nakon pristupanja blokiraju odluke EU ili nazaduju u području vladavine prava.

Među idejama su privremena ograničenja korištenja veta novih članica u pojedinim oblastima, kao i mogućnost lakšeg reagiranja EU u slučaju kršenja njenih temeljnih vrijednosti.

Berta López Domènech, analitičarka European Policy Centre (EPC) za evropsku politiku i institucije, u razgovoru za portal FENA EU upozorava da je kod rasprave o kvalificiranoj većini potrebno razlikovati dvije stvari - eventualno ukidanje zahtjeva za jednoglasnošću u pojedinim fazama procesa pristupanja i širu reformu odlučivanja u Vijeću EU.

Ta razlika je posebno važna za države zapadnog Balkana.

Ukoliko bi se jednoglasnost ukinula u međufazama pristupnih pregovora, kaže López Domènech, smanjio bi se broj prilika u kojima pojedina država članica može koristiti veto kako bi proces proširenja povezala s bilateralnim sporovima ili vlastitim političkim interesima.

Kao primjere navodi sporove Bugarske i Sjeverne Makedonije te Hrvatske i Crne Gore, kao i ranije blokade Mađarske prema Ukrajini.

- Bilateralizacija pristupnog procesa jedan je od najvećih remetilačkih faktora proširenja. Ona narušava integritet principa prema kojem se napredak zasniva na rezultatima, slabi moć uslovljavanja i kolektivni autoritet Evropske unije - kazala je López Domènech.

Prelazak na kvalificiranu većinu, naprimjer prilikom otvaranja klastera ili zatvaranja pregovaračkih poglavlja, prema njenim riječima, znatno bi smanjio mogućnosti za takve blokade.

To bi praktično značilo da kandidat koji ispuni kriterije u određenoj oblasti ne bi tako lako mogao ostati zaustavljen zbog pitanja koja nisu povezana sa evropskim zakonodavstvom ili njegovim reformskim učinkom.

Jednoglasnost bi, međutim, ostala potrebna za konačnu odluku o prijemu nove članice. Drugim riječima, nijedna od predloženih promjena ne bi državama kandidatima automatski garantirala članstvo.

López Domènech ukazuje i na još jednu moguću posljedicu takve promjene, spriječila bi da države koje prve uđu u EU kasnije koriste članstvo kako bi blokirale druge kandidate koji tek prolaze kroz pregovarački proces.

Za Bosnu i Hercegovinu taj bi model mogao ukloniti dio prepreka koje nisu neposredno povezane s ispunjavanjem kriterija za članstvo. Međutim, ne bi mogao riješiti probleme zbog kojih njen evropski put zavisi od političkih dogovora i funkcioniranja domaćih institucija.

- To nije čarobno rješenje. Glavni izazovi proširenja nisu proceduralni nego politički - naglasila je López Domènech.

Bez obzira na način glasanja unutar EU, države kandidati i dalje će morati provoditi reforme u oblasti vladavine prava, demokratskih institucija i usklađivanja sa pravnom stečevinom Evropske unije.

Kada je riječ o BiH, López Domènech ocjenjuje da je evropski put zemlje usporen institucionalnom paralizom i domaćim političkim neslaganjima oko provođenja potrebnih reformi.

To se vidi i na primjeru Plana rasta za zapadni Balkan. Evropska komisija odobrila je Reformsku agendu BiH, a zemlji je indikativno namijenjeno do 976,6 miliona eura grantova i povoljnih kredita. Međutim, Komisija je navela da isplata može početi tek nakon stupanja na snagu odgovarajućih sporazuma i ispunjavanja predviđenih uvjeta.

Na aktuelnoj listi odluka o isplatama Komisije nalaze se Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija, dok za BiH još nije evidentirana odluka o prvoj isplati.

Stoga bi za BiH promjena načina odlučivanja u EU mogla prvenstveno značiti da, nakon ispunjavanja obaveza, njen napredak bude manje izložen eventualnom vetu jedne članice iz razloga koji nisu povezani s kriterijima za pristupanje. Ne bi, međutim, mogla zamijeniti reforme koje zemlja sama mora provesti.

Drugi dio reforme o kojoj se razgovara odnosi se na pitanje šta se događa nakon što neka država postane članica.

Dosadašnja proširenja, kaže López Domènech, pokazala su da reforme provedene prije pristupanja ne moraju nužno ostati trajne. Kao primjere navodi probleme s vladavinom prava koji su se nakon ulaska u EU pojavili u Mađarskoj i Poljskoj.

Zbog toga se razmatra mogućnost da budući pristupni ugovori sadrže snažnije zaštitne mehanizme.

Među prijedlozima o kojima se razgovara su privremena ograničenja glasačkih prava novih članica u oblastima u kojima se zahtijeva jednoglasnost, kao i jačanje mehanizama kojima bi EU mogla reagirati u slučaju narušavanja temeljnih vrijednosti sadržanih u članu 2. Ugovora o Evropskoj uniji.

Nacrt Komisije predviđa mogućnost da nove članice daju privremenu političku obavezu da neće blokirati konsenzualne odluke te razmatra mehanizam kojim bi određena prava nove članice mogla biti suspendovana kvalificiranom većinom.

López Domènech smatra da bi takve garancije mogle ublažiti zabrinutost sadašnjih članica, ali upozorava da ne bi trebale dovesti do stvaranja različitih kategorija članstva u Evropskoj uniji.

- Kako bi se izbjeglo stvaranje različitih nivoa članstva, zaštitni mehanizmi trebalo bi da se aktiviraju u slučaju kršenja pravila ili nazadovanja, a idealno bi bilo da se ne primjenjuju samo na nove nego i na postojeće članice - kazala je.

U slučaju Bosne i Hercegovine, takvi mehanizmi ne bi smanjili zahtjeve koji se postavljaju pred zemlju prije članstva.

Njihova svrha, objašnjava López Domènech, ne bi bila zamijeniti reforme u području vladavine prava i demokratskih institucija, nego osigurati da reforme provedene radi ispunjavanja kriterija za članstvo opstanu i nakon ulaska u EU.

Sama činjenica da Evropska unija razmatra kako bi njene institucije i sistem odlučivanja funkcionirali s većim brojem članica pokazuje da je proširenje ponovo postalo pitanje koje EU mora rješavati i iz vlastite institucionalne perspektive.

Evropska komisija je još 2024. navela da perspektiva proširenja daje novu hitnost raspravi o institucionalnim reformama te da se Unija mora pripremati za buduće proširenje u oblastima vrijednosti, politika, budžeta i upravljanja.

López Domènech ipak upozorava da iz toga ne treba izvoditi zaključak da će prijem novih članica sada automatski biti brži.

Među državama članicama postoje značajne podjele. Dio njih podržava šire korištenje kvalificirane većine, dok druge žele zadržati jednoglasnost. Razlike postoje i oko pitanja mora li EU prvo reformirati vlastiti sistem prije sljedećeg proširenja ili se prijem novih članica može odvijati paralelno s unutrašnjim promjenama.

- Činjenica da su ta pitanja na stolu znak je da je proširenje na dnevnom redu EU. To je pozitivno, ali ne treba očekivati jednostavno i trenutno rješenje - zaključila je López Domènech.

Upravo bi taj paralelni proces, reformiranje kandidata s jedne i same Evropske unije s druge strane, mogao obilježiti sljedeću fazu proširenja, piše Fena.