Kada je Joe Biden u srpnju 2024. najavio da projektili Tomahawk stižu u Europu, njegovi saveznici na kontinentu s olakšanjem su primili tu vijest. Tada je objavljeno da će projektili dometa 2500 kilometara biti raspoređeni u Njemačkoj, što je, prema zajedničkoj izjavi Bidena i tadašnjeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, bio pokazatelj predanosti SAD-a obrani Europe.

No, ono što nije rečeno, a zapovjednici NATO-a dobro su znali, jest da Tomahawci popunjavaju ključni nedostatak u europskoj obrambenoj sposobnosti protiv Rusije. Iako je Europa imala projektile dugog dometa koji se lansiraju s mora, nedostajala joj je kopnena verzija potrebna za udare na ciljeve duboko u Rusiji.

Dvije godine kasnije situacija je znatno lošija. Donald Trump je ranije ovog mjeseca šokirao europske saveznike otkazavši isporuku Tomahawka, čime je europska Ahilova peta ostala potpuno izložena, piše The Telegraph.

Berlin traži rješenje
Njemačka se sada nalazi na raskrižju: može se vratiti Amerikancima i moliti za projektile, pokušati nabaviti slično oružje od nekog drugog ili drastično ubrzati zajednički europski projekt razvoja projektila dugog dometa. Sudeći po svemu, Nijemci pokušavaju sve tri opcije istovremeno.

Njemački ministar obrane Boris Pistorius trebao bi sljedeći tjedan otputovati u Washington u diplomatsku ofenzivu. Nada se da će uspjeti dogovoriti kupnju Tomahawka, umjesto njihovog povremenog raspoređivanja kako je bilo predviđeno Bidenovim planom.

Politički upućeni izvori u Berlinu strahuju da su odnosi sa SAD-om toliko narušeni da bi se Pistorius mogao namučiti samo da dogovori sastanak s američkim ministrom obrane Peteom Hegsethom. To bi moglo objasniti zašto su njemački dužnosnici organizirali neuobičajeno dug četverodnevni posjet Washingtonu.

Projektili u Iranu
No, čak i ako SAD pristane na prodaju, čija se cijena po komadu procjenjuje na 3.4 milijuna dolara, ostaju drugi problemi, ponajprije visoka marža koju bi Amerikanci mogli zahtijevati.

"Eventualna kupnja Tomahawka ne bi ih stavila u ruke Bundeswehra prije 2029. godine, i to pod pretpostavkom da se držimo rokova isporuke od prije rata u Iranu", rekao je za The Telegraph Rafael Loss, njemački stručnjak za sigurnost iz Europskog vijeća za vanjske odnose.

"Budući da je SAD upotrijebio prilično velik broj tih projektila u ratu u Iranu, vrlo je vjerojatno da će doći do kašnjenja u novim isporukama. A to bi i dalje bila sposobnost koju osigurava SAD, s američkim ograničenjima u njihovoj upotrebi.

Njemačka ih, primjerice, ne bi mogla proslijediti Ukrajini bez pristanka SAD-a", dodao je. Unatoč tome, kupnja Tomahawka i dalje se smatra najizglednijim rješenjem jer je riječ o borbeno dokazanoj i dostupnoj tehnologiji.

Ukrajinska veza
Kao privremeno rješenje za Njemačku i Europu mogla bi se pojaviti Ukrajina. "Njemačka i dalje pokušava kupiti Tomahawke ili ih proizvoditi po licenci, ali druga je opcija suradnja s Ukrajinom", rekao je diplomatski izvor u Berlinu za The Telegraph.

"Njihova tehnička stručnost dosad se više pokazala na polju dronova nego projektila dugog dometa, ali dokazali su da se mogu brzo razvijati", dodao je izvor. Tijekom posjeta Kijevu prije dva tjedna, ministar Pistorius najavio je novo partnerstvo sa svojim ukrajinskim kolegom Mihajlom Fedorovom o bespilotnim letjelicama dugog dometa.

Sporazum bi Berlinu osigurao "najsuvremenije bespilotne sustave svih dometa", najavila su dvojica ministara. Iako se može činiti da se uspoređuju kruške i jabuke - ukrajinski dronovi umjesto američkih projektila - stručnjaci kažu da je napredak tehnologije izbrisao jasne granice između to dvoje.

Fabian Hoffman, autor sigurnosnog biltena Missile Matters, kao primjer navodi iranske dronove samoubojice Shahed, koji se mogu klasificirati kao projektili jer putuju u jednom smjeru i detoniraju pri udaru.

Europski put
Osim razgovora s Amerikancima i Ukrajincima, Njemačka želi ubrzati i europski projekt dugoročnog rješenja nazvan Elsa (European Long-Range Strike Approach).

Program, koji uključuje Italiju, Francusku, Njemačku, Poljsku, Švedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, prvotno je imao za cilj proizvesti europski projektil dometa 2000 km do 2030. godine. Iako je ubrzanje moguće, male su nade da će projektil biti spreman dovoljno brzo. "Zajedno s Ukrajinom, mnogo je toga moguće u kratkim vremenskim okvirima", rekao je diplomatski izvor.

Najmoćnije oružje u europskom arsenalu uključuje britanski Trident II i francuski M51, balističke projektile koji se lansiraju s podmornica, te njemački krstareći projektil Taurus. No, svi oni blijede u usporedbi s ruskim RS-28 Sarmat, poznatim kao "Sotona 2", s procijenjenim dometom od 35.000 km.

Da bi Elsa funkcionirala, potrebno je riješiti i druge nedostatke, poput uspostave europske strukture zapovijedanja i kontrole (C2), poboljšanja satelitskih komunikacijskih mreža i jačanja sposobnosti elektroničkog ratovanja.

Pozadina sukoba
Naizgled, kriza oko Tomahawka započela je nepromišljenim komentarima njemačkog kancelara Friedricha Merza, koji je rekao da Iran "ponižava" Sjedinjene Države svojim pregovaračkim taktikama. Iako su mnogi to smatrali pukim konstatiranjem činjenica, vrijeđanje prevrtljivog američkog predsjednika nikada ne završava dobro.

Nakon što je na svojoj društvenoj mreži Truth Social obasuo Merza uvredama, Trump je najavio povlačenje 5000 američkih vojnika iz Njemačke, a potom i otkazivanje isporuke Tomahawka.

No, njemački sigurnosni stručnjaci kažu da je svađa samo simptom dugoročnijeg Trumpovog povlačenja iz Europe. "Trump može biti vrlo reaktivan, a Merz se nije posebno trudio uvrijediti ga. Bio je to relativno bezazlen komentar", rekla je Ulrike Franke, viša suradnica ECFR-a.

"On je vjerojatno mogao pronaći neki drugi razlog da to učini tjedan dana kasnije". Zapadni dužnosnici kažu da takvi slučajevi pokazuju koliko se hitno Europa treba osloboditi teške ovisnosti o američkoj vojnoj moći, piše index.

"Mislim da se ovaj odnos ne može popraviti", rekla je Franke o američko-njemačkim odnosima. "Povjerenje je nestalo, a njemačko uvjerenje da će njezin veliki brat uvijek biti tu - toga više nema".