Kad veze završavaju unatoč svim pokušajima da uspiju, mnogi se pitaju jesu li uopće stvoreni za ljubav. Osjećaj da uvijek ulažu sve, a na kraju ostanu praznih ruku, često dovodi do uvjerenja da ljubav nije za njih. No istina je da se ljudi ponekad iznova vraćaju istim obrascima koji nisu pravi oblik ljubavi, nego poznata bol iz prošlosti.

Miješanje emocionalne intenzivnosti sa strašću
"U nezdravim vezama emocije idu iz krajnosti u krajnost - nakon žestokih sukoba slijede pomirbe s obećanjima da će trajati zauvijek. Takva nestabilnost može djelovati uzbudljivo i stvoriti dojam da se radi o dubokoj ljubavi, iako zapravo donosi nesigurnost i iscrpljenost. Ljudi skloni tjeskobnoj vezanosti posebno lako zamijene nepredvidljivost za strast", objašnjava psiholog Mark Travers za Psychology Today.

Potraga za potvrdom umjesto ljubavi
Umjesto da traže ljubav, mnogi zapravo traže potvrdu vlastite vrijednosti, tvrdi psiholog.

"Unutarnje uvjerenje da nisu dovoljno dobri vodi ih prema partnerima od kojih neprestano traže odobravanje. To se očituje u pretjeranom dokazivanju, preuzimanju krivnje i odricanju od vlastitih potreba kako bi izbjegli odbacivanje. U takvim situacijama ne radi se o ljubavi, već o potrebi da ih netko vidi i prizna", ističe Travers.

Zamjena sigurnosti kontrolom
Sigurnost u vezi znači imati partnera na kojeg se može osloniti, no često se kontrola pogrešno tumači kao briga.

"To može izgledati kao komentiranje odjeće, omalovažavanje prijatelja, izazivanje osjećaja krivnje ili izmjena pretjerane pažnje i šutnje. Takvo ponašanje nije zaštita nego manipulacija, a može dovesti i do ozbiljnih oblika psihološkog i fizičkog nasilja. Ono što se doživljava kao sigurnost zapravo može biti normalizacija kontrole", zaključuje psiholog, piše index.