U vremenima kada se zemlja bori za goli opstanak protiv brutalne ruske agresije, dok projektili svakodnevno padaju po gradovima, a izbori su zbog ratnog stanja zamrznuti, mnogi bi pomislili da je politički život u Ukrajini stao.

No, događaji iz proteklih tjedan dana dokazali su upravo suprotno. Kada je predsjednik Volodimir Zelenski donio odluku o smjeni iznimno popularnog ministra obrane Mihajla Fedorova, Ukrajinci nisu šutke prešli preko toga. Prosvjedima na ulicama Kijeva i drugih gradova poslali su jasnu poruku i očitali lekciju iz demokracije čitavome svijetu. 

Tvorac "Vojske dronova" stvorio modernu vojsku i postao simbol reformi
Smjena 35-godišnjeg Fedorova bila je ogroman šok za ukrajinsko društvo. Riječ je o čovjeku koji je kao najmlađi ministar u povijesti Ukrajine prvo digitalizirao državu kroz aplikaciju Dija, a potom preuzeo resor obrane i iz korijena promijenio način na koji se zemlja brani.

Fedorov je pokrenuo projekt "Vojska dronova", osnovao inovativni obrambeni inkubator BRAVE1, posjekao golemu vojnu birokraciju i uvodio transparentnost u nabavu naoružanja. Za vojnike na prvoj crti i mlađu generaciju časnika, Fedorov je bio simbol moderne, tehnološki napredne i reformirane Ukrajine.

Upravo zato reakcija javnosti bila je trenutna i žestoka. Tisuće ljudi, među kojima su bili brojni ratni veterani, aktivisti i obitelji vojnika, izašle su na ulice Kijeva i drugih gradova.

Prosvjedovati usred rata i pod stalnom opasnošću od zračnih napada na prvu se može činiti neobičnim, ali u ukrajinskom slučaju to je bio čin patriotizma. Ti prosvjedi nisu bili usmjereni na rušenje države ili destabilizaciju bojišnice, bili su to prosvjedi građana koji odbijaju pristati na loše odluke vlasti jer predobro znaju koliku cijenu plaćaju za svoju slobodu.

"Ucijenio je predsjednika": Sukob starog sovjetskog generala i novog doba
Ulje na vatru dolilo je i otvoreno priznanje samog Fedorova na konferenciji za novinare dan nakon smjene. Otkrio je kako mu je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, general Oleksandar Sirski, postavio ultimatum i praktički ucijenio Zelenskog porukom da "Fedorov mora otići". Taj je sukob pred očima javnosti razotkrio duboki generacijski i doktrinarni jaz u samom vrhu ukrajinske države.

Na jednoj strani nalazio se Sirski, predstavnik stare, rigidne sovjetske vojne škole, sklon strogoj centralizaciji, uplitanju u operativne zapovijedi na terenu i donošenju odluka koje su u dijelu vojske i javnosti izazvale teške kritike zbog velikih ljudskih gubitaka u bitkama poput onih za Bahmut ili Avdijivku.

Na drugoj strani bio je Fedorov sa svojom vizijom decentraliziranog, brzog i tehnološki superiornog sustava u kojem je ljudski život na prvom mjestu. Bio je to izravan sukob stare sovjetske doktrine i nove zapadne, proeuropske Ukrajine.

Umjesto pendreka, Zelenski narodu dao smjenu zloglasnog generala
No, uz reakciju građana zanimljiva je bila je i reakcija političkog vrha. Zelenski nije posegnuo za autoritarnim metodama, niti je iskoristio ratno stanje kako bi policijom razbijao prosvjede i ušutkao nezadovoljne.

Umjesto toga, u više se navrata izravno obratio naciji. Poručio je građanima da čuje njihov glas, da ih razumije i da imaju potpuno pravo naglas reći sve što ih muči. Bila je to reakcija lidera koji shvaća da u demokratskom društvu vlast ne smije ući u rat s vlastitim narodom.

 
 
Pritisak s ulica ubrzo je donio konkretne rezultate. Zelenski je povukao potez koji je javnost tražila, smijenio je generala Sirskog i na čelo Oružanih snaga postavio 44-godišnjeg generala Mihajla Drapatija.

Drapati je zapovjednik s besprijekornom reputacijom, junak obrane Kijeva, Hersona i Harkiva, te čovjek koji uživa golemo povjerenje vojnika jer zagovara samostalnost zapovjednika na terenu i otvoreno govori o problemima umjesto da ih gura pod tepih.

Duh Majdana usred rata: Lekcija iz demokracije čitavome svijetu
Ova krizna epizoda pokazala je nešto ključno o suvremenoj Ukrajini. Iako se u zemlji zbog ratnog stanja i ustavnih ograničenja trenutačno ne mogu održati izbori, to ne znači da je narod ostao bez svog glasa.

Pokazalo se da demokratska svijest ukrajinskog društva ne ovisi isključivo o glasačkim kutijama. Vlast u Kijevu je, s druge strane, pokazala da je itekako svjesna odakle crpi svoj stvarni legitimitet i moć. Ne iz dekreta, nego iz volje vlastitih građana.

Sve što se dogodilo neodoljivo podsjeća na slavni Euromajdan iz 2014. godine. Tada su Ukrajinci na krvlju i ledu kijevskih ulica jasno rekli da biraju slobodu, demokraciju i europsku budućnost te srušili autoritarni režim koji ih je pokušao gurnuti natrag u ruski zagrljaj. Isti taj nesalomljivi duh slobode pokretačka je snaga današnjeg ukrajinskog društva.

Prosvjedima protiv smjene na čelu Ministarstvu obrane i naknadnim uklanjanjem Sirskog, Ukrajinci su u svega tjedan dana vlastitim vlastima i cijelom svijetu iznova pokazali tko zapravo ima moć u njihovoj zemlji.

Dok na prvoj crti prolijevaju krv braneći svoju domovinu, ali i Europu od ruske invazije, kod kuće su dokazali da neće dopustiti da im bilo tko uništi demokraciju. I po tome su ne samo dio slobodnog svijeta, nego njegov predvodnik, piše index.