Kada se pogleda tabela na kraju jeseni, mnogi će reći kako je to ono što se tražilo od ove ekipe Veleža. Realno i jeste, ali kroz 19 odigranih kola, Velež nije lako izborio svoje mjesto, bilo je uspona i padova, dobrih i loših utakmica, propuštenih prilika za kojima se iz ove perspektive svakako može žaliti.

Bilo je detalja koji su mogli biti pozitivniji minule jeseni, možda su to recimo dva boda izgubljena u Mostaru protiv Tuzla Cityja, ili tri na Otoci. Ali koliko god se žalilo za tim bodovima, s druge strane ne treba zaboraviti kako niti jedna ekipa nije uspjela dva puta pobijediti Velež. Od onih najboljih samo su Zrinjski, Željezničar i Borac uspjeli po jednom slomiti otpor sastava Feđe Dudića. Sarajevo niti jednom, Široki Brijeg, također. Upisana su samo četiri poraza, a manje ih  ima samo neporaženo Sarajevo. U usporedbi s Veležom, Zrinjski i Borac imaju tri poraza više, Željezničar i Široki Brijeg po jedan. Generalno je Velež izbacio zanimljive statističke podatke minule jeseni, koje ćemo pokušati sumirati u ovim redcima.

Mulić i Cvijanović

Igrači Feđe Dudića uputili su 293 šuta prema golu protivničkih ekipa, najviše od svih, čak i ako se gleda broj udaraca u okvir gola - 115. U prosjeku je to više od šest po utakmici (6.05), što svakako nije malo. Fejsal Mulić i Obren Cvijanović su se sjajno nadopunjavali u fazi napada. Cvijanoviću je pripalo otvaranje sezone jer je do devetog kola imao pet golova na svom kontu te završnica u kojoj je na zadnja susreta četiri puta pogodio. Mulić se mučio na početku, prvih osam kola samo dva gola, a onda je kroz posljednjih devet šest puta slao lopte iza leđa protivničkih golmana. Mulić je imao 64 pokušaja prema golu, 29 u okvir, četiri puta je bio siguran s bijele tačke, dok je Cvijanović stao na 49 udaraca, odnosno 25 u okvir. Sarajevo, Željezničar i Borac su ekipe koje su postigle više golova od Veleža koji je na prosjeku od 1.57 po susretu. Na domaćem terenu je Velež bez poraza uz sedam pobjeda i tri remija i najmanje primljenih golova od svih ekipa kao domaćin (4).

Lopta mora ostati na zemlji

Od trideset golova, igrači Veleža su njih sedam postigli u periodu od 81. do 90. minute, što je pokazatelj da ekipa može igrati do kraja, a što prethodnih sezona nije bio slučaj, bez obzira o kojem rangu natjecanja se radilo. S druge strane, za Rođene je najkritičniji period bio onaj između 51. i 60. minute. U tom intervalu,obrana je kapitulirala šest puta, što je najviše od svih dvanaest ekipa, što donekle može biti upozoravajuće.
Uglavnom, polovina prvenstva je prošla, Velež je pokazao da može, da se ekipa uz probleme oko ozljeda i kartona zna prilagoditi novonastaloj situaciji, protivnicima, ali ovo je tek pola puta. Proljeće će biti jednako teško, zahtjevno, ali možda Veležova prednost leži u činjenici što od ekipa koje će se boriti za Europu, većina igra na dva fronta, što pak kada krene ubrzani ritam može biti neugodno. Ono što nije potrebno ekipi, to je svakako prevelika euforija. Lopta treba ostati čvrsto na zemlji, ekipa mora nastaviti raditi još jače i bolje i rezultat bi morao doći. Ukupno su 42 boda igri… jako puno. F. I.