Zijada Zekić: Treba odvojiti svoje vrijeme i imati ljubav prema kulturi i umjetnosti
Treba odvojiti svoje vrijeme i imati ljubav prema kulturi i umjetnosti, kazala je u razgovoru za Dnevni list mostarska umjetnica Zijada Zekić, koja već godinama marljivo i predano radi na različitim poljima kulture.
Upravo zbog toga dobitnica je i brojnih priznanja, kako za vlastiti rad, tako i za promociju drugih umjetnika, ali i za neumorno praćenje kulturnih događaja u gradu na Neretvi. Teško je pronaći kulturni događaj u Mostaru kojem Zijada Zekić nije prisustvovala, a o tome dovoljno govori i činjenica da je dobila zahvalnicu kao najvjernija posjetiteljica Mostarskog ljeta, jer nije propustila nijedan sadržaj.
-Treba biti iskreni i pošteni kulturnjak, teeba odvojiti svoje vrijeme i imati ljubav prema kulturi i umjetnosti. Ja ne idem da me netko uslika i vidi, idem jer to volim, jer je to moj život, kaže Zijada Zekić.
-Moja velika ljubav od djetinjstva je teatarska umjetnost. Osim toga obožavam i primijenjenu umjetnost, slikarstvo, pisanu riječ. Tim se bavim cijeli život, pa mogu reći skoro i profesionalno. Imala sam svoje samostalne izložbe, promocije zbirki poezije, dosta sam radila s djecom s posebnim potrebama, što smatram velikom srećom jer toj populaciji je potrebna svaka vrsta pomoći cjelokupnog društva.
Cijeli život u teatru
Zijada u šali voli reći da 'nema stolice u pozorištu na kojoj nije sjedila', ali to i nije šala, to je doista tako. Na toliko događaja je bila…
-Od pete godine života krenula sam u teatar, još nisam ni dobro hodala. To je ta ljubav prema živoj i lijepoj riječi, kada gledaš na pozornici glumce, radnju, kada osjetiš šta se to dešava, to sam strašno zavoljela od djetinjstva i volim i dan danas. Jedno vrijeme sam u mladosti ulaznicu od svake predstave na kojoj sam bila zalijepila i čuvala kao uspomenu. Uglavnom, u pozorištu ne postoji stolica u koju nisam sjela, toliko sam puta bila u toj instituciji, govori nam Zijada.
Njena velika inspiracija su djeca s posebnim potrebama s kojom surađuje niz godina. Organizirala je izložbe s njihovim radovima, sudjelovala u promociji njihov djela, ali je djelovala i humanitarno darujući prihode od prodaje vlastitih umjetnina.
Radost rada s djecom s posebnim potrebama
-Imala sam veliku reću da radim s tom djecom. Dugo sam željela upoznati tko su i što sve mogu postići djeca s posebnim potrebama. I tako je krenulo… Obišla sam ustanove koje se bave tom problematikom, upoznala način na koji se obrazuju i kako ih stručno osoblje priprema za život. Nije lako, postoje djeca koja se ne mogu obrazovati ali ih se može osposobiti da u budućnosti obavljaju neku djelatnost, govori Zijada i prisjeća se prvog događaja koji je organizirala u suradnji s djecom s posebnim potrebama.
- Prvi moj projekt se održao u kongresnoj dvorani hotela Bristol. Zvao se 'Pokaži šta znaš' u suradnji sa stručnim osobljem ustanove Los Rosales. To je stvarno bilo senzacionalno. Nikada se nije davalo toliko važnosti toj djeci, da se pokaže šta sve oni mogu napraviti. Htjela skrenuti pažnju društvu da se pronađu načini kako da se ta populacija bolje shvati i kako da joj se pomogne, kako kroz zakone, tako i kroz svakodnevni život. Potrebno je poraditi na puno segmenata, kazala je Zijada.
-Nakon toga organizirala sam projekt u kojem su djeca predstavila različite talente iz raznih oblasti, od sporta, glazbe, plesa do poezije. Djeca su pokazala što sve mogu. Rado se sjećam i projekta 'Ja sanjam svoju budućnost', koji je također realiziran u suradnji s Los Rosalesom. Tu sam od prodaje svojih slika, zbirki poezije i ostalih umjetninca kupila potrepštine za Los Rosales i Svetu Obitelj. Obišla sam i centar Sveta Obitelj, gdje su mi uručili zahvalnicu na što sam posebno ponosna. Predivno iskustvo, napominje Zijada Zekić.
Mostarska umjetnica posebno se rado osvrće na rad djevojke Azemine Mehremić, koja se školovala u Los Rosalesu, a kasnije je svoj put nastavila kroz srednjoškolsko obrazovanje, te je objavila nekoliko zbirki poezije.
-Nedavno je u manastiru u Žitomisliću održana jedna prelijepa izložba u sklopu koje je i Azemina Mehremić predstavila svoju previdnu poeziju, ali i umjetničke slike. Drago mi je, meni je čast da sam sudjelovala u toj promociji. Ponavljam, toj populaciji treba puno podrške, oni moraju biti zbrinuti. Nažalost, ima ih puno koji nisu zbrinuti, koji nemaju nijednog roditelja…
Ljubav…
Uskoro će se navršiti deset godina od izložbe Zijade Zekić koju je nazvala vrlo jednostavno – Ljubav. Održana je 22. listopada 2013. godine u mostarskom Centru za kulturu.
-To mi je bio doista poseban trenutak. Izložbu sam nazvala Ljubav jer je to jedan pitom naziv za svakog normalnog čovjeka, nekoga tko gaji ljubav prema svom djetetu, majci, prijatelju, ženi… Sjećam se da je u novinama izašao naslov 'Zijada svojom ljubavlju okupila Mostarce'. To mi je stvarno poseban trenutak u životu, prisjetila se Zijada, te spomenula i još neke izložbe na koje je ponosna.
-Imala sam još samostalnih izložbi, ali i kolektivnih na kojima sam sudjelovala zajedno s drugim kolegama. Bilo je i nastupa u klubu književnika, imala sam i većih i manjih događaja. Jedan od dražih mi je bio onaj u Pavarotti centru gdje sam imala veliku izložbu, jedan analitički osvrt na sve što sam dotada radila.
-Posebno mi je draga izložba 'Šal s pričom'. To je bio pravi doživljaj, jer svaki šal je imao svoju priču. Bili su predivno prezentirani. Neki od njih su kupljeni, neke sam dobila na dar, ali me za svaki od njih veže određena uspomena i sjećanje koje sam nastojala oživiti ovom izložbom. Šalovi su bili izmijenjeni, obogaćeni čipkom, bordurama, različitim šarama, cvjetnim ornamentima... Izložbu sam pripremala uz pomoć vrijedne krojačice Ramize Zukanović koja je do uspjela realizirati sve zamisli i stručno oblikovati pamuk, sintetiku ili pak svilu, govori Zijada.
Posebno je istaknula podršku vjernih prijatelja koji je godinama prate na njenom umjetničkom putu. Misijana Brkić Milinković, Nada Dalipagić, Alma Fazlo Obad, Amela Kreso, Josip Muselimović, Zlatko Serdarević…
-Oni su mi velika podrška, nikad im to ne mogu zaboraviti. Josip Muselimović…, nema mog događaja koji je propustio. Ako nije došao napisao je čestitiku. Podržavao me je kao da sam mu rođena sestra. Poseban čovjek u svakom pogledu. Moja Alma…, koliko me je puta nazvala i rekla 'Zijada, nema većeg kulturnjaka od tebe', ističe Zijada, koja se, nije tajna, već neko vrijeme bori s opakom bolešću što je tema koju ne želi previše potencirati. Radije želi razgovarati o kulturi i umjetnosti…
-Što god radim, neću da radim da je to tiho, neka se zna, neka ostane zapisano. Da nekad kad me ne bude, da ostanu lijepi tragovi, trudim se u toj oblasti, poručila je na kraju Zijada Zekić.
Zijada Zekić je rođena u Mostaru, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a Pedagošku akademiju završila je na odsjeku – Historija i geografija. Njezina velika ljubav su slikarstvo i poezija… Neumorna je kulturna djelatnica koja još ima što pokazati.
D. Lukić