Demencija se najčešće povezuje sa starijom životnom dobi, no stvarnost je daleko složenija. Ova skupina neuroloških bolesti može se razviti kod bilo koga – pa čak i kod mladih osoba, uključujući djecu

Prema najnovijim procjenama, diljem svijeta s demencijom živi oko 57 milijuna ljudi. I dok se većina slučajeva javlja kod osoba starijih od 65 godina, oko sedam posto čine ljudi mlađe životne dobi, prenosi Independent.

No stručnjaci upozoravaju da bi stvaran broj mogao biti i veći. Naime demencija se kod mlađih osoba često ne prepoznaje na vrijeme. Posljedica toga je da mnogi ne dobivaju potrebnu podršku, pravovremenu dijagnozu ni pristup adekvatnoj skrbi.

Zašto je to tako? Evo pregleda ključnih razloga i simptoma koje ne bi trebalo zanemariti.

1. Demencija se i dalje (pogrešno) smatra bolešću starijih
Zvuči neobično to da osoba u četrdesetima, pa čak i tridesetima, dobije dijagnozu demencije. Međutim pogrešna pretpostavka da se ta bolest isključivo razvija kod starijih osoba dovodi do toga da simptomi kod mlađih često ostaju neprepoznati – i od samih pacijenata i od liječnika.

Mnogi mlađi ljudi s ranim simptomima demencije uopće ne pomišljaju na to da bi se njihovo stanje moglo objasniti time. Umjesto toga, okrivljuju stres, iscrpljenost ili čak burnu životnu fazu. A kada napokon odluče potražiti liječničku pomoć, nerijetko naiđu na nerazumijevanje ili im se izravno kaže da su 'premladi' za takvu dijagnozu.

Brojna svjedočanstva govore o tome da su njihovi prvi simptomi odbačeni ili pogrešno protumačeni. Neki liječnici su, prema riječima pacijenata, pritom pokazali premalo interesa ili empatije. Takva iskustva uzrokuju frustraciju i dovode do osjećaja zanemarenosti – kako kod oboljelih, tako i kod njihovih obitelji, prenosi Tportal.

Upravo taj uvriježeni stereotip da je demencija 'rezervirana' za starije osobe pridonosi tomu da se u mladosti nedovoljno shvaća ozbiljno – a samim time i rjeđe dijagnosticira.

2. Simptomi su drukčiji nego kod starijih
Demencija većinu prvenstveno asocira na zaboravnost i gubitak pamćenja. No kod mlađih osoba simptomi se često javljaju u drukčijem obliku.

Naime ona utječe na cijeli niz kognitivnih funkcija – od percepcije, prosudbe, govora i ponašanja do pokreta i prepoznavanja predmeta. Kod mlađih ljudi gubitak pamćenja nije uvijek prvi simptom. Umjesto toga, mogu se javiti promjene u govoru, koordinaciji, ponašanju, pa čak i vidu.

Primjerice, istraživanja pokazuju da kod otprilike trećine oboljelih od Alzheimerove bolesti u ranoj dobi prvi simptomi nisu bili problemi s pamćenjem, već poteškoće u kretanju i promjene vida.

Takvi netipični simptomi često zbunjuju i pacijente i liječnike, što usporava postavljanje točne dijagnoze.

3. Uzroci demencije u mladosti često su rjeđi i složeniji
Demencija nije jedna bolest, već skupni pojam za niz stanja koja utječu na mozak. Kod starijih osoba najčešći uzrok je Alzheimerova bolest. No kod mlađih oboljelih uzroci su češće povezani s rjeđim, neurodegenerativnim bolestima.

Jedan od takvih oblika je frontotemporalna demencija, a pogađa otprilike jednu od 20 osoba s tom dijagnozom. Ova bolest zahvaća područja mozga odgovorna za osobnost, govor, ponašanje i donošenje odluka.

Primarno progresivna afazija, rijetka varijanta frontotemporalne demencije, posebno utječe na sposobnost govora i razumijevanja jezika. Iako pogađa svega nekoliko osoba na stotinu tisuća, ona je važan primjer koliko simptomi mogu biti specifični i teško prepoznatljivi.

Kod mlađih se češće javljaju i tzv. sekundarne demencije – one koje nastaju kao posljedica drugih zdravstvenih problema, poput Huntingtonove bolesti, tumora na mozgu, virusnih infekcija, ozljeda glave ili zlouporabe opojnih tvari.

Rjeđi oblici demencije često su slabije poznati široj javnosti – ali i samim zdravstvenim djelatnicima. Zbog njihove složenosti i netipičnih simptoma dijagnoza može potrajati godinama.

Pozornost javnosti na ove oblike demencije porasla je zahvaljujući poznatim osobama, poput Fione Phillips i Terryja Jonesa, koji su otvoreno govorili o svojim iskustvima. No i dalje je potrebno puno više edukacije i razumijevanja – kako bi oboljeli dobili pomoć na vrijeme.

4. Simptomi se preklapaju s drugim stanjima
Jedan od razloga zbog kojih se demencija u mladosti često ne prepozna jest i to što njezini simptomi nalikuju simptomima drugih poremećaja. Primjerice, osobe mogu pokazivati znakove apatije, razdražljivosti, anksioznosti, halucinacija ili iluzija – što se često pogrešno pripisuje depresiji, psihozi ili bipolarnom poremećaju.

Kod žena se ponekad pogrešno pripisuju menopauzi dok se kod oba spola mogu pokušati objasniti klasičnim sagorijevanjem na radnom mjestu.

Važno je naglasiti da ne znači da će svaka osoba sa spomenutim simptomima razviti demenciju. No svijest o tome da se simptomi mogu preklapati izuzetno je važna da bi se dijagnoza pravovremeno i precizno postavila.

5. Iskustva oboljelih variraju – i zbog toga je teže prepoznati bolest
Demencija ne izgleda jednako kod svake osobe. Simptomi se mogu razlikovati u vrsti i intenzitetu, ovisno o nizu čimbenika – od općeg zdravlja, razine stresa, socijalnog okruženja pa sve do životnih navika.

Ključnu ulogu u tome ima i tzv. kognitivna rezerva – sposobnost mozga da zadrži funkcionalnost unatoč oštećenjima. Neki ljudi, zahvaljujući snažnim mrežama podrške, mentalnoj otpornosti i strategijama nošenja sa stresom, mogu dulje skrivati ili ublažavati simptome.

No upravo ta varijabilnost može otežati rano prepoznavanje bolesti – jer simptomi nisu uvijek očiti ni jednako izraženi

Gdje potražiti pomoć?
Nedovoljno prepoznavanje demencije u mladosti ima ozbiljne posljedice. To znači kasniju dijagnozu, manjak specijalizirane skrbi, slabiju podršku i nedostatak informacija u ključnim fazama bolesti, kada bi rane intervencije mogle učiniti veliku razliku.

Iako se svijest o ovoj temi polako povećava, još uvijek postoji velik prostor za napredak. Posebno zabrinjavajuće je to što novija istraživanja pokazuju da progresija demencije može biti brža i agresivnija kod mlađih oboljelih.

Ako primjećujete zabrinjavajuće promjene kod sebe ili nekog iz svoje okoline – ne oklijevajte. Otvoreno razgovarajte o simptomima i potražite stručnu pomoć. Pravovremena reakcija može značajno utjecati na kvalitetu života.

Ako primjećujete zabrinjavajuće promjene kod sebe ili nekog iz svoje okoline – ne oklijevajte. Otvoreno razgovarajte o simptomima i potražite stručnu pomoć. Pravovremena reakcija može značajno utjecati na kvalitetu života.