Konferencijska liga kao da je osmišljena za lijepe nogometne priče. Ove sezone su to baš dvije, neočekivane. Jedna je Rayo Vallecano, druga Crystal Palace. Dva mala kluba iz perspektive Liga koje igraju. Teško je u ovom trenutku promaći podatak, ali vrlo vjerojatno su ovo klubovi koji su najslabije rangirani u nacionalnim prvenstvima prije nego što su stigli do finala jednog europskog klupskog natjecanja. 

Ono što je sigurno na Red Bull Areni u Leipzigu će se susresti dva kluba sa simpatičnim navijačkim armijama. Dva kluba koja su s razlogom godinama u sjeni mnogih većih i boljih klubova u njihovim gradovima. Za oba kluba ovo je povijesni uspjeh.

Uz to ne treba zaboraviti kako je Crystal Palace trebao igrati Europsku ligu kao osvajač FA Cupa, ali je na kraju "degradiran" u Konferencijsku. Crystal Palace je prošle sezone došao do svog prvog velikog trofeja u 164-godišnjoj povijesti osvojivši FA kup, a sad će ekipa Olivera Glasnera imati priliku ponoviti taj uspjeh u uzastopnim sezonama. S druge strane, Rayo Vallecano nikad nije osvojio veliki trofej u 102 godine postojanja. 

Put do finala

Prije ove sezone, jedine europske utakmice Crystal Palacea bile su u izdanju sada ugašenog UEFA Intertoto kupa 1998. godine, dok je Rayova jedina prethodna UEFA kampanja završila porazom u četvrtfinalu od španjolskog rivala Alavésa u UEFA kupu 2000/01, preteči Europske lige.

Pored toliko klubova u Španjolskoj, jedan mali je spasio sezonu. Barem kada je u pitanju Europa. Osnovan 1924. godine, Rayo Vallecano je oduvijek živio u sjeni svojih glamuroznih susjeda Real Madrida i Atlética. Njihov stadion, Estadio de Vallecas, smješten je usred ulica četvrti poznate po radničkim pokretima, antifašističkom organiziranju i dubokom osjećaju zajedništva. 

Taj identitet je utkan u DNK kluba. Navijači sebe vide kao branitelje vrijednosti ovog kvarta: solidarnosti, dostojanstva i otpora. Njihovi navijači često pokazuju podršku Palestini, spominju revoluciju, njihovi navijači odražavaju pokrete za socijalnu pravdu, a njihovo prisustvo na utakmicama više podsjeća na politički skup nego na sportski događaj. Taj klub iz dijela Madrida s oko 360.000 stanovnika je osigurao i peto mjesto za španjolske klubove u Ligi prvaka sljedeće sezone, što nitko nije očekivao. 

Put do prvog europskog finala za Crystal Palace nije bio nimalo jednostavan. Dobar osjećaj nakon tri uspješna gostovanja na Wembleyju i rekordnog niza od 19 utakmica bez poraza s vremenom je nestajao. U jednom trenutku je početkom godine izgledalo kako se Crystal Palace "raspada". Nakon što je kapetan Marc Guehi prodan, trener Glasner je pričao o tome kako više nema podršku ljudi u klubu i kako će na kraju sezone otići. Kriza je bila velika, ali je onda došla utakmica protiv Fiorentine i sve se promijenilo. 

- Prvi put igramo ovo natjecanje. Mnogi naši igrači nisu prije igrali europske utakmice, i bile su nam potrebne sve ove, iskustvo koje smo sakupljali prolazeći od jedne do druge da bismo napredovali i razvijali se. Sada se svi radujemo finalu, a i igranju – to će biti 17. utakmica Konferencijske lige i naša 60. utakmica ove sezone. Kada smo krenuli u našu priču u Konferencijskoj ligi, razmišljali smo o ulasku u finale. Ali sada kada smo tu, kada igramo finale, želimo osvojiti trofej. Igramo protiv ekipe koja je dva puta pobijedila Strasbourg od kojeg smo mi izgubili i znamo koliko je to teško napraviti. Razgovarao sam s našim igračima koji su igrali u Španjolskoj. Rekli su da je Rayo vrlo brz, igraju u tranziciji, s brzim krilima, uvijek vam mogu zabiti gol. S druge strane, jako malo primaju golova, naglasio je trener Crystal Palacea Oliver Glasner. 

Glasner već ima europski trofej

Glasner ima svoju povijest i u Europi. Predvodio je Eintracht Frankfurt na putu osvajanja Europske lige 2022. godine, što znači da će se pridružiti Ernstu Happelu (5) kao jedini Austrijanac koji je uspio igrati u više od jednog velikog europskog finala. 

Istovremeno, Palace je prvi europski debitant koji je stigao do finala još od Deportiva Alavésa u Kupu UEFA 2000-01, dok je posljednji tim koji je podigao trofej na svom prvom putovanju u Europu bio KV Mechelen u Kupu pobjednika kupova 1987-88.

Palace je stigao do finala kao najproduktivnija napadačka ekipa natjecanja. Njihov broj od 25 golova je najveći u ovosezonskoj Konferencijskoj ligi, a nijedan tim nije uputio više šuteva niti češće pogađao gol. Rayo Vallecano je odmah iza Palacea po većini napadačkih pokazatelja - 22 gola, 204 udarca i 70 udaraca u okvir gola.

- Još uvijek lebdimo na oblacima nakon onoga što smo postigli u Strasbourgu. Mislim da nismo u potpunosti svjesni prekretnice koju smo postigli i trebat će neko vrijeme da sve to zaista sagledamo. Unatoč tome, budući da je to bio dug put, već priznajemo prve korake koje smo poduzeli, naučene lekcije i iskustvo koje stječemo. Posljednji korak je sada očigledno u Leipzigu i nadamo se da će naša priča imati sretan kraj. Za većinu je bilo očekivano da Crystal Palace zaigra u finalu. Ali mi već znamo kakav je nogomet. Ljepota je u tome što potpuno prkosi svim prethodnim analizama i mora se igrati. Ali to je tim s ogromnim potencijalom. Igraju jako dobro, tvrdi trener Rayo Vallecana Iñigo Pérez. 

Najmlađi Španjolac koji je vodio jednu ekipu u bilo kojem europskom finalu ikada.

F. I.