Ravnatelj Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić obratio se na komemoraciji održanoj u zgradi Senata SAD-a u Washingtonu povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, pozvavši tom prilikom na obnovu predanosti suprotstavljanju poricanju i izvrtanju povijesnih činjenica. 

'Nisam trebao biti ovdje danas – ali ipak stojim tu. Moje prisustvo nije svjedočanstvo o meni samom, već o volji jednog naroda da preživi. Događaji iz srpnja 1995. i dalje odzvanjaju bolno u našoj zajednici - više od osam tisuća nevinih života izgubljenih u Srebrenici u samo pet dana srpnja 1995. godine, nakon tri i po godine duge opsade, masovnog i sustavnog nasilja – oštar su podsjetnik na dubine ljudske okrutnosti. To je bio napad na postojanje našeg naroda na svim frontovima: političkom, ekonomskom, moralnom, kulturnom i biološkom. Za mene i moju generaciju Bošnjaka, ovo nije samo poglavlje iz povijesti, već duboko osobna priča o preživljavanju', kazao je tom prilikom Suljagić. 

Kako je naveo, kao sedamnaestogodišnji dječak, pobjegao je od terora i razaranja koje je zadesilo BiH, njegov grad i obitelj 1992. Iako je, kaže, imao sreću da izbjegne taj užas, njegova porodica i on nisu mogli izbjeći Srebrenicu. 'Ali došli smo u Srebrenicu ne da bismo izgubili nadu – nego da bismo preživjeli. Tijekom opsade, Srebrenica je bila simbol nade, otpora i žrtve, vrijednosti koje su nas održale u najmračnijim trenucima. Oni koji su preživjeli početne valove onoga što se često naziva 'etničko čišćenje' našli su utočište u Srebrenici, držeći se nade i života unatoč nemogućim okolnostima. Čak i u srpnju 1995, naši životi nisu nam poklonjeni od nikoga, borili smo se, pružali otpor, bilježili i čuvali svoja sjećanja. Znali smo da naši glasovi, naše priče i naše prisustvo imaju značaj', ističe Suljagić. Ispričao je da je u posljednjim danima bio među rijetkim bošnjačkim civilima koji su ostali u bazi UN-a u Srebrenici. 

'Dok su neki članovi UN-a raspravljali o našoj sudbini, dvojica američkih službenika UN-a odlučnim su djelovanjem spasili moj život. Zauvijek sam im zahvalan, jer je njihova hrabrost promijenila ono što je izgledalo kao moja neizbježna sudbina – da završim u masovnoj grobnici',  kaže Suljagić. 

Poručuje da je važno je priznati da je neumorna potraga za pravdom za Srebrenicu, uglavnom kroz međunarodne pravosudne mehanizme, bila značajno unaprijeđena zahvaljujući podršci SAD-a. Doprinosi Međunarodnom kaznenom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) igrali su ključnu ulogu u dovođenju nekih od glavnih počinitelja pred lice pravde. Ovi napori, naglašava, nisu samo tražili odgovornost, već su i odali počast žrtvama, potvrđujući dostojanstvo naše patnje.

 'Osobno želim da odam priznanje stalnoj pomoći povratnicima i raseljenim osobama u Srebrenici i drugim mjestima, od kojih se mnogi i dalje bore s traumama u sredini koja je, blago rečeno, neprijateljski nastrojena. Prisustvo američkih vojnika i mirovnih snaga u istočnoj Bosni pomoglo je ispravljanju nekih nepravdi i otvaranju puta ka obnovi života uništenih nasiljem. Dok se danas okupljamo, pozivam sve da obnovimo svoju posvećenost borbi protiv negiranja i iskrivljavanja povijesnih činjenica. Obrazovanje, sjećanje i zagovaranje su ključni za očuvanje ovih lekcija', poručio je Suljagić. 

Na kraju, kako je zaključio, odajmo počast onima koji su stradali tako što ćemo ponovo potvrditi svoju kolektivnu posvećenost pravdi, miru i ljudskom dostojanstvu. 'Uz saveznike poput Sjedinjenih Američkih Država, nastavit ćemo se boriti protiv nekažnjivosti i ravnodušnosti, radeći ka budućnosti zasnovanoj na sjećanju i pravdi', rekao je Suljagić. 

Komemoracija u povodu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici u zgradi Senata SAD-a u Washingtonu održana je u organizaciji Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike